Zove me neki dan prijatelj D. na kavu u grad. Kaže mi telefonom da se osjeća kao stranac, kao Pale sam na svijetu. S tom razlikom da nije posve sam, već su svuda oko njega nepoznati ljudi. "Evo, sad su dva Pazinjana tu", kazao mi je kad sam stigao na punu terasu poznate pazinske Bombonjere.
U malom gradiću kakav je Pazin (iako se ponosi statusom velikog grada) to nije obična stvar. Tu se izmoriš samo prolazeći ulicom pozdravljajući sve znance i neznance. To je kultura u malom gradu. Klimajući, mašući ili samo podižući ruku na pozdrav. Da ti ne bi previše dosadilo kombiniraš sve poznate načine pozdrava, od dobar dan, jutro, večer, bog do dio, ćao, bohdaj, viva, boh ili živio. Iako nešto mlađe generacije, za razliku od starijih, možda ne znaju čitavu genealogiju svake osobe ("ova ti je kunjada od onega ča je bi oženjen za onu…") koja im se pojavi pred nosom, ipak se tu, manje-više, svi poznaju. Upravo zato je neobično da se nađeš među nepoznatim ljudima. A da je tome tako sve češće govore mi i drugi ljudi. Otkud toliko novih lica u gradu? Najjednostavniji i najkraći odgovor glasi - gradi se autocesta!
Stigli su brojni radnici iz drugih dijelova zemlje i bliskog inozemstva koji su se smjestili u Pazinu ili široj okolici. Drugo, počinje i gradnja južne pazinske obilaznice koju će graditi bosanska firma Euro-asfalt. Treće, Pazin je mnogim sezonskim radnicima daleko jeftinija ljetna rezidencija s koje polaze na turistički rad u priobalna mjesta. Rentaš stan u Pazinu pa se voziš 30 kilometara do Poreča. Dođe jeftinije unatoč potrošnji goriva, a naročito ako plaćaju prijevoz.
Da ne ostane sve na dojmu, provjerili smo najnovije podatke Državne uprave za statistiku objavljene prošli tjedan. Zbrojili smo migrantski saldo u zadnjih deset godina. U Pazin je doselilo 1.419, a odselilo 1.661 stanovnika. Posljednjih godina vidljivo je da trend doseljavanja raste, dok je iseljavanje veće i konstantno. Lani je došlo do preokreta pa je u Pazin doseljeno 186 osoba, a odselilo se 176. Inače, iz "grada u magli" mnogo se odlazi. To najviše bode u oči kada pogledam fotografiju osnovnoškolskog razreda na kojoj više od polovice đaka više nema u gradu. Taj se proces odvija od početka tranzicije i traje do danas. I u posljednjih šest godina prema podacima DZS-a Pazin je izgubio 3,2 posto stanovništva, a od istarskih gradova najgori je Labin koji je u istom periodu izgubio 5,5 posto stanovništva. Čitava unutrašnjost demografski pada, a obala raste. Hoće li se taj trend ikad zaustaviti pitanje je koje je usko povezano s rastom gospodarstva. Ako se sve snage upiru samo u turizam, unutrašnjost će opustjeti. A ne mora biti tako.