Vuna istarske ovce koja je grublje kvalitete može poslužiti kao izolator u građevinarstvu, za izradu grubljih tkanina, a kao malč kvalitetnija je od raznih plastičnih folija. Može se komercijalizirati pa da i stočari od nje imaju koristi, da je ne bacaju već upućuju u preradu, ali zato treba organizacija, zadruga koja će se time baviti

U sklopu Festivala sira u Svetvinčentu 21. i 22. rujna održan je i okrugli stol pod nazivom "Program istarska vuna" koji se provodi u sklopu projekta "Istra bio regija". Sir je samo jedan od proizvoda koji dobivamo od ovce. Sir, kao i meso, pogotovo janjeće, imaju dobru tržišnu vrijednost. A što je s vunom? Nekad je vuna bila izuzetno važna sirovina za izradu tkanina i pletiva, zapravo cijele istarske tradicijske odjeće, a danas, može se slobodno reći, sva vuna koja se ostriže s istarskih ovaca predstavlja otpad. Osim zanemarivih količina koje se koriste za izradu suvenira ili se u kućanstvima koriste za izradu nekakvih predmeta, sva se vuna baca. Ostavlja se u prirodi, baca se u jame opterećujući okoliš. To se mora promijeniti upozorili su u Savičenti Ezio Pinzan, županijski pročelnik za poljoprivredu i Goran Šubara iz Agencije za ruralni razvoj Istre koja je organizirala okrugli stol.

Ovca će biti više

No, to nije jednostavno niti lako, vidjelo se iz izlaganja koja su slijedila. Stoga je pokrenut projekt zbrinjavanja i valorizacije ovčje vune. "Istarska županija o tomu već godina razmišlja", rekao je Pinzan, dodajući kako je vuna u Isti nekad bila važan proizvod, a danas stočarima predstavlja otpad, ali to ne znači da se ne može iskoristiti. Glavni ovčarski proizvod u Istri je ovčji sir koji je upravo u postupku standardizacije kao izvorni proizvod. Očekivani certifikat izvornosti zacijelo će potaknuti proizvođače na povećanu proizvodnju mlijeka, a time i ovaca. U postupku je i standardizacija istarske janjetine što će se također odraziti na proizvodnju i ovaca. No, osim gastronomski vrijednog sira i mesa pojavit će se i veće količine vune koja već sada predstavlja ekološki problem. To, kaže Pinzan, treba promijeniti i vuna od otpada treba postati resurs koji se može iskoristiti i kao takav ovčarima predstavljati dodatni izvor prihoda.

Saborski zastupnik i član saborskog Odbora za poljoprivredu Emil Daus rekao je kako će se založiti da Sabor donoseći zakonske okvire, doprinosi razvoju stočarstva, ali iskorištavanju svih stočarskih proizvoda. Istako je važnost stočarstva u kultiviranju krajolika, jer zapušteni pašnjaci zarastaju u šume u kojima se množe divlje životinje koje napadaju stoku i uništavaju ratarske, voćarske i povrtlarske kulture. Nažalost, ravnoteža je narušena i zato treba uzgajati stoku kako bi se kultivirao krajolik, a pri tomu stočari moraju dobro živjeti od svog rada, rekao je Daus.

Oko 1.100 tona vune

Tema ovčarstva i inače je u fokusu Ministarstava poljoprivrede, rekao je Zdravko Barać, pomoćnik Ministrice poljoprivrede, pogotovo ako se radi o uzgoju izvornih pasmina, u ovom slučaju istarske ovce. Dobro je, kaže Barać, da se radi na zaštiti sira i janjetine, ali pitanje je što s vunom koja u cijeloj Hrvatskoj predstavlja problem jer više ne predstavlja resurs, kao nekad kad se koristila za pletenje, već otpad. Prema prinosu populacije ovaca u Hrvatskoj se godišnje ostriže oko 1.100 tona vune, kaže Barać. Nažalost najveći dio završava kao otpad koji se ne zbrinjava organizirano. Stoga idiličnu sliku stočarstva u Istri i primorskim krajevima Hrvatske narušavaju gomile vune po suhozidima, ogradama i drugdje u prostoru. To je, kaže Barać, ružna slika na koju nailaze turisti koji biciklima voze našim krajolicima. Zato je važno da pored mlijeka i mesa u čiju se proizvodnju ulažu veliki napori, da se na isti način počne razmišljati i o vuni koju treba valorizirati kroz izradu uporabnih predmeta, naglašava Barać koji smatra kako uzgajivačima treba približiti problematiku i ukazati na kvalitetu proizvedene vune. Treba im ukazati na način striženja vune, za manipulaciju, čišćenje i transport vune, kako bi se udovoljilo zahtjevima otkupljivača.

Upravo je na ove probleme u svom izlaganju ukazao Valentino Dražić s Agronomskog fakulteta Zagrebu. Osnovni problem s vunom istarske ovce, kao i s vunom ostalih pasmina u Hrvatskoj je kvaliteta vune. Naime, u tekstilnoj industriji se zbog svoje kvalitete, finoće i dužine naviše koristi vuna merino ovaca, a budući da je vuna istarske ovce gruba, kratka, nedovoljne finoće i kovrčavosti nema veliku vrijednost za tekstilnu industriju. Osim toga istarska ovca ne daje dovoljnu količinu vune po grlu u odnosu ne neke druge pasmine. Tomu treba dodati, kaže Dražić, i način striženje ovaca koji se u Hrvatskoj u 43 posto slučajeva obavlja ručnim škarama, a tako, nekvalitetno ostrižena vuna nije zanimljiva otkupljivačima. Na taj se način od ovce može dobiti tek kilogram vune godišnje, stoga ne čudi podatak da se u Hrvatskoj spaljuje 30 posto ostrižene vune, veliki dio se baca kao otpad, a samo nešto više od 24 posto se prodaje. Budući da se radi o vuni koja nije zanimljiva tekstilnoj industriji od te se vune može proizvodi malč, gnojivo ili supstrat za uzgoj biljaka u lončanicama. Međutim, vuna takve, grublje kvalitete može poslužiti kao izolator i u građevinarstvu, grublje tkanine, a kao malč kvalitetnija je od raznih plastičnih foliji.

Dobri primjeri

O primjerima dobre prakse u raznim europskim zemljama govorila je Nathalie Ketterle iz njemačke udruge Kollektion der Vielfalt koja se bavi promocijom vune ovaca izvornih pasmina. Problem je što se, budući da se tekstilna industrija orijentirala na druge materijale, samo dva posto vune prodaje na svjetskom tržištu. Uz to ovčarstvu su prioriteti mlijeko, sir i meso, a vuna je nusproizvod koji se može plasirati na razne načine. Doduše, kako je rekla Ketterle, vuna je problem u cijeloj Europi pa svaka zajednica mora naći vlastiti način njena plasmana, jer radi se o specifičnostima raznih vrsti vune. Pri tomu treba voditi računa da proizvodi od vune budu originalni i da se uzgajivači organiziraju u skladu s lokalnim prilikama. Tako ovčari iz francuske pokrajine Rhône-Alpes u suradnji s prerađivačima u talijanskoj Bielli zajednički obrađenu vunu plasiraju na tržište tekstila. U španjolskim Pirinejima proizvodi se vuna za izolacije u građevinarstvu, a u francuskoj regiji Dordigne od vune lokalne pasmine ovaca najviše se proizvode suveniri, slično je i s nekim regijama u Njemačkoj. U Francuskoj i Švicarskoj neki veći otkupljivači izrađuju posteljinu, pokrivače, madrace i dekorativne tkanine, slično je i u Belgiji gdje postoji kuća vune u kojoj se nude ovčji sir i meso, a osim izložbe u njoj su i radionice za turiste u kojima oni sami izrađuju predmete od vune. Na temelju ovih iskustava Ketterle smatra kako treba uspostaviti "Istrian sheep wool project" koji bi valorizirao vunu istarske ovce. U sklopu projekta treba napraviti centar koji će prikupljati, kategorizirati i sortirati vunu, kako bi se od različite kvalitete vune mogli proizvoditi razni proizvodi. Osim toga taj bi centar plasirao proizvode od vune na tržište. Istražujući kvalitete vune istarske ovce Ketterle je u Svetvinčentu izložila podmetače, otirače i prostirke od vune, gnojivo od ovčje vune u peletima, te pređu za tepihe i češljanu vunu. Ove je proizvode proizvela u suradnji s AZRRI koja vodi "Program istarske vune". Dakle, vuna od istarske ovce može se komercijalizirati, na način da i stočari od nje imaju koristi, da je ne bacaju već upućuju u preradu. O potrebi udruživanja ovčara govorio je i Marco Antonini iz Italije. Kolektivni pristup ovčarstvu kroz mrežu uzgajivača i udruga važan je zbog proizvodnje, ali i obnove okoliša, što se pokazalo u više slučajeva u raznim talijanskim regijama, ali i u Peruu gdje je Antonini angažiran. Ovčarstvo se kvalitetno može uključiti u ekoturizam i razne druge djelatnosti koje doprinose zaštiti prirode i energetskoj učinkovitosti, ali to je teško ostvarivo bez kvalitetne i učinkovite organizacije, odnosno zadruge koje će okupljati one koji se bave ovčarstvom i preradom proizvoda od ovaca. Tataja Sinković iz Ministarstva poljoprivrede govorila je o zakonskoj regulativi u Hrvatskoj koja se odnosi na uzgoj ovaca, ali i zaštiti prirode vezano uz nusproizvode životinjskog porijekla koji nisu za ljudsku prehranu. Ona razloge bacanje i uništavanje vune nalazi u slaboj međusobnoj povezanosti uzgajivača.

Udruga uzgajivača

"Treba nam udruga uzgajivača", rekao je i Goran Šubara, jer pitanje je vremena kada će se uzgajivače pitati: "A gdje vam je vuna?" Stoga Istarska županija želi prevenirati prije nego se to dogodi. On vjeruje kako će EU u cilju zaštite okoliša i našim ovčarima odrediti zbrinjavanje vune. AZRRI je stoga napravio eksperiment u sklopu kojeg je jednom pogonu u Austriji predao 486 kilograma vune istarske ovce. Nakon sortiranja od toga je dobiveno 274 kilograma sirove vune i 120 kilograma oprane vune, a tijekom kasnije prerade korisne količine su još manje. "Ekonomske računice u tomu nema", kaže Šubara, ali zahvaljujući udruživanju uzgajivača i prerađivača vune, dostupnosti sredstava iz fondova i međunarodnoj suradnji može se, kao i u nekim drugim europskim zemljama, uspostaviti sustav zbrinjavanja vune od istarskih ovaca koji će svima u ovom sustavu omogućiti zaradu i okoliš očistiti od gomila vune prepuštene propadanju u prirodi.

Povezane vijesti

• Kompostana je neprihvatljiva u Maloj Hubi
• U Jelenčićima započela gradnja pretovarne stanice
• Iz istarskih gradova i općina lani u Metis stiglo 40.000 tona otpada