Do sela vodi uska, strma cestica. Pri vrhu uzbrdice živi gospođa Marija. Sama. Kuću iznad je njen sin s obitelji. To je i zadnja kuća u selu. Ulica je slijepa. Stotinjak metara niže, na početku uspona, u prvoj kući s lijeve strane živi Milka. I ona je sama. Oni su jedini stanari istarskog sela Korona

Do Korone vodi uska, strma cestica. Dva se vozila na njoj ne mogu mimoići. Uz rubove su prokopi za vodu. Pri vrhu uzbrdice živi gospođa Marija. Sama. Kuću iznad je njen sin s obitelji. To je i zadnja kuća u selu. Ulica je slijepa. Nakon nje je šuma. Stotinjak metara niže, na početku uspona, u prvoj kući s lijeve strane živi Milka. I ona je sama. Oni su jedini stanari istarskog sela Korona, smještenog negdje na pola puta između Motovuna i Buzeta.

Preciznije, u Zamaskom dolu koji osim Korone čine Pekasi, Pauletići, Lužer, Ćuf, Petohlebi, Tarloni i Toncinići. Cijelo područje je uvučeno, ispresijecano brdima po kojima su razbacana sela s malobrojnim, raštrkanim, polupraznim kućama. Nevjerojatno, ali u osam sela žive tek 34 duše!

A samo u Koroni, doduše prije 60 godina, živjelo ih je sedamdesetak. Danas su zbog načina života izolirani od svijeta. Ovdje se dolazi ili ciljano ili se baš teško zaluta. Zato s punim uvjerenjem tvrdim – ubijte me dođe li koronavirus u istarsku Koronu!

Korona im je cijeli svijet

Dok je koronavirus postao viralan i planetarno poznata bolest, za istarsku Koronu gotovo nitko ni ne zna. Milki i Mariji Korona je sve. Odavno su se tu priženile, postale udovice, Koronu nikada nisu napuštale, a koronavirus stvarno ne bi trebale dobiti.

Starija, Marija, koju prvo posjećujemo, najprije se ne javlja na dogovoreni telefonski poziv. Parkiramo se u njeno dvorište. Pas se lijeno rasteže na ugodnom proljetnom suncu.

Nakon sekunde, dvije ne baš pretjeranog interesa za nas, opet traži hlad. Vidimo kroz prozor kako gospođa Marija gleda u telefon koji zvoni, mi je zovemo, ali slušalicu ne podiže. Konačno, prošla je i koja minuta, ipak izlazi iz kuće.

Iza nje dopire zvuk s televizije ili radija. Program je vjerski. Taktički s njom pokušavamo razgovor, no pruža simpatičan otpor. Čas gleda s desne strane mene koji s njom pokušavam popričati o koronavirusu, čas na suprotnoj strani kontrolira kolegu da je kojim slučajem ne bi uslikao. Neće pa neće slikom u novine. I zato stoji na ulaznim vratima i dobro pazi na nas. Motri, prijeteće, ali i smiješno.

"Da vas pitam", krećem s njom lagano i obazrivo, "hoće li koronavirus doći do vaše Korone".

- Ma ne znan ti ja niš. Mogao bi, a morda i neće. 'Ko će ga znat'. Ni ovdi lako živit, započinje razgovor koji je prije završio nego je započeo. Iako je prošlu večer na telefonu bila živahna i pristala da dođemo, nakon što je prespavala noć Marija se povukla. Stavila je na sebe oklop i ni riječi. Ni zucnut, kao da se sebi zaklela na šutnju pa obećanje neće prekršiti. Treba to poštovati. "A dobro, gospođo Marija, koliko vam je godina", pitam dalje. Ona će: "Još malo pa sto! Čuda let imam, vela je to starost".

Povezane vijesti

• FOTOGALERIJA / PULA U DOBA KORONE: Kilavo neko vrijeme smeta jednako kao virus!
• ENGLEZI STIŽU: Velika Britanija Hrvatsku označila "zelenom" bojom. ISTRA JE ONDA - SUPER ZELENA!
• U UTORAK U TISKANOM IZDANJU: Pronašli smo turistički objekt u Istri koji usprkos koronavirusu ima više gostiju nego prošle godine!