Kuća u Ičićima glazbenika Ive Robića i njegove supruge Marte preuređena je 2003. godine u crkvu, prvu u Hrvatskoj posvećenu sv. Ivanu od Boga. Popularni pjevač lakih nota rođen je u Garešnici 28. siječnja 1923. godine; preminuo je 9. ožujka 2000. u Rijeci. Živio je u Ičićima sa suprugom Martom r. Goleš, koja je preminula 2007. u 87 godini života.

Robićevi su bili bez potomstva, a kad su obnavljali bračne zavjete, zemljište i kuću ostavili su kao nadarbinu Riječkoj nadbiskupiji. Nadbiskupija je u vrtu vile trebala izgraditi manju kapelicu, a Robićevoj supruzi Marti doživotno isplaćivati rentu. Ideji da se u dvorištu kuće u Ičićima gradi crkva usprotivio se Konzervatorski odjel, Uprave za zaštitu kulturne baštine iz Rijeke, stoga je kuća Ive i Marte Robić preuređena u kapelu Sv. Ivana od Boga, uz minimalne intervencije u postojeću arhitekturu: dnevni boravak vile pretvoren je u prostor za crkvene obrede, kat je postao župni stan, a u garaži djeca uče vjeronauk. U vrtu je postavljen tri metra visoki kameni križ te metalni jarbol, raspelo sa zvonom.

Kapelu je u studenome 2003. godine blagoslovio riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić.

Župa Sv. Josipa u Ičićima ustrojena 1970. godine i nema župne crkve. Papa Ivan Pavao II. blagoslovio je temeljni kamen za novu crkvu na misnome slavlju na riječkoj Delti 8. lipnja 2003. godine.

"Ponosan sam što je ova župa slika Isusova groba i uskrsnuća: grob gdje se umire pokopanomu grijehu te, zajedno s Isusom, uskrisava na novi, uskrsnuli život djece Božje", rekao je svojedobno župnik o. Ivan Androić iz redovničke zajednice Misionara Srca Isusova, koji je lani preminuo u Rijeci.

Osnivač Reda milosrdne braće sv. Ivan od Boga rođen je 1495. godine u Portugalu. Zbog životnih prilika kasnije je živio u Španjolskoj. Po naravi je bio nemirni avanturist, energičan i požrtvovan tip. Lutao je po cijeloj Europi i promijenio brojna zanimanja: bio je pastir, vojnik, putujući trgovac i bolničar i napokon utemeljitelj redovničke zajednice. Obratila ga je 1539. godine propovijed sv. Ivana Avilskog. Njegove riječi ganule su ga do suza. Istrčao je iz Crkve i stao glasno naricati. Svojim sugrađanima izgledao je kao lud. Uvjereni u to zatvaraju ga u neki hospicij. Videći kako osoblje hospicija postupa s psihičkim bolesnicima, otkriva svoj poziv: on će služiti bolesnima i nemoćnima.

Osnovao je prvu bolnicu u Granadi u Španjolskoj. Tamo je i preminuo 8. ožujka 1550. godine. Sv. Ivan od Boga udario je temelje novoj redovničkoj zajednici - Družbi milosrdne braće koja će se brinuti za bolesnike i bijednike. I danas, pet stoljeća od njegove smrti, njegova karizma još uvijek živi. Red ima, u više od 50 država na svih pet kontinenata, 334 moderne socijalne ustanove kao što su bolnice, ustanove za osobe s invaliditetom i za duševne bolesnike, ustanove koje zbrinjavaju beskućnike, staračke domove, domove za napuštenu djecu, centre za ovisnike te mnoge druge karitativne ustanove i organizacije.

Glavno obilježje Reda milosrdne braće je u prihvaćanju i njegovanju bolesnika u cjelovitosti njegove osobe, tj. primjenom znanstveno-medicinskih metoda liječiti čitavu osobu. Molitva, rad i odmor glavna su obilježja dnevnog reda. Zajednička i osobna molitva te bratska zajednica glavni su izvori životne snage. Uz tri evanđeoska zavjeta: čistoća, poslušnost i siromaštvo, Milosrdna braća imaju i četvrti zavjet, a to je hospitalitet. Pod tim pojmom podrazumijeva se svako karitativno djelo. Bolnički red sv. Ivana od Boga je pretežno laička družba, što znači da su redovnici većinom nesvećenici.

Katolički bolnički red Milosrdna braća sv. Ivana od Boga dugo godina imao je svoju bolnicu na Trgu bana Jelačića, od koje je ostala današnja kapela Ranjenoga Isusa. Bolnica je djelovala od 23. kolovoza 1804. do 1918. godine. Svojim djelovanjem u Zagrebu ovaj je red dao značajan doprinos na medicinskom i socijalnom području. Djelatnost ove bolnice naslijedila je bolnica za duševne bolesnike u Vrapču.

Papa Aleksandar VIII. proglasio Ivana od Boga svetim 1860., a 1886. godine u vrijeme pape Lava XIII. postaje zaštitnikom bolnica i bolesnika.

Ivo Robić, tadašnji najpoznatiji celebrity, pjevač i svjetski poznati zabavljač, bio je oduševljen Opatijom. Kada je sa suprugom Martom krajem 50-ih godina došao u Opatiju, susreo se s arhitektom Zdravkom Bregovcem. Šarmiran stilom, porukom, misijom arhitekta i njegova djela, Robić odlučuje izgraditi vilu. Tijekom četiri godine na praznoj parceli uz more izgrađena je 1962. godine prva prava moderna vila u tadašnjem društvu. Bregovac i Robić, svaki na svoj način, šarmiraju političare, vlast, estradu i građane tadašnje države.

Tih je godina i omot Robićeve singl ploče “Dugo toplo ljeto” sniman ispred vile. Obojana je venecijanski karmin crvenom žbukom, s plavim griljama. Čista kutija za užitak života. A pored nje kutija za automobil, garaža.

Recimo tek da je Robić u Opatiji pjevao već1945. godine. Uskoro je doživio sjajnu karijeru u domovini i inozemstvu. Bio je dugo vremena jedini umjetnik iz Jugoslavije čije su se ploče nalazile u europskim i svjetskim trgovinama. Poznat je kao Mister Morgen po svom prvom međunarodnom hitu, Morgen, a zvali su ga i hrvatskim Sinatrom. Na festivalu u Opatiji 1958. osvojio je prvo mjesto pjesmom "Mala djevojčica", koju je pjevao u duetu sa Zdenkom Vučković. U duetu je pjevao i iduće godine, "Autobus Calypso", s Beti Jurković. Pjesma "Samo jednom se ljubi" jedna je od njegovih najvećih uspješnica.

Povezane vijesti

• Neotvoreni sarkofag čuvao je i kost svetog Valentina, zaštitnika zaljubljenih
• Nezdravi zrak gotovo sravnao Zlatni grad sa zemljom
• Župe Porečke i Pulske biskupije neće biti ojačane novim duhovnim pastirima