Proglas "Istarski narode" poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava kraj fašističke i talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti. Proglasu je, kao i povijesnim odlukama, prethodilo organiziranje istarskih antifašista, a važnu ulogu u tome odigrali su jedna mala fotografska radnja u Pazinu i njezina vlasnica Ninica Gortan
Rujanske odluke
U Pazinu je 25. i 26. rujna održan Sabor istarskih narodnih predstavnika na kojem je potvrđena odluka Narodnooslobodilačkog odbora za Istru na čelu s Joakimom Rakovcem o odcjepljenju Istre od Italije i sjedinjenju s Hrvatskom i Jugoslavijom. Okružni NOO, kao nositelj nove vlasti, objavio je Proglas o priključenju matici Hrvatskoj i Jugoslaviji. U proglasu pod nazivom "Istarski narode" stoji da je Istra oslobođena snagom vlastita oružja i masovnog dragovoljnog pristupanja partizanskim postrojbama te voljom naroda. Proglas poručuje da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati te označava kraj fašističke i talijanske vlasti na prostoru Istre, smjenu sustava i početak legalnog djelovanja nove izvršne narodne vlasti.
Predsjedništvo i Izvršni odbor ZAVNOH-a, koji je na I. zasjedanju naveo kao cilj borbe sjedinjenje otuđenih krajeva matici zemlji, potvrdili su 20. rujna odluku Okružnog NOO-a za Istru svojom Odlukom o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj.
U Pazinu je zatim 26. rujna održan Sabor na kojem je izabran privremeni Pokrajinski NOO za Istru te potvrđena odluka o odcjepljenju od Italije i sjedinjenju s Hrvatskom i Jugoslavijom.
Jedina i prvi put objavljena fotografija s povijesnog zasjedanja pokrajinskog NOO-a za Istru u Pazinu 25. i 26. rujna. Pronađena je u Rijeci i ustupljena je lani Glasu Istre (Arhiva Slavena Cetine)
Donesene su i odluke o ukidanju talijanskih fašističkih zakona, o promjeni nasilno potalijančenih prezimena, imena i toponima, o otvaranju hrvatskih škola, o hrvatskom jeziku u crkvi, o priznavanju nacionalnih prava talijanske manjini u Istri te o vraćanju u Italiju Talijana doseljenih nakon 1918. radi odnarođivanja Hrvata. U listopadu je sjedinjenje Istre potvrđeno na II. zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom, a u studenom je akte ZAVNOH-a i Slovenskog narodnoosvobodilnog odbora prihvatio AVNOJ na svojem II. zasjedanju u Jajcu.
Ninica Gortan preminula je 1977. godine
Sve su to dobro znane činjenice o povijesnoj odluci naroda Istre da kažu ne fašizmu i dokinu 25-godišnje ropstvo pod talijanskom čizmom. No, ono što je manje poznato jest uloga jedne malene fotografske radnje u srcu Istre, jedine u Pazinu i okolici, odnosno uloga njezine vlasnice Ninice Gortan u događajima koji su pripremili teren za ustanak naroda Istre.
Ulogu Ninice Gortan opisao je jedan od glavnih organizatora NOB-a u Istri, Ljubo Drndić, u svojoj knjizi „Oružje i sloboda Istre“ spominjući je na čak 19 stranica. No ne zbog činjenice da su bili u rodu. Naime, Ninica Gortan i Edo Drndić, otac Ljube i Ante Drndića, bili su prvi rođaci, a njezino je djevojačko prezime bilo Drndić.
Ninica Gortan i njezin prvi suprug Matko, poznati pazinski socijalist
Ninica Gortan snimila je povijesnu fotografiju neprocjenjive vrijednosti sa zasjedanja Pokrajinskog Narodnooslobodilačkog odbora za Istru koju smo u našem listu objavili u ovo vrijeme prošle godine. Fotografija je nastala samo nekoliko dana prije nego što je njenu fotografsku radnju u blizini pazinskog Kaštela razorila njemačka avionska bomba. U toj je radnji Ninica 1938. snimila i Gortanovce Vjekoslava Ladavca, Živka Gortana, Viktora Baćca i Dušana Ladavca nakon povratka s robije.
Ninica Gortan je fotografsku radnju vodila od 1933. godine, odnosno od smrti njezinog supruga Matka Gortana, jednog od najistaknutijih članova Socijalističke stranke u Pazinu. Jedinu fotografsku radnju u Pazinu i široj okolici Matko je otvorio nakon dvogodišnjeg stručnog školovanja u Beču. Nakon njegove smrti Ninica je nastavila s obiteljskim poslom i brinuti o njihovo dvoje djece, sinu Ediju i kćerki Adi koja se poslije udala za istaknutog istarskog antifašista u NOB-u i koji je poslije rata bio i zastupnik u Skupštini Jugoslavije.
Ivan Smoljan, kustos i voditelj Povijesnog odjela Muzeja grada Pazina: Informacije o mjestu zasjedanja trebalo bi provjeriti i potkrijepiti dokazima (foto: Ratko RADOŠEVIĆ)
Ljubo Drndić, jedan od glavnih organizatora ustanka u Istri, puno je puta zalazio u Niničinu fotografsku radnju koja je vrlo brzo postala vrsta ilegalne, neslužbene baze istarskih antifašista, odnosno mjesto njihovih susreta. Danju su u radnju, ništa ne sluteći, dolazili mnogi članovi fašističke stranke, vojnici, oficiri i crnokošuljaši da bi se sa smiješkom na licu slikali za dokumente ili uspomenu, a navečer su se u toj istoj zgradi okupljali prvi organizirani aktivisti NOP-a u Pazinu.
Gortanovci: Vjekoslav Ladavac, Živko Gortan, Viktor Baćac i Dušan Ladavac nakon povratka s robije
- Posebno se sjećam da je Ninica kazala da će od svake naplaćene fotografije odvajati određeni iznos za pomoć Narodnooslobodilačkom pokretu. Na taj su način mnogi fašisti iz Pazina, ni ne znajući, zapravo bili prisiljeni pomagati NOP, zapisao je Drndić u svojoj knjizi „Oružje i sloboda Istre“.
Zgrada na koju će biti postavljena ploča u spomen na 13. rujan 1943. (foto: Ratko RADOŠEVIĆ)
U Pazinu je u to vrijeme postojao vrlo snažan vojni garnizon i razgranata mreža fašističkih organizacija.
- Špijuni su vrebali na sve strane, pogotovo su na svakog došljaka u gradu budno motrili. Unatoč tomu, 1. i 12. prosinca 1941. Osnovan je narodnooslobodilački odbor, zapravo prva organizacija NOP-a grada Pazina u sastavu: Josip Opašić, Ninica Gortan, Giorgio Sestan, Vjekoslav Stranić, Nada Raner i Nina Banovac. Ninica je u Ninu Banovac, ogorčenu protivnicu fašizma, koja je potjecala iz siromašne seljačke obitelji s osmero djece, imala neograničeno povjerenje te ju je zaposlila u svojoj radnji, zapisao je Drndić. Ninica i Nina Banovac su u veljači 1942. godine obavijestile Viktora Baćca, jednog od drugova strijeljanog Vladimira Gortana, s organiziranjem NOB-a u Istri. On je potom obavijestio svoje drugove, a s njima se potom sastao Ljubo Drndić.
Dušan Gortan, unuk Ninice Gortan: ovdje se nalazila bakina fotografska radnja. Nova kuća sazidana je više godina nakon završetka rata
U svojoj knjizi Drndić je opisao i susret s Giorgiom Sestanom, prvim predstavnikom talijanskih komunista i antifašista u NOP-u Pazinštine koji se zbio upravo u fotografskoj radnji Ninice Gortan. Sestan bio je student talijanske narodnosti i prilikom tog susreta obavijestio je Drndića da u Pazinu postoji grupa mladih komunista koja, iako nije bila povezana sa zabranjenom KP Italije, aktivno djeluje u gradu, posebno od napada Hitlera na Sovjetski Savez.
Ninica Gortan s drugim suprugom Vjekoslavom Stranićem (Obiteljski album Dušana Gortana)
U fotografskoj se radnji Drndić sastao i s učiteljicom Marijom Kopitar iz Sv. Petra u Šumi u kojem su ranije fašisti ispred škole spalili hrvatske knjige. Ninica je Mariju poznavala od djetinjstva, a Marijin stric bio je Šime Kurelić, nekadašnji gradonačelnik Pazina i veliki rodoljub. Marija Kopitar bila je sudionica donošenje rujanskih odluka, a izabrana je i za vijećnicu ZAVNOH-a. Bila je i logorašica zloglasnog Bergen-Belsena.