Članak koji prethodi dostupan je ovdje.

Padom Mletačke Republike 1797. godine Istra potpada pod vlast Napoleona, ali Napoleon predaje Veneciju Habsburškoj Monarhiji, zajedno s mletačkim dijelom Istre i Dalmacije, u zamjenu za Lombardiju i Nizozemsku. Kratka vladavina Francuske od 1805. do 1813. ostati će zapamćena po uvođenju Napoleonovog zakonika, čime je, uz ostalo, sudska vlast odvojena od upravne.

Novo doba donosi etabliranje jedne tipične ženske profesije: babice, koje su imale najveću ulogu pri porodima. Za vrijeme austrijske i francuske uprave u Istri sve babice (ali i kirurzi, liječnici, ljekarnici, itd.) trebale su dobiti potvrde da su kvalificirane. Za ženu su se, iako pod dominacijom muža, dogodile promjene koje su njezin položaj učinile bar podnošljivijim. Code civil zadržao je pravo žene na zahtjev za razvod braka, omogućio priznanje izvanbračne djece (iako im time nije osigurao položaj bračne), stavio očinsku vlast u okvire, itd.

Inovatorica Antonia Rovis

Nevio Šetić u svojoj monografiji "Napoleon u Istri" pronalazi dokumente u kojima se spominju žene: kao delinkventice (Eufemia Deformi koja je krala po Rovinju), kao žrtve otmice (Marija Radoš iz Poreča), zemljoposjednici Ani Rigo je u šumi u Bužiniji netko ukrao hrastove trupce, udovici Katarini Talić opljačkali su kuću. Šetić pronalazi u doba Napoleona dokumente o primaljama: Marija Brajković (Tar), Antonia Persel (Brtonigla), Maria Manzoni (Novigrad), u Rovinju se spominje nedefiniran broj primalja (Zanimljivost: od 1807. godine provodilo se u Istri cijepljenje protiv velikih boginja!).

Rijetke su žene u Istri s početka 19. stoljeća uspjele probiti barijere anonimnosti; tim je značajnija iznimka balerina Carlotta Grisi (Vižinada, 1819. – Saint Jean kraj Ženeve, 1899.). Premda njezin život i umjetnost nisu sustavno istraženi, tvrdi se da se rodila u nekadašnjoj staroj palači obitelji Grimani u Vižinadi.

Baletna zvijezda Carlotta Grisi kao Giselle (Arhiva Glasa Istre)

U ranom djetinjstvu preselila se u Milano, gdje je pohađala poduke iz pjevanja i baleta. Sa sedam godina nastupila je prvi put u milanskome Teatro alla Scala. Kao čudo od djeteta, diplomirala je s 13 godina, a debitirala u Milanu 1832. godine. Nakon toga započinje s turnejama po Italiji. U Napulju je upoznala koreografa i plesača Julesa Perrota, što je bilo odlučujuće za njezinu daljnju karijeru. Svojim talentom i ljepotom nadahnula je nastanak jednog od najvažnijih djela baletnoga romantizma, baleta "Giselle", nastalog prema libretu Théophilea Gautiera. Koreografiju za taj balet napravio je Perrot, a glazbu je skladao Adolphe Adam. Od trenutka kad je nastupila u tome djelu, napisanu upravo po njezinoj mjeri, potvrdila je svoju karizmu božanstvene lirske muze. Balet Giselle svrstao je Carlottu Grisi među najsjajnije i najveće baletne zvijezde onoga doba.

Manje je slavna, ali iznimno značajna danas gotovo anonimna inovatorica Antonia Rovis (rođ. Fachinetti) iz Žminja, koja je 1825. godine patentirala poseban način proizvodnje slamnatih ženskih šešira. Jedino je pronalazimo u publikaciji iz 1829. godine "Systematische Darstellung der neuesten Fortschritte in den Gewerben " (Sustavno predstavljanje najnovijih dostignuća u trgovini) urednika Stephana von Keessa. Bilo bi zanimljivo ponešto saznati o Antoniji iz rodnoga joj Žminja.

Početci austrijskog ženskog pokreta za ženska prava, značajna i za Austrijsku Istru, posebno se odnose na traženje većih prava i mogućnosti za žene na polju obrazovanja. Godine 1819. u Pazinu u franjevačkom samostanu djeluje javna osnovna škola gdje je otvoren odjel za djevojčice. U zgradi pazinske općinske uprave od 1869. djelovala je muška i ženska talijanska osnovna škola. Zakonom o carskoj osnovnoj školi iz 1869. godine, djevojke sa svih razina društva odsad su imale pravo na nastavak školovanja na srednjoj razini. Uz odgovarajuće obrazovanje, žene bi mogle postati aktivne u novim profesionalnim područjima. Dolazi i do promjena na tržištu rada: godine 1885. izdana je Naredba ministra trgovine u dogovoru s ministrom unutarnjih poslova, kojom se označuju one kategorije tvornicama gdje je dozvoljen i noćni rad žena.

Što se obrazovanja tiče, godine 1894. izašao je Zakon o nabavi novčanih sredstava za prilagodbu zgrada za muške i ženske srednje i učiteljske škole, a godine 1897. Naredba ministra za bogoštovlje i nastavu, kojom se ženske pripuštaju kao redovne ili izvanredne slušateljice na filozofskim fakultetima c. kr. Univerziteta. Od 1906. godine godine izlazi 29 zakona i podzakonskih akata kojima se pojedinačno reguliraju ženske obrtne škole diljem Austro-Ugarske. U industrijski razvijenoj Puli pojavila se potreba i za stručnim usavršavanjem ženske radne snage. Stoga je pri Industrijskoj školi već 1907./08. godine organiziran tečaj modeliranja i ručnog rada za žene. Godine 1911./12. već su postojala tri ženska razreda s ukupno 87 učenica od ukupno 602 upisanih. Te je godine 499 učenika završilo školsku godinu, od čega 70 učenica. Pred Prvi svjetski rat, Istarski Institut za promociju malog i srednjeg poduzetništva pokrenuo je tečaj pletenja ribarskih mreža za žene Cresa, Medulina i Ližnjana, gdje je do 1914. godine izobraženo 60 polaznica.

Što se više naobrazbe za žene tiče, još 1901. godine Pokrajinski sabor u Kopru usvaja prijedlog Lodovica Rizzia o hitnom otvaranju Ženskog liceja u Puli. Pulski Pokrajinski ženski licej na talijanskom jeziku (Liceo femminile) otvoren je početkom studenog 1902. godine, kao prvi takav provincijski licej u Monarhiji. Pokrajinski Sabor Istre u Poreču ovlašćuje Nadzorni odbor za uvođenje nastave klavira u liceju. Imenovani su prvi predavači u ženskom liceju: Arturo Tilgner, Domenico Colombini, Giulio Smareglia, Valentino Longo, te dvije žene: Angelica Niederkown i Olga Widauer. Za prvog direktora imenovan je Francesco Pastrella. Pokrajinski Sabor u Poreču odobrio je na sjednici 11.-13. prosinca 1903. godine dva besplatna i četiri sufinancirana upisa za Ženski pokrajinski licej u Puli. Sadašnja zgrada Ženskoga liceja izgrađena je 1907.godine, dakle od 1902 do 1907 učenice su pohađale nastavu u privremenim prostorijama. Ženska učiteljska škola u Pazinu otvorena je1912.godine, te su do jeseni 1918.g.upisne tri generacije.

Umrežavanje žena

Umrežavanje žena prati se i u Družbi Ćirila i Metoda. U Kastvu je u siječnju 1895. godine osnovana ženska podružnica Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru, s ciljem održavanja određenih humanitarnih priredbi. U Pazinu u studenom 1910. godine ženska i muška podružnica Družbe organizira zabavu u korist "Dječjeg zabavišta" (dječjeg vrtića op.a.). U Voloskom postoji odbor ženske i muške podružnice Družbe koji ima, kako piše u Našoj Slogi, podjednake zadatke u organizaciji zabave i prigodne tombole. No isto tako Naša Sloga primjećuje da nije pravedno da učiteljice imaju svega 80% plaće od svojih muških kolega. Također primijećeno je da ima premalo učiteljica na hrvatskom jeziku te je u Pazinu na inicijativu načelnika dr. Kurelića, osnovana 1912. godine privatna hrvatska ženska učiteljska škola. "Stoji sada do našega naroda da upiše svoj ženski naraštaj u tu školu…"

Ujedno se u Istri pojavljuju prvi oblici udruživanja žena u gospodarstvu. U Puli je djelovalo radničko društvo (Societa’ operaia polese) s izdvojenom sekcijom žena koja je djelovala od 1878. godine, no bez jasnog predmeta poslovanja. Isto tako, u industrijski razvijenoj Puli su 22. veljače 1902. krojačice osnovale žensku organizaciju - L’organizzazione femminile, sa ciljem reguliranja prava pri zapošljavanju, po uzoru na slične organizacije u Trstu i Beču. Što se prava glasa žena u Istri tiče, u Naputku za predstojeće izbore za zastupnike za Istarski sabor 1895. godine piše: "Ženska glava, ako i plaća poreza i ako ima pravo birati po prokuri u obćinskih izborih, nemože glasovati za sabor".

Dr.sc. Alida Perkov (Snimila Jelena Milović)

Dr.sc. Alida Perkov je nekadašnja je novinarka, profesorica i uspješna poduzetnica. Danas je predsjednica BPW-a - Prvog hrvatskog kluba žena kao i idejna začetnica i vlasnica registriranog žiga "Kaiserball Pula", glazbeno - kulturno - gastronomske manifestacije koja se održava tradicionalno svake godine krajem travnja.

*U sljedećem nastavku: Žene u Istri s kraja 19. i početka 20. stoljeća (4)

Povezane vijesti

• Istrijanke u srednjem vijeku: Supruge, majke, obrtnice i časne sestre koje su oblikovale povijest