Na današnji dan prije 502 godine rođen je najslavniji Labinjan MATIJA VLAČIĆ ILIRIK. Predstavnici grada Labina, ispred spomenika, položili su vijenac i zapalili svijeću

Predstavnici grada Labina položili su vijenac ispred spomenika (Snimio Branko Biočić)

Na današnji dan, prije 502. godine 3. ožujka rođen je Matija (Franković) Vlačić Ilirik. Najslavnijem Labinjanu u čast, danas su Valter Glavičić, gradonačelnik Grada Labina, Borjan Batagelj, pročelnik upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Labina i Loredana Ružić Modrušan, viša savjetnica za kulturu, informiranje i odnose s javnošću položili vijenac i zapalili svijeću na Vlačićevu skulpturu koja se nalazi nedaleko istoimene osnovne škole, inače rad akademskog kipara pok. Mate Čvrljka.

-Matija Vlačić, zasigurno je najslavnija ličnost u povijesti našega grada, a idućeg petka, 11 ožujka obilježit će se i 447 godina od njegove smrti. Na taj će dan u gradskom kinu od 17 sati biti prikazan dokumentarni film o životnoj priči Matiji Vlačića scenarista i urednika Nike Kostanića i redatelja Nevena Mihael Dianeževića, uz besplatan ulaz za sve zainteresirane.

gn fg

Matija Vlačić Ilirik - portret

Dio je to naše bogate povijesti koju nikada ne smijemo zanemariti stoga ćemo i ove godine, tijekom ožujka kada obilježavamo obljetnicu Vlačićevog rođenja ali i smrti, učenicima šestih razreda labinskih osnovnih škola osigurati dovoljan broj zavičajno-obrazovnog priručnika Matija Vlačić Ilirik autorice i urednice profesorice Dijane Muškardin, koje je Grad Labin izdao prije dvije godine povodom 500. obljetnice rođenja Matije Vlačića Ilirika.

Drago mi je da ovim putem mogu i najaviti kako smo krenuli s pripremama za održavanje 5. Međunarodnog znanstvenog skupa Matija Vlačić Ilirik koji se planira održati od 13. do 15. ožujka 2023. godine u Labinu, a koji već tradicionalno okuplja veliki broj eminentnih europskih i hrvatskih znanstvenika, istaknuo je gradonačelnik Valter Glavičić nakon svečanosti.

Vlačić je sa šesnaest godina napustio svoj rodni grad i otišao studirati u Veneciju.

Njegov rođak, koji je bio provincijal franjevačkog reda na otoku Cresu i simpatizer reformatorskih ideja, Baldo Lupetina, nagovorio je mladog Vlačića da ide na daljnji studij u Njemačku. Baldo je kasnije, poslije mnogo godina provedenih u zatvoru sotto i piombi u Veneciji, kao heretik bio zadavljen u moru. Tako je Matija s devetnaest godina došao u Augsburg, u grad koji je već u to vrijeme bio važan za reformaciju.

Tamo su Lutherove pristaše, pod vodstvom Philippa Melanchthona predali caru Karlu V. izjavu svojih vjerovanja (Augsburška vjeroispovijest, Confessio Augustana). Nakon kraćeg boravka u Augsburgu, Vlačić se upisao na sveučilište u Baselu 1539. godine,

gdje je učio grčki i hebrejski jezik i sklopio prve veze i poznanstva s tamošnjim intelektualnim pristašama reformacije. Iz Basela Vlačić se preselio u Tübingen i nastavio svoj studij, stanujući u kući svoga zemljaka iz Istre, Matije Grbca, sveučilišnog profesora. Pod nadzorom sveučilišta djelovala je hrvatska protestantska

tiskara u obližnjem Urachu od 1561. do 1565. godine. Tijekom 40-ih godina 16. st. Vlačić je živio u Wittenbergu, gradu u kojem je Lutherova reformacija započela 1517. g. Vlačić je s 24 godine dobio magistarsku diplomu te je postao profesor hebrejskog

jezika. U ovom se gradu oženio i upoznao Luthera, kome je ostao bezrezervno odan sve do kraja svog života. Iz Wittenberga se Vlačić preselio u Magdeburg, gdje je pod njegovim vodstvom od 1549. do 1557. g. organiziran prvi otvoreni otpor protiv Augsburškog i Leipziškog interima (prisilni mir između katolika i protestanata).

Tijekom boravka u Magdeburgu Vlačić se počeo otvoreno protiviti Melanchthonu, kojega je kritizirao zbog potpisivanja interimskog zakona i kapitulantskog stava. U Magdeburgu je Vlačić razvio publicističku i nakladničku djelatnost i počeo raditi na kolosalnom projektu, popularno nazvanim Magdeburške centurije. Također, tu je napisao i objavio mnoge traktate i teološke radove.

Godine 1557. Vlačić je bio pozvan u Jenu kao voditelj novoosnovane katedre teologije na sveučilištu i kao superintendant evangeličkih crkava u Thüringiji. U Jeni je ostao do kraja 1561. godine, kada je bio otpušten zbog polemike oko iskonskog grijeha. Sljedeća stanica u Vlačićevom burnom životu bio je grad Regensburg, gdje je živio između 1562. i 1566. g.

Tu je htio otvoriti školu za Južne Slavene i prenijeti hrvatsku protestantsku tiskaru iz Uracha, ali nijedan od ovih snova nije se realizirao jer mu je grad otkazao azil po naređenju cara Maximilliana II. Na poziv gradskog senata Antwerpena, Vlačić je otišao tamo živjeti na kratko vrijeme i napisao vjeroispovijest za luterane u Nizozemskoj. Između 1567. i 1573. g. bio je u Strassburgu, gdje je započeo svoj posljednji veliki rad, Glossu o Novom zavjetu. Umro je u Frankfurtu na Majni 11. ožujka 1575. godine.