Vjerujem da je u većini slučajeva odgovor sadržan u latinskoj izreci Mortui vivos docent (Mrtvi uče žive) i da nam većinu donatora dovedu altruizam, humanost i želja da njihovo tijelo posluži unapređenju medicinske izobrazbe budućih liječnika, kaže Romana Jerković, predstojnica Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci

Hrvatska je, prema podacima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", vodeća u svijetu u transplantacijskoj medicini prema stopi darivatelja i transplantaciji organa s umrlih davatelja, s visokom stopom od 34 darivatelja na milijun stanovnika. Darivanjem organa spašava se nečiji život, no u javnosti se manje govori o jednako plemenitoj donaciji cijelog tijela fakultetima medicine.

Među 185 Hrvata koji su nakon smrti odlučili pokloniti svoje tijelo Medicinskom fakultetu u Rijeci tridesetak je stanovnika Istarske županije, kaže Romana Jerković, predstojnica fakultetskog Zavoda za anatomiju. Taj broj varira iz godine u godinu, a zapravo je riječ o osobama koje su potpisale izjavu o donaciji.

To nije doniranje organa

- Darovanje tijela u nastavne ili znanstvene svrhe je čin kojim osoba iskazuje svoju humanost i altruizam. Nema naknade za takav čin niti osobi koja poklanja vlastito tijelo niti njezinim nasljednicima. Slično je i s donacijom organa u transplantacijske svrhe, što regulira Zakon o donaciji i transplantaciji organa koji izričito zabranjuje plaćanje doniranih organa. To bi se smatralo ozbiljnim i kažnjivim prekršajem, objašnjava Jerković.

Motiv za takav čin sličan je onome kao i prilikom donacije organa.

- U razgovoru s našim donatorima i njihovim obiteljima doznajemo da žele pridonijeti medicinskoj edukaciji jer time omogućuju studentima, ali i mladim specijalizantima raznovrsnih medicinskih područja, posebno kirurških struka, učenje i usavršavanje gradiva anatomije na najbolji moguć način. Svim našim potpisnicima je davanje sebe način života, a poklanjanje vlastitog tijela znanosti način je da društvu nastave služiti i nakon smrti, kaže Jerković.

Govoreći o motivu, vjeruje da je u većini slučajeva odgovor sadržan u latinskoj izreci Mortui vivos docent (Mrtvi uče žive) i da većinu donatora vode altruizam, humanost i želja da njihovo tijelo posluži unapređenju medicinske izobrazbe budućih liječnika.

- Bez velikodušnog čina darivanja tijela medicini i znanosti, svijet medicinske edukacije bio bi gotovo nezamisliv ili barem neopisivo siromašniji. Naravno, sigurno postoji i određen broj darivatelja koji to postaju jer nemaju obitelj niti rođake, žive sami i na ovaj način žele biti sigurni da će se netko pobrinuti za njihovo tijelo kad za to dođe vrijeme. Konačno, sigurno postoje i oni koji se na donaciju odlučuju iz materijalnih razloga jer ne mogu sami pokriti troškove ukopa ili time ne žele opteretiti svoje najbliže. Međutim, bez obzira na motive koji mogu biti i sigurno jesu različiti, svima pristupamo s iznimnim poštovanjem i zahvalnošću, kaže Jerković.

Usprkos plemenitoj namjeri, u javnosti je percepcija donacije tijela ipak malo drugačija u odnosu na poklanjanje organa, čime se izravno spašava nečiji život.

- U našem još uvijek vrlo tradicionalnom društvu postoji jedna mala zadrška. Za mene osobno, darivanje vlastitog tijela nakon smrti za potrebe obrazovanja je herojsko djelo ispunjeno čovjekoljubljem i plemenitošću. To je čin nesebičnog davanja sebe u službi učenja, znanosti, napretka te služenja društvu i svijetu i nakon smrti. Osjećam prema tome iznimno poštovanje i divljenje, veli Jerković.

Povezane vijesti

• U hrvatskom restoranu u Kölnu pronađena mrtva tijela žene i muškarca
• Komparativni prikazi ljudskih figura
• Na obali Ugljana pronađeno MRTVO TIJELO NEPOZNATE ŽENE