POZNATI RIJEČKI UMJETNIK

MLADEN IVANČIĆ STVARA NA SVOJOJ DJEDOVINI U BRGUDCU: U drevnoj raku tehnici keramika se užari na 1.000 stupnjeva Celzija, a konačan rezultat uvijek iznenadi

Kod većine skulptura cilj mi je naglasiti njihovu prolaznost. U trenutku kada su nastale već su počele propadati i nestajati, kao da ih je vrijeme načelo. Kao što i nas vrijeme načinje od trenutka kada smo došli na svijet. I skulpture mogu potrajati neko vrijeme, ali ne vječno. Stoga mi je bitno osvijestiti promatrača da je proces rastakanja već započeo, kaže Mladen Ivančić

| Autor: Gordana ČALIĆ ŠVERKO


Kada su Mladen Ivančić, keramičar kiparskog usmjerenja, Riječanin podrijetlom iz Brgudca, i Dijana Trtanj, akademska umjetnica, kiparica također iz Rijeke, u sklopu projekta Babucere - Udruge za zaštitu i revitalizaciju sela Brgudac, u Brgudcu prezentirali pečenje keramike raku tehnikom, samozatajan umjetnik nije sumještanima predstavio samo ovu drevnu japansku tehniku iz 16. stoljeća, već i svoje stvaralaštvo, manje poznato s ove strane Učke za koju ga vežu korijeni. Sa suprugom Mijom Mihaljević Ivančić u Brgudcu, najvišem selu u Istarskoj županiji, na 747 metara nadmorske visine, uredio je nekadašnju štalu, naslijeđe svoga oca, i vikende provodi na Ćićariji, na svojoj djedovini.

Stara japanska tehnika

Mladen je posvećen umjetničkoj keramici, intenzivno se njome bavi petnaestak godina. Prethodno se keramikom bavio samo hobistički. Primarno radi umjetničke skulpture u keramici, no prije nekoliko godina počeo je raditi i u drvu. Rodno selo njegova oca mu je inspirativno, a najčešće ovdje eksperimentira upravo s drvom jer za to ovdje ima dovoljno prostora. U Brgudcu se posvetio i raku tehnici. Svrstavaju ga u vrh hrvatske keramike, a raku je nešto što ga opušta.

Raku je zabavna tehnika, atraktivna i za promatrača (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Predmeti se u raku tehnici oblikuju od posebne vrste gline. Nakon prvog pečenja u keramičkoj električnoj peći, keramika se dekorira engobama i glazurama i stavlja u posebnu peć u kojoj se postižu temperature od 950 do 1.000 stupnjeva Celzijusa. Užareni predmet vadi se kliještima i odlaže u kontejner s piljevinom. Raku tehnika ima posebne, "cracle" efekte koji podsjećaju na paukovu mrežu, a dobivaju se tek kada se užarena glina stavi na piljevinu koja se zbog visoke temperature zapali i popuni pukotine nastale naglim stvrdnjavanjem glazure.

- Raku je jedna vrlo zabavna tehnika, atraktivna za promatrača jer se užareni predmet na 1.000 stupnjeva Celzija vadi iz peći pa pogotovo ukoliko se radi noću, ima dodatnu draž. Vrlo je rasprostranjena u Hrvatskoj upravo stoga što je atraktivna, a meni u principu služi kao jedan ispušni ventil. Puno ovisi o majci prirodi kakav će predmet ispasti. Ti donekle kontroliraš proces, međutim na konačan rezultat, osim toga što si dobro promislio što radiš, ne možeš utjecati u cijelosti. Uvijek ima nekih iznenađenja jer finalni proizvod jako ovisi o temperaturi, o vrsti glazure i materijala. Brgudac mi je idealan prostor za raku jer je za tu tehniku potreban otvoreni prostor, može biti malo natkriven, ali mora biti na zraku jer se iz peći vadi užarena keramika. Raku tehnika me doista opušta. Osim što je zahtjevna, onome tko se time bavi je i vrlo zabavna jer je uvijek prisutan moment iznenađenja, povjerit će nam Mladen svoje motive.

Kriza identiteta (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Kuća u Brgudcu i ograđen dvorišni prostor, korta, poput malog muzeja keramike, prepuni su Mladenovih djela.

- Kod većine skulptura cilj mi je naglasiti njihovu prolaznost. U trenutku kada su nastale već su počele propadati i nestajati, kao da ih je vrijeme načelo. Kao što i nas vrijeme načinje od trenutka kada smo došli na svijet, a tko zna što će biti u dogledno vrijeme i s nama i sa skulpturama, zasigurno nećemo živjeti vječno. I skulpture mogu potrajati neko vrijeme, ali ne vječno. Stoga mi je bitno osvijestiti promatrača da je proces rastakanja već započeo, prenosi nam svoju viziju osebujni umjetnik.

Izbjegavanje kiča

Pažnju privlače lopate i krampovi izrađeni posebnom tehnikom.

- Stvaranje glazure proces je koji se samo djelomično može kontrolirati. Predmeti nisu oslikani, već im kolorit daje nanos glazure u jednom sloju s obzirom da se peku na 1.280 stupnjeva i zaustavljaju u nekom trenutku, na površinu zbog kemijskog sastava glazure izbijaju kristali. Kompoziciju ovakvih predmeta mogu samo pretpostaviti kakva će biti, na nju mogu tek djelomično utjecati jer se kristali pojavljuju sami. Ta tehnika se najčešće primjenjuje na uporabnim predmetima, vazama, predekorativna je za moj pojam, jako često prelazi u kič, pa sam odlučio napraviti alat iz ciklusa "Alat za kultiviranje snova" i primijeniti tu tehniku na njemu da amortiziram tu pretjeranu dekorativnost, pojašnjava Mladen.

Mladen Ivančić i supruga Mia uredili su djedovinu u Brgudcu (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Rođeni Riječanin, po zanimanju diplomirani ekonomist, između ostalog, svoje radove izlagao je na brojnim tematskim žiriranim izložbama Sekcije za keramiku, porculan i staklo ULUPUH-a, sudjelovao je na više trijenala hrvatske keramike u Zagrebu te na izložbama Hrvatske keramike u Dublinu (Irska), Opishne (Ukrajina), Vallaurisu (Francuska), Urbinu (Italija) i Prištini (Kosovo). Dobitnik je većeg broja nagrada: prve nagrade u Urbinu 2010. La corte della miniera - Festa raku, prve nagrada na Trienalu hrvatske keramike 2011. u Zagrebu, prve nagrade za skulpturu i druge nagrade na temu: Evolucija posude na Intersymposium of Ceramics 2013. u Opishne, Grand Prix na Ex-tempore 2014. u Piranu. Djela mu se nalaze u stalnom postavu Nacionalnog muzeja ukrajinske keramike u gradu Opishne, kao i u zbirkama u Sloveniji i Italiji. Član je HDLU-a Istre, HDLU-a Rijeke, ULUPUH-a i KERAMEIKON-a.

U očekivanju objave (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Mladena Ivančića svrstavaju u vrh hrvatskih keramičara. Povjesničarka umjetnosti Marina Baričević uvrstila ga je u Antologiju hrvatske keramike.

- Moj je put k umjetnosti bio put slučajnosti. Mogao bih reći da sam gotovo samouk. Naime, moja je naobrazba jedan davni tečaj o osnovama oblikovanja u keramici. U to je vrijeme keramika bila samo vid oslobađanja od svakodnevnog stresa, iako mi i danas uspješno u tome pomaže. Prvi koraci bili su oblikovanje malih, ali korisnih predmeta, no uskoro me je sam materijal vodio prema sve složenijim oblicima i predmetima. Teško je reći koji je to trenutak bio kada su šalice, vaze, posude, prerasle u zahtjevne forme i skulpture. Što sam više uranjao u keramiku, to sam imao veću potrebu kroz nju se i izraziti. Moji su radovi osobni izraz osjećaja te društveno-političkih i kulturnih zbivanja. Ipak, uvijek pozivam gledatelje da u mojim djelima potraže vlastita tumačenja i istine. Mnogi bi se voljeli baviti keramikom, produkt-dizajnom, jer misle da je to vrlo jednostavno, a onda se sve svede na nekakvu derivaciju Pinteresta, društvene mreže koja funkcionira kao online oglasna ploča, ili bilo čega drugoga s modifikacijama, jer ako imaš dovoljno marketinških sposobnosti, moguće je plasirati takve proizvode na tržište. Poznajem ljude koji to kvalitetno i nekvalitetno rade, ali ozbiljno se baviti umjetnošću puno je zahtjevnije, zaključit će Mladen Ivančić, Brgučan s riječkom adresom.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter