SVA LICA BRGUCA

Oj, Brgudac moje selo milo, oj Brgudac moje rodno mesto, ja ću vate dolaziti često

| Autor: Gordana ČALIĆ ŠVERKO
Sva lica Brguca (Snimio Petar Matković)

Sva lica Brguca (Snimio Petar Matković)


"Preplanuli i vrletni kao planinski grebeni, tvrdi i ustrajni kao kamenjar iz kojeg su iznikli, plemeniti kao što mogu biti gorštaci i slobodoljubivi poput vjetrova koji se ovamo spuštaju s Planika i Učke, ali i nježni i osjećajni poput planinskog cvijeta, bistri poput vode s kraškog izvora, Brgučani su stoljećima strpljivo nosili brime svoje neumitne sudbine, trajali su i ustrajali ovdje i onda kada bi drugi sigurno posustali."

(Snimio Petar Matković)(Snimio Petar Matković)

Kroz taj slikovit i lirski tekst, ali i ostale tekstove, u kombinaciji s portretima gorštaka, izložba starih fotografija i predmeta "Sva lica Brguca" postavljena u selu Brgudac, u srcu Ćićarije, na 747 metara nadmorske visine, portretirala je stare Brgučane baš onakvima kakvi su koračali kroz povijest. Baš kao nekada kada se u tom kutku istarskog Krasa bugarilo "Oj, Brgudac moje selo milo, oj Brgudac moje rodno mesto, ja ću vate dolaziti često."

Trajan podsjetnik na ljude i običaje

Izložba, koju je uz financijsku podršku Odjela za kulturu Istarske županije, realizirala Babucera - Udruga za zaštitu i revitalizaciju sela Brgudac, postavljena je u prostorijama Društveno -kulturnog centra u Brgudcu, u dvorani stare škole. Obuhvaća stare fotografije Brgučana, dokumente i predmete, namještaj, alate i narodne nošnje. Autori projekta, predsjednik Babucere Saša Aleksić te članice Mirna Klobas i Mia Mihaljević Ivančić, istaknut će da je ideja vodilja bila sačuvati baštinu i dobiti trajan podsjetnik na ljude, običaje i način života; prikazati stanovnike Brgudca različitih generacija, ljude koji su rođeni u Brgudcu i tamo proživjeli svoj život ili samo dio svog života, odnosno ljude koji su bili i ostali usko povezani s tim krajem.

(Snimio Petar Matković)(Snimio Petar Matković)

Izložba je realizirana zahvaljujući mnogima koji su ustupili svoje fotografije i dokumente. Nudi pogled na trenutke u životima Brgučana, ali i mnogo više: kroz njih, izvatke iz novinskih članaka i dokumente, vidljiv je, ne samo način života tamošnjeg življa, već vrijeme i društveno-politička zbivanja te način na koji su se nosili sa svim nedaćama grubog života u nerazvijenom kraškom kraju.

- Cilj je ostaviti prikupljeno kao trajnu baštinu na spomen i za generacije koje tek dolaze, upozoriti na krhkost života te udahnuti novi život našem Brgudcu i čitavoj Ćićariji, komentirao je autorski trojac.

(Snimio Petar Matković)(Snimio Petar Matković)

Uz crno bijele fotografije, na panoima velikih formata otisnuti su tekstovi autora Bože Jakovljevića i Miroslava Sinčića iz knjige "Ustanički Brgudac", kao i tekstovi iz "Glasa Istre" novinara Nikole Trgovčića.

O pravdoljubivosti Brgučana

Živjeti u Brgucu, kao uostalom i na čitavom Krasu, oduvijek je značilo "rvati" se s ljutim kraškim kamenom, boriti se s vodenom bujicom za pedalj, dva žutosive zemlje i prije otimati nego ubirati ono što se naziva darovima prirode. Značilo je to, drugim riječima, ići kilometrima po vodu s brentom na leđima, boriti se za ono malo povrća što je raslo na njivama okruženim kamenim zidovima, odlaziti u šumu i paliti ugalj pa ga zatim odnositi na leđima u gradove i prodavati.

(Snimio Petar Matković)(Snimio Petar Matković)

Takav život prisilio je Brgučana da postane nesalomljiviji od kamena koji ga odasvud okružuje i uporniji od šipražja koje tvrdoglavo izrasta baš tamo gdje ga stalno sijeku.

No, iznad svega, Brgučani su pravdoljubiviji, što se može zaključiti već iz događaja u vrijeme Prvog svjetskog rata kada su Brgušćice, nezadovoljne raspodjelom hrane u uredu u Lanišću, izbacile tamošnje službenike i same podijelile hranu, prvenstveno bolesnim ženama iz Lanišća.

(Snimio Petar Matković)(Snimio Petar Matković)

O pravdoljubivosti Brgučana govori i događaj iz 1932. godine, kad su opet mještanke ovog sela, nezadovoljne radom poreznika, zadale ozbiljnog posla čitavoj četi karabinjera.

Borba Brgučana traje stoljećima, trajala je s Planikom i kamenjarom, trajala je s proljetnim baukanjem srndaća i ćićkim šumama i trajala je s debelim snježnim pokrivačem i hladnim vjetrovima koji su dolazili s Učke i fijukali u trošnim potkrovljima. S tom su borbom trajali i ljudi, trajali su i čeličili se Brgučani gazeći kamenjarom za stadom ovaca, boreći se s vodom za lihicu plodne zemlje u vrtači, paleći karbunice u dubokim šumama podno vrletnog Planika i Šije, krvavo nadničareći u udaljenim lukama...

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter