Mijenjanje Zagreba u režiji nove vladajuće stranke Možemo nastavljeno je prošli tjedan svođenjem adventa na minijaturu u odnosu na ono što je bio. Tri puta manje kućica, bez klizališta i Zrinjevca i na znatno manje lokacija - to je advent Tomislava Tomaševića, gradonačelnika koji je na dobrom putu da oslobodi Zagreb bandićizma i korupcije, ali ga istodobno zarobi u viziji zaziranja od gradnje, razvoja i većih projekata. Za Možemo se mora priznati jedno - oni su dosljedni u borbi protiv korupcije, ali i zaobilaženju svega što donosi novac, samo nam još nisu otkrili kako to namjeravaju nadoknaditi. Ili možda ne namjeravaju?

Za sada je znakovito, u velikim gradovima u kojima su na vlasti (Zagreb i Pula), da su proračun za 2021. rebalasnom skresali. Ako namjeravaju igrati Chi fa meno, onda je to sasvim u redu, ali teško da je to ono što stanovnici tih gradova očekuju. Zbog toga će biti zanimljivo vidjeti kako u godinama koje dolaze vrlo slično posložene vlasti u Zagrebu (Možemo i SDP) i Puli (nezavisni Filip Zoričić, Možemo i SDP) namjeravaju razvijati svoje sredine materijalno, a ne samo moralno. Dolazak na vlast i jedni i drugi temeljili su na žestokim kritikama prethodnih vlasti (Bandić i IDS) i razbijanju njihovih projekata i ideja, što je super sve do onog trenutka kada treba imati i svoje.

Burj Khalifa

Već gotovo desetljeće jedna od glavnih tema u susjednoj Srbiji je veliki građevinski projekt "Beograd na vodi". Do Hrvatske su uglavnom dolazile priče o nakaradnoj gradnji u najljepšem dijelu grada i bogatim arapskim investitorima kojima je srpska vlada dala sve što su poželjeli. U stvarnosti, ne želeći ulaziti u nečiji ukus i procjenu arhitektonskih rješenja, koja će uvijek imati za i protiv (premda treba napomenuti da je jedan od arhitekata tvrtka SOM iz Chicaga, koja je radila i veličanstvenu Burj Khalifu u Dubaiju), "Beograd na vodi" se pretvara u najatraktivniju novu gradsku četvrt na Balkanu (i šire), sa cijenama stambenih kvadrata koje nadmašuju one u Zagrebu ili Istri. Ako želite imati stan u "Beogradu na vodi", morat ćete za to izdvojiti između 3.000 i 10.000 eura za kvadrat. I nije istina da novo naselje raste u najljepšem dijelu grada, već u onom u kojem nije postojalo praktički ništa i kojeg se desetljećima neuspješno pokušavalo revitalizirati. Koliko god mi (Hrvati, Srbi i ostali mali narodi) mislili da smo najljepši i jedinstveni i da svjetski bogataši jedva čekaju da im dopustimo svoje milijune uložiti kod nas, to u praksi jednostavno nije tako. Kao i inače u životu, ako nešto ne možemo platiti sami, platit će nam netko drugi, ali pod svojim uvjetima.  

U slučaju "Beograda na vodi" ti uvjeti izgledaju ovako: država je dala zemljište na kojem investitor gradi stambene zgrade i ostale sadržaje, a zarada se dijeli 68 posto za investitora i 32 posto za državu koja će dobiti i goleme poslove za domaće tvrtke, know-how, iskustvo i, na koncu, novi dio grada s promenadom na Savi, restoranima, parkovima i shoppingom. Sve to u Beograd će dovoditi i brojne turiste, možda iste one koji više neće ići na advent u Zagreb nakon što ga se dohvatio Tomislav Tomašević.

Manhattan na Savi

"Pokazali smo da se upornošću i snažnom kampanjom mogu zaustaviti čak i Bandićevi mega projekti", rekli su, mrtvi trijezni, predstavnici hrvatskih ekoloških udruga i građanskih inicijativa prije točno godinu dana. Bilo je to početkom listopada 2020. kada su propale izmjene generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba koje bi omogućile gradnju stambeno-poslovnog kompleksa poznatog pod nazivom "Zagrebački Manhattan", koji je bio zamišljen na obali Save. Sličnost s "Beogradom na vodi" naravno nije slučajna jer investitor je isti i prilično je sigurno da bi, dizajnom, položajem i poslovnim aranžmanom, ta dva projekta bila slična kao jaje jajetu.

Ali upravo su "Beogradom na vodi", tim gore opisanim projektom vrijednim preko tri milijarde eura koji glavnom gradu Srbije donosi radna mjesta, turiste, milijunske poslove, atraktivne stanove i sve ostalo, Zagrepčani plašeni kada se smišljao "Zagrebački Manhattan". U Zagreb su dovođeni i arhitekti iz Srbije, pisalo se da je taj Bandićev projekt najveća opasnost u povijesti grada te da je sve to skupa - zastrašujuće. U potpuno iskrivljenoj stvarnosti, nekom suludom balkanskom paralelnom raju gorljivih protivnika cigle i betona, u kojem je crno bijelo, bijelo crno, a crveno zapravo tirkizno plavo, zaključeno je da se Beograd više ne može spasiti, ali barem Zagreb može. I bi tako.

"Ovaj štetan projekt zaustavljen je zbog kombiniranog otpora građana koji su prosvjedovali i udruga koje su ih vodile s jedne strane, s druge strane otpora od strane struke koja se od početka usprotivila tom projektu i s treće strane gradskih zastupnika u oporbi. Jedino uz tu kombinaciju uspjelo se zaustaviti ovaj štetan projekt", rekao je tada Tomislav Tomašević, još uvijek kao vođa oporbe, odnosno religijske zajednice koja slijepo vjeruje da su gradnja i projekti zlo koje pod svaku cijenu treba sasjeći u korijenu.

Centar Mehanika

Skok do Pule i evo nas u osvit lokalnih izbora 2021. na kojima je pulsko Možemo, koje je podupirao taj isti Tomašević, kampanju vodilo seleći se s parcele na parcelu i kritizirajući građevinske projekte. I svaka im čast, taktika se pokazala uspješnom i kao potpuno nova opcija u gradu uspjeli su dobiti četiri mandata i danas, skupa s nezavisnim Zoričićem i SDP-om, čine vladajuću većinu u Vijeću. Naravno, nije trebalo puno čekati da i Pula dobije svoju priču na vodi.

U ovom slučaju riječ je o mnogo manjim projektima, hotelu na Valkanama i stambenom naselju iznad Marine Veruda, ali princip je isti. Prema zasad neslužbenim informacijama upitno je hoće li ovi projekti zaživjeti, premda je sasvim jasno da bi i jedan i drugi pomalo oronulu pulsku turističku ponudu značajno gurnuli u budućnost. A da je sklona odustajati od projekata, opcija Zoričić-Možemo-SDP pokazala je kad je odustala od projekta polivalentnog centra Mehanika. S obzirom da je Pula kud i kamo manja od Beograda i Zagreba, odustajanje od svega ovoga po razvoj grada moglo bi imati jako loše posljedice, tim više što se novi projekti ne naziru.  

Radikalni ekolozi

Jer, povijest je pokazala, samo gradovi s velikim vizijama idu naprijed, a utrka je vječna. Pula i Zagreb još uvijek su razvijeniji od Beograda i ovdje se bolje živi, ali već za 5 ili 10 godina to ne mora više biti tako. Najbolji primjer su Rumunjska i Bugarska koje su nekad bile daleko iza Hrvatske, a danas su po mnogim pokazateljima vrlo blizu ili čak ispred. U vrijeme interneta i sve moguće tehnologije svijet se brzo mijenja, a kapital još brže seli iz grada u grad i države u državu. U Srbiju se trenutačno ulaže više nego u Hrvatsku, i nije tu samo "Beograd na vodi", tu su i drugi projekti poput brze pruge prema granici s Mađarskom (nešto slično u Hrvatskoj još uvijek je na čekanju) i cijeli niz infrastrukturnih projekata koji mijenjaju lice glavnoga grada. Među njima, premda će neki reći da je to samo trik, je i izgradnja beogradskog metroa. Ali, i kad je "Beograd na vodi" bio u povojima, svi su govorili da je to samo trik. Onaj trik kojeg u Zagrebu nismo željeli gledati.

I dok se susjedstvo budi, dojam je da Hrvatska spava. Ovdje kao da je još jedino turizam zanimljiv, a maksimalni građevinski domet izgradnja kuće za odmor s pogledom, bazenom i jacuzzijem. Sve veća snaga radikalnih ekologa pritom dodatno otežava situaciju. Da se razumijemo - radikalnih - jer naravno da su razumni ekolozi i realne zelene varijante i više nego dobrodošli, čak dapače nužni u vrijeme velike prijetnje klimatskih promjena. Nažalost, hrvatski zeleni taj razum i realnost ne pokazuju, zbog čega propadaju veliki projekti vrijedni milijarde eura kao što je trebao biti Zagreb na vodi. O Milanu Bandiću se može misliti štošta, ali nitko ne može zanijekati činjenicu da je svojom energijom gurao Zagreb naprijed. Gdje ga gura Tomašević, to tek trebamo vidjeti. Nadajmo se samo da ga neće gurnuti u provaliju. Jer, u vrijeme Bandića, ma što tko mislio o bivšem gradonačelniku, Zagreb je postao dovoljno zanimljiv i atraktivan da ga se kao metropolu i veliki grad svrsta u društvo Budimpešte, Beograda i Praga. Sada je cijeli taj proces, čini se, krenuo u suprotnom smjeru.

A Pula? U Puli je situacija drugačija utoliko što je Možemo samo jedan od tri kotača u vlasti koju predvodi liberalna opcija Filipa Zoričića, obožavatelja Vlade Gotovca i Jordana Petersona. Gdje je to gradonačelnik Pule kod njih pročitao ili čuo da treba zaustavljati velike projekte, sasvim je nepoznato, ili je valjda poznato samo njemu. Ne treba naravno zaboraviti da veliki utjecaj na Filipa Zoričića imaju koalicijski partneri, odnosno partnerice, koje kormilo čvrsto drže u rukama. Ako želi Pulu na vodi, a ne na suhom, on će to vrlo brzo morati promijeniti.

Povezane vijesti

• VIDEO / Puljani o Milanu Bandiću: "Nemojte, pogledajte kako je lijepo vrijeme"... Ali, neki su puni pohvala
• ANALIZA: Dušicu Radojčić mogla bi zamijeniti IDS-ovka Monica Derocchi, a Zoričić bi mogao ostati "vlast" sa četiri vijećnika od 22
• Zbog čega su Rovinj i Poreč uspjeli u onome u čemu Pula ove godine nije. Vrijeme ipak (ni)je krivo za sve!