Kao prometni preventivac, najviše volim rad s djecom, odnosno predavanja o sigurnosti u prometu polaznicima dječjih vrtića i škola. Od tuda je nekako krenula i moja priča s volontiranjem, kaže Radmila
Radmila Pekas s udrugom "Krila Labina"
"Nisi živio dok nisi učinio nešto za nekoga tko ti to nikada ne može vratiti." Znaju to svi oni koji nesebično daju sebe za druge, koji pronalaze u svom životu vrijeme za pomaganje i spremni su pružiti ruku ljudima oko sebe. Zna to i policijska službenica Radmila Pekas koja je u policijskim redovima već 28 godina. Nije odmalena sanjala o tome kako će jednog dana nositi policijsku odoru, jer u to vrijeme nije bilo uobičajeno vidjeti ženu u odori, ni policijskoj ni vojnoj. Ipak, u jeku Domovinskog rata željela je dati svoj doprinos obrani domovine te je odlučila da to najbolje može učiniti kao policajka.
Put do humanitarnog rada
Završila je tečaj u Valbandonu i počela raditi u labinskoj policijskoj postaji u pozorničko-patrolnoj ophodnji. Nakon što je nekoliko godina provela u prometnoj ophodnji, 2001. godine počela je obavljati poslove za sigurnost i preventivu u cestovnom prometu te posljednjih 20 godina brine o tome da što manje ljudi izgubi svoj život na cesti.
- Nije to ni malo lagan posao. Kroz godine čovjek vidi svašta. Prođe ono lijepo i ono ružno, no bez obzira na sve, nastojim svoj posao obavljati najbolje što mogu i pomoći ljudima koliko god mogu. Kao prometni preventivac, najviše volim rad s djecom, odnosno predavanja o sigurnosti u prometu polaznicima dječjih vrtića i škola. Od tuda je nekako krenula i moja priča s volontiranjem, pojasnila je Radmila. Svake godine prilikom provođenja akcije ''Poštujte naše znakove'', kada educiraju prvašiće o sigurnom sudjelovanju u prometu, labinski policajci obavezno posjete i Centar ''Liče Faraguna'' Labin, odgojno-obrazovnu ustanovu za djecu s teškoćama u razvoju. Korisnici centra ujedno su i rado viđeni gosti u policijskoj postaji tako da se tijekom godina razvilo posebno prijateljstvo, kako s djecom, tako i s njihovim roditeljima. Prošle godine majke djece odlučile su osnovati udrugu ''Krilo Labina'' koja nastoji poboljšati život djece s teškoćama u razvoju, pogotovo one s najtežim dijagnozama. Pokrenule su ljetnu radionicu da bi djeca bila manje usamljena, a nakon toga otvorile su i antikvarijat da bi prikupile novac za svoj krajnji cilj – izgradnju dnevnog centra i stambene zajednice za djecu s poteškoćama u razvoju. Kako djeca odrastaju, tako i roditelji stare pa se postavlja pitanje što će biti s djecom kada roditelja više ne bude. Nažalost, većina ih završi u staračkim domovima s tridesetak godina, a često na slobodno mjesto u domu čekaju u neadekvatnom smještaju.
Labinske majke ne žele da i njihova djeca dožive takvu sudbinu. Žele svojoj djeci izgraditi drugi dom, u gradu u kojem su odrasla i u kojem žive njihovi prijatelji i rodbina. Upravo je ta tužna sudbina djece s najtežim teškoćama u razvoju duboko ganula policijsku službenicu Radmilu Pekas tako da ni trenutka nije dvojila treba li se javiti na poziv udruge ''Krilo Labina'' koja je tražila volontere za ljetnu radionicu
Skrb o bespomoćnoj djeci
Iako bez iskustva u radu s djecom s teškoćama u razvoju, javila se udruzi.
- Taj prvi dan gotovo sam umrla od straha. Pitala sam se hoću li ja to moći i kako ću se povezati s djetetom o kojem ću brinuti, a bio je prisutan i strah da ne napravim više štete nego koristi. Moje strahove odmah je otjerala predsjednica udruge Vesna Ferluga Antić. Predstavila mi je svoju kćerku Miju, rekla da voli priče o životinjama, posebno macama i psićima, a voli i kada joj netko priča o svojoj obitelji. Dala mi je knjigu o jednom nestašnom psiću i tako je krenulo, prisjeća se policijska službenica.
- Djeca s teškoćama u razvoju ne mogu se brinuti za sebe, a u većini slučajeva upravo su majke te koje podređuju svoje vrijeme djeci. Ove hrabre majke i zadnji atom snage potroše da bi njihovoj djeci bilo bolje, a pritom možda sebe u potpunost zanemare. I to je jedan od razloga zašto sam se uključila u rad udruge. Da jedna mama može popiti kavu na miru, da može uzeti ta dva sata za sebe i napuniti baterije za dalje, kaže Radmila