JEDINSTVEN POGLED NA LIM More je nešto daleko i veliko kada ga gledamo iz Jurala

Na zidu jedne od najstarijih kuća u Juralu ugrađen je kamen na kojemu je vlasnik Nikola Popović isklesao godinu izgradnje 1693. godina. Suhozide i drevne kuće Jurala trebalo bi zaštititi, jer s nekontroliranom gradnjom ostat će jedinstveni pogled na Lim, ali bez sela onakvog kakvog ga još danas možete doživjeti unatoč čestim nezgrapnim arhitektonskim zahvatima

Iz sela Jural na području koji se od pamtivijeka naziva Priko Draga nudi se jedinstven pogled na Limski zaljev. Sjedim sa sinom na isturenom kamenu na oko 150 metara nadmorske visine. More ispod nas koje se uvlači u kontinent podsjeća na rijeku i priziva stihove pjesnika Biagia Marina: “ Učini dragi Bože da moja smrt bude kao rijeka što teče prema velikom moru”.

Jednom sam imao priliku razgovarati s gospođom koja je rođena u susjednom selu Mrgani. Čim se udala nastanila se u Rovinju, ali njezin je odnos s morem zapečaćen sjećanjem iz djetinjstva kada je prvi puta doživjela susret sa plavom i beskrajnom površinom upravo iz Jurala, iz kraških visina. “More je bilo nešto daleko i veliko”, priznala mi je.

Jural je selo pastira, preci današnjih autohtonih stanovnika stigli su iz brdovitog zaleđa Bara iz crnogorskog primorja. Bili su pravoslavci, prevladavalo je prezime Popović, a njihov dolazak u Istru u drugom desetljeću sedamnaestog stoljeća poklapa se s razdobljem intenzivne kolonizacije Istre koju je provodila Mletačka republika nakon okončanja tzv. uskočkog rata koji je bio opustošio granična područja između Venecije i Austrije Habzburgovaca. Popovići su se naselili u već postojeće srednjovjekovno naselje koje je ostalo bez stanovnika. Venecija je svakoj obitelji kolona dodijelila zemlju, no s pravoslavcima iz barskog Mrkovića mletačka je vlast išla korak dalje. Nova seoska zajednica postala je vlasnik i komunalnog zemljišta koji se prostirao do dna Limske Drage i do samog mora - početka zaljeva Limskog zaljeva. Bili su odlični pastiri, a zahvaljujući kvaliteti pašnjaka juralski je ovčji sir postao sveistarski pojam za kvalitetu, prodavao se po daleko većoj cijeni od ostalih sireva. Zanimljivo je da je vlasništvo seljana nad komunalnom zemljištu izdržalo sve istarske državne mijene. Nakon propasti Venecije to pravo su priznale slijedom Austrougarska, Italija, Jugoslavija, a danas su odredbe kojim se to pravo regulira ugrađene u zemljišnu knjigu katastarske općine Mrgani. Vlastovnica utvrđuje da su vlasnici stanovnici (seljani) općine Jural uz točno definirana ograničenja “stranci koji se nasele u Jural bivaju isključeni od uživanja i raspolaganja navedenih parcela.”

Dalje stoji zapisano da bivaju isključeni “svi stanovnici koji odrede za svoje boravište Jural, ukoliko ne uzmu za ženu jednu seljanku koja ima pravo vlasništva i pravni značaj u Juralu”.

Definicija vlasničkog prava seljana na komunalnu zemlju zalazi u dubinu povijesnog hoda. “Svi seljani izvršavaju prava od pamtivijeka, isključuje općine i obitelji ostalih sela i to odnoseći se na pravo vlasništva, a naročito ispaše, sječu drva za ogrjev pojedinih obitelji kao i prodaju drva s ovlaštenjem prodaje istih jedino na zajednički pristanak svih obitelji koji za to imaju interesa i to temeljem otuđenog posjeda od pamtivijeka.”

Kada su koloni stigli u Jural našli su prazno naselje, na najvišem vrhu stajala je crkvica Svete Margarete koju su došljaci prilagodili vlastitim pravoslavnim vjerskim potrebama. Oko crkvice smjestili su groblje, vjerojatno najmanje groblje u Istri. Katolička crkvica postala je pravoslavna sve do trenutka (krajem osamnaestog stoljeća) kada su mještani prešli na katoličku vjeru. U današnjem Juralu Popovića više nema, među autohtonima dominira prezime Janko i Čabran. Prolazeći kroz labirint suhozida vrijeme se gubi u mraku srednjeg vijeka, Jural je jako staro naselje. Danas se gradi na sve strane, sve je izgleda podređeno turizmu, dominiraju kuće za odmor i ploče na kojima se nudi na prodaju građevinske parcele.

Od mještana saznajem da je neki Talijan kupio zemljište na najzapadnijem dijelu gdje se nudi jedinstven pogled na Limski zaljev i da namjerava izgraditi nekoliko kućica sa bazenom. U prostornom planu općine Kanfanar koji je usvojen 2019. godine naznačen je plavom bojom prostor odmah iza crkvice, ukupne površine od četiri hektara, na kojemu bi trebalo niknuti turističko naselje Jural s predviđenih 200 ležajeva. Načelnik Kanfanara Sandro Jurman potvrdio mi je da je namjena plod prvotnog interesa grupe domaćih i stranih ulagača koji su prije osam godina izrazili ozbiljnu namjeru izgradnje turističkog naselja. Interes ulagača je ispario, ali općina Kanfanar je odlučila zadržati namjenu.

- Prvotni plan predviđao je izgradnju manjih objekata u cilju razvoja tzv. zdravstvenog turizma. Trenutno nema zainteresiranih, no planom smo odlučili zadržati otvorenu ovu opciju, rekao mi je Jurman.

Stao sam pred ruševinu jedne od najstarijih kuća u Juralu. Na zidu je ugrađen kamen na kojemu je vlasnik Nikola Popović isklesao godinu izgradnje 1693. godina. Suhozide i drevne kuće Jurala trebalo bi nekako zaštititi jer s nekontroliranom gradnjom ostat će jedinstveni pogled na Lim, ali bez sela onakvog kakvog ga još danas možete doživjeti unatoč čestim nezgrapnim arhitektonskim zahvatima.