JEDINI EKOLOŠKI PROIZVOĐAČI PČELINJIH PROIZVODA U ISTRI: Jedna pčela proizvede tek žlicu i pol meda

Medonosne pčele Apis mellifera proizvode med preko sto milijuna godina. Imaju 170 receptora mirisa koji im omogućavaju rodbinsko prepoznavanje, društvenu komunikaciju unutar košnice i pronalaženje hrane. Njihov njuh toliko je precizan da mogu razlikovati stotine različitih biljnih vrsti. Prosječna pčela proizvede otprilike jednu i pol žličicu meda u svom životu. Tijekom jednog leta posjeti 50 do 100 cvjetova, dnevno ima 40-tak letova što znači da ovisno o udaljenosti paše sleti na oko 4.000 cvjetova. Brzina kretanja joj je 65 km/h bez tereta, a s teretom je dva do tri puta sporija. Ima izvanrednu sposobnost učenja i pamćenja, te je sposobna napraviti kompleksne proračune svojih "izleta".

Zanimljivosti su to o pčelama iznesene u sklopu trećeg u nizu predavanja iz ciklusa "Sve što niste znali o..." koje je održano u buzetskom Narodnom domu u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda". Tema su ovoga puta bili med i proizvodi od meda. U tajne pčelinjeg svijeta posjetitelje je uvela Armanda Sirotić, zajedno sa svojim suprugom Željkom, vlasnica OPG-a koji se bavi proizvodnjom i prodajom meda i pčelinjih proizvoda iz vlastitih pčelinjaka.

Obitelj Sirotić pčelarstvom se bavi od 1980. godine, a cilj im je med i pčelinje proizvode proizvesti i sačuvati u što prirodnijem obliku. Trude se da njihovi pčelinjaci kao i tretiranje pčela bude što je više moguće u skladu s prirodom pa su se odlučili za ekološku proizvodnju meda. Od 2002. godine pod stručnim su nadzorom AgriBioCerta Omišalj. U Upisniku ekoloških proizvođača registrirani su od prosinca 2004. godine, što potvrđuje da svojim potrošačima dostavljaju certificirani ekološki med. Na tržištu su prepoznatljivi kao A&Ž MED iz Buzeta, odnosno OPG Sirotić i jedini su certificirani ekološki proizvođači meda u Istri. Trenutno imaju oko 170 košnica. Osim meda, u ponudi imaju i cvjetni prah, propolis i medni kompleks, med sa sušenim voćem, med s cejlonskim cimetom kao i pčelinju kremu.

U eko pčelarstvu, pojašnjava Armanda, najveća je stavka zaštita pčela protiv varoe, koje se moraju tretirati samo organskim sredstvima, a ne kemijskim preparatima, zatim kontrola staništa, pčela i pčelinjaka. Košnice se mogu bojati samo skupim ekološkim bojama, vosak za osnove koristi se iz vlastite proizvodnje ili pak eko certificirani. Matice treba proizvoditi sam eko pčelar, u Hrvatskoj nema registriranog ekološkog proizvođača matica, a treba imati i vlastitu punionicu meda.

Ugroženost pčela

Upravo su prednosti ekološkog načina pčelarenja bile u fokusu predavanja, tijekom kojeg se Armanda dotaknula ugroženosti pčela te rekla da je najalarmantniji primjer koliko su pčele, ali i prirodni procesi, ugroženi primjer iz kineske pokrajine Szechuan gdje se svako proljeće okuplja na tisuće ljudi u voćnjacima te sa štapovima u rukama, na čijem je vrhu pero ili vata, ručno oprašuju cvijet po cvijet.

- Prije pet, šest godina u toj su kineskoj pokrajini uništavali vrapce i time uništili sve svoje oprašivače, od pčela, bumbara, leptira... S obzirom da imaju velike površine zasađene jabukama, nije ih imao tko oprašivati. Prisiljeni su stoga u drugim regijama ručno sakupljati pelud, prevoziti ga avionima u što kraćem roku do Szechuana gdje ručno oprašuju rascvjetale voćnjake. Drugi, vrlo upečatljiv primjer nasadi su badema u Kaliforniji za čije oprašivanje vlasnici nasada plaćaju pčelarima 150 dolara po pčelinjoj zajednici, kako bi im urod badema bio što profitabilniji, ističe Armanda.

Svijest se na sreću polako mijenja te je organski način sve zastupljeniji, što svjedoči i nedavna peticija za referendum u Bavarskoj na kojem bi građani odlučivali o doista korjenitoj promjeni poljoprivrede u toj pokrajini. Tri su prijedloga za zaštitu pčela. Kada je riječ o pašnjacima, barem 10 posto njihove površine trebalo bi opet postati divlja livada. Na površinama u vlasništvu države posve bi se prestalo koristiti pesticide. Poljoprivrednicima bi se i zakonom nametnulo da u sljedećih desetak godina najmanje 30 posto obradive površine bude tretirano samo ekološkim načinom.

Kontaminacija meda, kaže Armanda Sirotić, moguća je i kad pčelar sve odradi kako treba. Primjerice u Švicarskoj je utvrđeno kako su pčele prikupljajući nektar na livadama tretiranim herbicidima imale kontaminiran med, dakle upotreba herbicida uzrokuje pojavu njihovih ostataka u medu, ali svakako bi pčelari trebali biti veoma oprezni kod tretiranja pčela.

Konvencionalni pčelari bi trebali početi razmišljati o primjeni onakvih načina rada uz čiju će pomoć obraniti pčele od bolesti i štetočina i to na način da zdravlje pčelinje zajednice ne bude upitno, te da se u pčelinjim proizvodima ne nađu nikakve kemijske rezidue. Med proizveden po ekološkim principima pčelarenja nije jednak komercijalnom medu. Eko med je zdraviji te nema tragova kemijskih tretiranja pčela.