Dugo je bio na čelu Grada Pule, a onda na posljednjim lokalnim izborima odlučio kandidirati se za župana. Nekako mu od tada u politici ne cvjetaju ruže. Naravno, govorimo o Borisu Miletiću. Zbog loših je izbornih rezultata odstupio s mjesta predsjednika IDS-a, a onda je, nakon što je novo vodstvo protiv njega pokrenulo stegovni postupak, preko noći izašao iz stranke. Sada je, moglo bi se i tako reći, nezavisni župan, iako će i on priznati da će zauvijek ostati IDS-ovac. Uostalom, ekipa koja je s njim na čelu Županije redom je iz te stranke, a dojučerašnji kolege mu drže leđa u Županijskoj skupštini. Izgleda, barem je takav dojam, kao da se ništa nije dogodilo. A jest.

- U godinu ste dana otkako ste župan obišli Istru uzduž i poprijeko. Jeste li uspjeli preskočiti koju općinu?

- Možemo reći da je bilo uzduž i poprijeko, ali nije bilo moguće u godinu dana službeno posjetiti baš sve jedinice lokalne samouprave. Ima ih, dakle, 41, odnosno 10 gradova i 31 općina. Ali obišao sam veći dio gradova i dobar dio općina. Mislim da ću do kraja godine to uspjeti zaokružiti.

- S kakvim se problemima najčešće susreću u općinama i gradovima, a u čijem bi im rješavanju Županija mogla pomoći?

- Očekivanja su od Županije poprilično velika, pogotovo u manjim sredinama. Najviše se to tiče školstva u vidu izgradnje školskih zgrada, njihovog proširenja, kao i izgradnje sportskih dvorana. Prelazak na jednosmjensku nastavu u svim našim osnovnim školama naš je prioritet. Tu je i uvijek prisutna tema nedostatnih kapaciteta domova za građane treće životne dobi. Zato mi je drago da Istarska županija sufinancira s 50 posto iznosa gradnju domova za starije u Pazinu i Labinu, te dogradnju doma u Buzetu. Bitan segment odnosi se na cestovnu infrastrukturu, to jest one ceste koje su u ingerenciji Županijske uprave za ceste. Normalno, tu je još niz drugih problema koji nisu materijalne prirode, a odnose se na prostorno planiranje, posebno u sektoru energetike. Tu je i tematika koja se odnosi na državno poljoprivredno zemljište gdje Županija nema direktnu ingerenciju, ali sigurno može to komunicirati prema resornom ministarstvu.

- Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun nije u funkciji zbog kvara u pogonu. Nezgodna situacija tim više što se zahuktala i turistička sezona. Vaša reakcija je prilično blaga, kao da Vas se to sve skupa ne tiče.

- Nije istina.

- Ne mislite li da biste kao župan trebali ipak biti zainteresiraniji za ono što se zbiva na Kaštijunu?

- Apsolutno sam zainteresiran, ali sam s druge strane vrlo realan. Ime tog centra u sebi sadržava riječ županijski, no kad pogledamo vlasničku strukturu, onda je jasno da većinu u odlučivanju ima Grad Pula.

- To što imaju većinu ne znači valjda da ćete im sve i prepustiti?

- Ne, Županija s jednim od ukupno pet članova Nadzornog odbora sudjeluje u svim raspravama. Sudjelujemo i u radu Skupštine, ali smo do sada bili preglasani. Sjetite se samo smjene direktorice Vesne Dukić kada se Istarska županije tome protivila, međutim gradonačelnik Pule je taj koji odlučuje.

- Niste li sada mogli politički poentirati?

- Nije mi bitno politički poentirati, već želim da Kaštijun funkcionira. Ne znam koliko sam puta rekao da bi se upravljačka struktura, ne vlasnička, trebala spustiti na sve gradove i općine koji sudjeluju u otplati kredita za Kaštijun. Taj je centar što se tiče tehnologije sigurno ispravan. Da, dogodio se kvar i vjerojatno će se utvrditi zbog čega. No ključna je jedna druga stvar, a to je - da Kaštijun nije smrdio, on ne bi ni bio tema. Međutim, bilo je problema, toga smo svi svjesni. Uloženo je 20-ak milijuna kuna da bi se proces optimizirao u smislu dodatnih kapaciteta. Pričamo naravno o kritičnih osam tjedana u špici sezone kada je ne samo prekomjerna količina otpada, nego je i njegov sastav takav da ga Kaštijun ne može obraditi. S druge strane godišnji kapacitet centra je takav da ga vjerojatno nikada nećemo ni iskoristiti do kraja, ali tijekom ta dva vršna mjeseca ljeti problem je u dnevnom kapacitetu koji maksimalno iznosi 390 tona. Zato je ključno, što sam rekao i pulskom gradonačelniku Filipu Zoričiću, uključivanje svih gradova i općina u upravljačku strukturu.

- Zašto Vi to niste učinili?

- Jer bez Grada Pule ni ne možemo.

- Da, ali bili ste pulski gradonačelnik.

- Do tada ovi procesi nisu bili završeni. Niti je bila završena optimizacija, niti su svi bili prihvatili sudjelovati u otplati kredita, a tu mislim na Grad Umag i Općinu Medulin. Sad je, barem što se tiče Umaga, to zaključeno pa ostaje još Medulin. Gradonačelnik Zoričić se na našem zadnjem sastanku složio da se ide u smjeru promjene upravljačke strukture i vjerujem da će se to ostvariti. Bez zajedničke suradnje ovaj će problem ljetnih viškova ostati problem. A što se tiče ovog sadašnjeg kvara, to je ekstrem, treba utvrditi zbog čega se on dogodio. U te tehničke detalje ne mogu ulaziti.

- Kad sam Vas pitao o političkom poentiranju, mislio sam da ćete u ovoj situaciji iskoristiti priliku i reći da se sada pokazuje da bivša Uprava možda i nije bila toliko loša.

- Vrijeme će pokazati. Vidim sada izjave gradonačelnika Zoričića koji nije najzadovoljniji radom direktora Fabija Giacomettija, ali on ga je doveo. Nije on bio izbor Istarske županije, mi bismo definitivno unutra zadržali Dukić, barem kao članicu Uprave, jer je to najstručnija osoba kada pričamo o gospodarenju otpadom ne samo u Istri, nego i šire.

- Tu je i Koviljka Aškić.

- Ona je predsjednica Nadzornog odbora po izboru Grada Pule. Ne ulazim u njenu stručnost, ali jedno je teorija, a drugo praksa. Kaštijun mora operativno funkcionirati.

- Županija će donijeti hitan akcijski plan pojačanog ulaganja u županijske prometnice s ciljem da svako istarsko naselje bude povezano, najavili ste u izbornoj kampanji. Gdje je taj akcijski plan? Nisam ga zapazio.

- Dakle, Istarska županija ima Županijsku upravu za ceste koja je prošle godine uložila oko 80 milijuna kuna, što u izvanredno, što u redovno održavanje prometnica.

- Tada ste, ponavljam, govorili o potrebi donošenja hitnog akcijskog plana. Zbog čega je on bio potreban i zašto ga niste napravili?

- Kad govorimo o prometnoj povezanosti, ne mislim samo na prometnice. Tu je itekako bitna tema željeznice, što smo izdigli na višu razinu, napravili jednu značajnu konferenciju na tu temu, a po tom pitanju komuniciramo i s nadležnim ministarstvom i strukom. Doista se zalažemo da se željeznica stavi u funkciju. Danas pričamo o rastu cijena goriva u tolikoj mjeri da svatko od nas razmišlja hoće li ići automobilom negdje ili neće. Željeznica bi u tom smislu bila veliki iskorak. Ulažemo i u pomorske luke; sjetite se Trgeta i luke San Pelagio u Rovinju…

- Iako izgleda kao kratak period, u godinu dana otkako ste postali župan dosta se toga promijenilo. Tako ste u izbornoj kampanji spominjali potrebu nastavka plinofikacije Istre. No, trenutno je goruće pitanje hoće li plina uopće biti u Europi.

- Stvari se definitivno mijenjaju, no smatram da postavljanje infrastrukture u budućnosti može samo dobro doći. Podsjetio bih na LNG terminal protiv kojeg je bio dio javnosti, a danas smo, mislim, svi skupa sretni što je on napravljen. Što će sutra biti s plinom, to nitko ne zna. Isto tako i s cijenom struje. Ali kad vi postavite infrastrukturu, onda imate mogućnost da, ukoliko dođe do povoljnijih uvjeta, to iskoristite.

- Hoćete reći da nastavljate s plinofikacijom?

- Ona ide dalje. To je projekt pulske Plinare, a ona kao koncesionar dobro radi svoj posao.

- U Provedbenom programu Istarske županije spominje se potreba ublažavanja rizika uzrokovanih klimatskim promjenama. Istarski su se ribari ove zime susreli s neočekivanom najezdom meduza koja je vjerojatno uzrokovana upravo klimatskim promjenama, odnosno povišenom temperaturom mora. Zbog toga, ali i nekih drugih razloga dio je njih već odustao od svog posla. Na koji način im Županije može pomoći?

- Mi sigurno nećemo samostalno riješiti problem meduza, kao ni klimatskih promjena, ali mislim da svaki pojedinac, pa tako i zajednica, svojim aktivnostima može doprinijeti tome da se smanji ispuštanje štetnih plinova, to jest da se ublaže klimatske promjene. Pa ne bi cijeli svijet reagirao, niti bi Europa napravila European Green Deal, s kojim želi napustiti fosilna goriva i preći na obnovljive izvore, da voda nije došla do grla. U konkretnom slučaju najezde meduza financirali smo projekt koji vodi Centar za istraživanje mora u Rovinju. Županija nema ni alate ni mogućnosti da se uhvati u koštac s meduzama.

No, nije samo problem u njima. Povišena temperatura mora djeluje i na mnoge druge organizme u moru. Ribari sami zamjećuju neke promjene. Recimo, kako temperatura mora raste, tako u njemu ima manje kalamara. Sve je to povezano u vrlo osjetljivom ekosustavu. Ima i, koliko znam, manje hobotnica, ali se povećao broj škampa. Prema tome, podupirat ćemo znanstvena istraživanja, ali i mi svi moramo mijenjati svoje životne navike kako bismo ublažili klimatske promjene. Mislim da se čovjek prema Zemlji zadnjih nekoliko stoljeća neodgovorno odnosi i da zbog toga doživljavamo ovakve stvari. Ali to nije tema samo Istre ili Hrvatske, već čitavog svijeta.

- U istom tom Provedbenom programu spominje se da tradicionalne gospodarske grane, poljoprivreda i ribarstvo, stagniraju. No, uvijek postoje entuzijasti, hrabri ljudi koji krenu za nekom svojom vizijom. Ne znam, sada mi pada na pamet jedan relativno mladi ekonomist iz Pule koji je zasadio maline koje, koliko mi je poznato, od ove godine prodaje i velikim hotelskim kućama. Mogu li takvi ljudi postati pravilo, a ne izuzetak?

- Kao prvo, smatram da poljoprivreda ne stagnira.

- Tako piše u Provedbenom programu.

- Mislim da to nestagniranje dokazuju segmenti poljoprivrede koji se odnose na maslinarstvo. Nije slučajno da smo već sedam godina najbolja maslinarska regija na svijetu. Volim reći da je težak put do vrha, ali još je teže ostati na njemu. Svjedočimo da se podižu i novi nasadi, a sada se vide i rezultati poticaja sadnje maslina koje su davali Županija, gradovi i općine prije 15 godina.

Uključuju se i mladi ljudi, što daje vjeru u budućnost. Tu je pohvalan i sve veći prelazak na ekološku proizvodnju, posebno maslinara, vinara i ratarskih kultura. Kad govorimo o vinogradarstvu, naši vinari na svim svjetskim natjecanjima dobivaju najviše nagrade. Putem našeg Fonda za razvoj poljoprivrede mnogi su vinari opremili svoje podrume najsuvremenijim tehnologijama. A možda i nije slučajan detalj da je upravo Istra izabrana da iduće godine bude domaćin jedne od najprestižnijih smotri vina Concours Mondial de Bruxelles. Poljoprivrednicima je bitno raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem, čija je neiskorištena površina oko 30 tisuća hektara. Entuzijazma ima, zemlja nam je čista, zrak također, imamo dobre uvjete i smatram da na taj način, a pogotovo oslanjajući se na već stvoreni brend Istre, svatko tko se želi baviti poljoprivrednom proizvodnjom može od toga imati dodanu vrijednost.

- Veletržnica ribe u Poreču je propali projekt. U tome se valjda slažemo.

- To je projekt koji nije zaživio ne samo u Poreču, nego u Hrvatskoj. Bilo je to u pretpristupno doba kada je bila ideja da će Hrvatska ulaskom u EU stvoriti zakonodavni okvir koji će definirati da se trgovina ribom i školjkašima odvija na veletržnicama, na tragu onoga kako je to uređeno u Italiji. Temeljem prekogranične suradnje s talijanskim regijama bili su odobreni projekti putem kojih su Istarska i Primorsko-goranska županija dobile značajna sredstva za izgradnju i opremu tih veletržnica. Zašto one nisu zaživjele? Jer je u Hrvatskoj izostao zakonodavni okvir. Danas ne možete natjerati nijednog ribara da svoj ulov donese na veletržnicu kada ga on proda već u samom portu.

- Da ne bi netko stekao krivi dojam, u veletržnice nije uložen samo bespovratni europski novac, već su sredstva uložili i Županija i Grad Poreč…

- Točno, pa morate imati svoj udio. No, ponavljam, izostao je zakonodavni okvir. Sada imamo zgradu. Veletržnica u smislu dražbe ribe nije zaživjela, tu se slažem s vama. Međutim, isto tako valja reći da u upravljanju veletržnicom sudjeluje i ribarska zadruga, koja koristi prizemlje objekta kao svoj logistički centar. Stoga razmišljamo da se dio zgrade koji se trenutno ne koristi usmjeri u, recimo, znanstveni rad, odnosno istraživanje mora.

- Tvrtka Veletržnica ribe Poreč, koja je vlasnik spomenutog objekta, u nekoj je vrsti hibernacije, ne radi ništa, ali njen direktor, županijski pročelnik Duško Kišberi, svejedno prima mjesečnu naknadu od 3.500 kuna. Smatrate li da je to u redu?

- Odluku o imenovanju direktora i njegovoj naknadi donijela je Skupština tog društva, a vlasnici su Županija, Grad Poreč, Ministarstvo poljoprivrede, IDA i Ribarska zadruga Istra. Što se tiče svih naknada, bilo da se radi o direktorima, članovima upravnih vijeća ili nadzornih odbora, podvući ćemo crtu, napraviti reviziju i neke ćemo stvari sigurno promijeniti.

- Konkretno?

- Revidirat ćemo te stvari i promijeniti ih. Mislim da svatko tko radi i pritom snosi odgovornost treba za to primiti adekvatnu naknadu. Ne gospodari Kišberi zgradom, on je na čelu tvrtke i ima zakonske odgovornosti.

- Ponavljam da ta tvrtka trenutno ništa ne radi.

- Ona nije profunkcionirala kao veletržnica, slažem se. Zato ćemo i dio zgrade prenamijeniti u neke druge djelatnosti.

- Nešto se čudno zbiva u odnosima gradonačelnika Pule Filipa Zoričića i Vas.

- Zašto?

- On bira riječi kad govori o odnosu Grada i Županije, Vi idete na njegovu promociju knjige. Je li to početak jednog divnog prijateljstva?

- Prema svim gradonačelnicima i načelnicima imam istu retoriku. Smatram da, bez obzira na politički predznak, institucije moraju surađivati. Dakle, Općina, Grad, Županija, Ministarstvo, Vlada, to je vertikala koja, neovisno tko je gdje na vlasti, mora funkcionirati. Ukoliko netko ima problem s egom ili ne može s nekim surađivati, taj ne bi trebao raditi ovaj posao. Tako da je moj odnos prema Zoričiću identičan kao prema kolegici Suzani Jašić u Pazinu ili Damiru Kajinu u Buzetu.

- Ne viđam Vas često na promocijama knjiga, zato pitam.

- Dobio sam njegov usmeni poziv. Bio sam u Puli i zašto ne. Uostalom, bio sam nedavno na promociji knjige Jadranke Kosor. Sjećamo se svi nemilog događaja, napada na Vladu Gotovca u Puli. Tu imam i određene obiteljske poveznice, ne mislim rodbinske s Gotovcem, nego s tim događajem. Htio sam na promociji poslušati što o tome imaju za reći najavljeni gosti, a bilo mi je drago vidjeti i kolegu Zlatka Kramarića.

- Jeste li kušali Vladu Gotovca, mislim na tortu?

- Nisam.

- Stanovnik ste Pule. Jeste li dali svoj potpis za referendum o Lungomareu?

- Nisam. Mislim da je, iako apsolutno poštujem demokratsko pravo na referendum, taj referendum u odnosu na postojeći Prostorni plan i Urbanistički plan uređenja nepotreban trošak za Grad. Ti su planovi na snazi nemali broj godina i ukoliko vlasnik tog zemljišta poželi predati zahtjev za dozvolama, on može početi graditi.

- Vi ste bili na čelu Grada kada je usvojen prvo GUP, a zatim UPU i njegove izmjene kojima se predviđa gradnja hotela. Uostalom, u svakoj izmjeni UPU-a u Vašem mandatu udvostručivao se broj postelja. Nije li nevjerojatno da se pulska koalicija koja je svrgla IDS s vlasti u Puli posvađala oko projekta čije ste rađanje zapravo Vi omogućili?

- Prije svega smatram da je izgradnja hotela na toj lokaciji poželjna za grad. Ono je jedan prazan prostor. U redu, koristi se za ugostiteljstvo i nešto malo sporta, ali mislim da hotel ove vrste može donijeti puno veću dodanu vrijednost. Često se govori da je u Istri izgrađeno previše novih hotela, ali mislim da je u posljednjih 30 godina izgrađen, kad govorimo o velikim hotelima s preko sto soba i više, samo Kempinski na Crvenom Vrhu. U svim drugim slučajevima govorimo o obnovi, odnosno preuređenju. Struktura turizma u Istri je takva da u velikoj mjeri ovisimo o kampovima i privatnom smještaju. Udio hotela je tu premalen.

- Koliko shvaćam, u ovom slučaju nije problem hotela koliko lokacije.

- Ponavljam, mislim da bi bilo poželjno izgraditi ga u bivšem kamenolomu. To što se sada to pokušava predstaviti tako da ćemo izgubiti Lungomare… Nećemo ga izgubiti. To je po meni čista zamjena teza.

- Mislite li da ozbiljan hotel s pet zvjezdica, koji se ne bavi kongresnim turizmom, može istrpiti prometnicu između njega i mora?

- Vjerojatno se vlasnici ne bi upuštali u investiciju da nemaju neke studije. Uostalom, prometnicu između hotela i mora ima Grand Park u Rovinju, a hotel Lone nije na samom moru. Ali vratimo se malo u prošlost. Sjećam se kad je tema bila izgradnja šoping centra u kamenolomu i nakon toga filmskog grada koji je trebao nastati u nastavku. I tu je bilo polemika.

No, smatram da je bolje tamo imati nekakav sadržaj, nego rupetinu koja je desetljećima bila prazna i opasna. Držim da je na ovoj lokaciji na Lungomareu, umjesto onog restorana i nešto sportskih terena koji mogu biti na nekoj drugoj lokaciji, bolje imati jedan kvalitetan hotel. Grad će time prihodovati komunalni doprinos, odnosno sutra komunalnu naknadu, zaposlit će se, kako je rečeno, 200-tinjak ljudi, pa će Grad uprihodovati i od poreza na dohodak, a tu je i cjelogodišnji turizam. Nama je sezona postala problem, ne možemo više prihvatiti toliko ljudi. Potrebna nam je kvaliteta, a ne kvantiteta, nju smo već zadovoljili.

- Spomenuli ste sportske terene. Nije li čudno što su oni u pretvorbi i privatizaciji završili u vlasništvu tvornice cementa, budući da su tada prema zakonu, a govorimo o 1994. kada je IDS bio na vlasti u Puli, sportski tereni, odnosno sportski centri trebali prijeći u vlasništvo Grada?

- Ako ćemo pričati o 1994., odnosno o pretvorbi pa onda i privatizaciji, onda moramo reći da niti jedna jedinica lokalne samouprave nije u tome sudjelovala. Mogao je tada na vlasti biti Marsovac, a ne IDS, on s pretvorbom i privatizacijom nije mogao imati veze. U tome je jedinu ulogu igrala država. Svi skupa znamo do čega je to dovelo, ali nemojmo sada imputirati da je netko s lokalne razine utjecao što će ući u pretvorbeni elaborat i kako će se to sutra privatizirati.

- I dalje Vam govorim da je sportski dio trebao pripasti Gradu, koji se toga odrekao u onom trenutku kad je GUP-om i UPU-om podržao gradnju privatnog investitora.

- Pričajte s urbanistima. Oni se groze kad se određuje prostor na temelju vlasništva. Njih zanima koje bi zone trebale biti namijenjene nekoj djelatnosti ili svrsi. Probajte pričati s izrađivačima planova. Oni gledaju kako u urbanističkom smislu razvijati grad. A sad govoriti što je bilo 1994… Ako je bio neki problem i nije u zastari, sigurno će netko reagirati. Ali to nije tema lokalne politike.

- Još samo kratko o referendumu. Čini mi se da većina političara misli da su izbori jedini valjani referendum. Dijelite li i Vi to mišljenje?

- Ne. Referendum koji je u skladu zakonom ima svoju svrhu. Kad bismo bili bogati kao Švicarska, vjerojatno bi se i oni češće održavali. No, u ovom konkretnom slučaju mislim da je referendum bespredmetan. Naravno, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ako se prikupi dovoljan broj potpisa i referendum se raspiše, a investitor prije toga preda zahtjev za lokacijskom dozvolom, on će moći sve ishodovati i početi graditi. Dakle, čemu onda referendum i trošenje novca na njega? Kad bi on mogao doista nešto promijeniti, onda bi to bila sasvim druga logika.

- Vrlo ste oštri prema bespravnim graditeljima. Jeste li takvo mišljenje imali i kada je Vaš politički mentor Ivan Jakovčić bespravno gradio u Svetom Jurju?

- Kao prvo, on mi nije politički mentor. Kao drugo, bespravna gradnja koja se danas dešava po meni nije usporediva s tim konkretnim slučajem. Da se razumijemo, Jakovčić je tu bio u krivu, nema nikakvog opravdanja. Zbog toga je snosio određene posljedice. Jer javna osoba koja obnaša dužnost svojim primjerom mora pokazati kako treba postupati.

Ali kada govorimo o današnjoj bespravnoj gradnji, onda potenciram onaj dio koji se događa izvan granica građevinskog područja. Ako netko ima građevinsku parcelu i gradeći kuću napravi nešto što nije u skladu s projektom, to je svakako za osudu, ali je puno gore kad si netko dozvoli izvan granica građevinskog područja, gdje se ništa ne smije graditi, sazidati kuću. Posebno smeta kad sutra to netko počne i iznajmljivati, a nerijetko se radi o stranim državljanima. Mislim da tu pošast treba uništiti, jer to je kuga. A onda se pozabaviti i ovim dijelom koji se odnosi na gradnju koja nije u skladu s dozvolama, ali se nalazi u građevinskom području. Kod Jakovčića je bio problem podruma, on ga nije smio graditi pa ga je zato morao i srušiti.

- Je li bespravna gradnja trenutno rak-rana Istre?

- Svakako, tu se napada prostor, a on je ograničen. Već sam rekao da su najvrjedniji resurs Istre ljudi, a zatim i prostor. Ako uništite prostor, to je bespovratno. U redu, možete nešto srušiti, ali više to područje neće biti isto kao prije. Posebno boli što ne vidim bilo kakvu reakciju na izvršna rješenja o uklanjanju objekata. Dok netko nekome ne sruši ono što je bespravno i ne pokaže primjerom da to tako više ne može, i dalje će se graditi. Zašto toga nema u Sloveniji, Austriji i Njemačkoj, a zašto se događa ovdje? Očito se kod nas može.

- Nevjerojatno je da među bespravnim graditeljima ima i spomenutih državljana Slovenije, Austrije, pa i Njemačke.

- Naša država to očito dozvoljava jer ne reagira. Građani mi kažu: A ča vi govorite o toj bespravnoj gradnji. Zamite jedan bager, zrušite to pa će vidjeti. Bio bih najsretniji kad bih mogao, ne osobno voziti bager jer nemam dozvolu, ali unajmiti bageristu da sruši dva, tri objekta i to staviti u medije. Sutra bi, vjerujte mi, dobro razmislili hoće li graditi bespravno. Bio bih i još rigorozniji pa bih strpao te ljude u zatvor. Onda si nitko više to ne bi dozvolio.

- U kakvim ste odnosima s Vašim donedavnim stranačkim kolegama? Siguran sam da ste u neke razočarani, da je bilo onih koji su Vam bili odani, ali su brzo zamijenili strane.

- Dijelim to na dvije, pa čak i tri razine. Jedan dio su prijatelji koji su to ostali neovisno o članstvu u stranci. Drugi dio je kolegijalnost - s mnogim sam ljudima surađivao 26 godina. Ali postoji i taj dio ljudi koji pokaže svoje pravo lice kad za to dođe vrijeme. Uglavnom, nisam razočaran.

- Znači bilo je takvih?

- Bilo je, ali ih neću imenovati. Nije ih bilo puno. Smatram da svatko tko ima iole ambiciju ući u politiku mora biti spreman na to da politika ponekad zna biti jako prevrtljiva.

- Jeste li požalili što ste istupili iz IDS-a?

- Ne.

- Niti jednom?

- Niti jednom. Da se danas ponovi ista situacija kakva je bila tog petka 4. veljače, odnosno subote 5. veljače, isto bih napravio.

- Jeste li nakon izlaska iz stranke ikada razgovarali s Daliborom Pausom, vašim nasljednikom na čelu IDS-a?

- Vidio sam ga na nekoliko lokacija, pozdravili smo se, ali nismo vodili nikakav dugi razgovor.

- IDS-ovci Vam ne prave nikakve probleme u Županijskoj skupštini, kao da ste još uvijek njihov čovjek. Mislite li da ima šanse da se pomirite i vratite pod stranačke skute?

- Ja sam župan svih građana i sada sam apsolutno fokusiran na taj posao, na rad u Županiji i o tome uopće ne razmišljam. Politiku poznajem, dugo sam u njoj i ona je dio mene.

- Ne fali Vam ta politička dimenzija?

- Nakon dva mandata na čelu stranke, mogu reći da je to jako zahtjevan angažman koji čovjeku oduzima jako puno vremena. Ljudi traže pažnju, razgovor, žele vas vidjeti. Koliko god Istra izgleda malena, treba obići sve podružnice kojih ima i izvan Istre. To zahtjeva jako puno odricanja. Možda bi o tome najbolje mogla govoriti moja obitelj koja bi posvjedočila koliko sam u zadnjih 15 godina bio kod kuće.

- Možda ste djelomično i zbog toga u posljednjem gradonačelničkom mandatu zanemarili Grad?

- Ne! Dok sam bio gradonačelnik, Grad je meni uvijek bio na prvom mjestu, kao što mi je to sada kao županu Istarska županija. Za stranačke sam aktivnosti koristio samo ono vrijeme kada u Gradu nisam imao obaveza ili vikendom.

Povezane vijesti

• IVAN NINO JAKOVČIĆ - Zločesti dečko hrvatske politike
• REAKCIJE NA PRIJEDLOG DA SE 16. PROSINCA PROGLASI DANOM HRVATSKIH BRANITELJA IZ ISTRE: Srbi su protiv, HDZ i SDP za, Miletić neutralan, a skoro svi ističu velike zasluge jednog političara iz 90-ih. Kajin se prisjetio ratnih zločina koje su činili branitelji iz Istre
• REAKCIJE NA PRIJEDLOG DA SE 16. PROSINCA PROGLASI DANOM HRVATSKIH BRANITELJA IZ ISTRE: Srbi su protiv, HDZ i SDP za, Miletić neutralan, a skoro svi ističu velike zasluge jednog političara iz 90-ih. Kajin se prisjetio ratnih zločina koje su činili branitelji iz Istre