PRAVA INVALIDA

Giuliano Bravar, predsjednik Društva osoba s tjelesnim invaliditetom Pazin ogorčen zbog situacije: NE OČEKUJEM POMOĆ POLITIČARA KOJI SE PREKO FACEBOOKA PREPUCAVAJU OKO GLUPOSTI

Osobe s invaliditetom, naročito one koje imaju teže dijagnoze poput multiple skleroze, cerebralne paralize, amputirci bez obje noge, ljudi koji su operirali 3-4 puta kičmu… imaju samo jednom godišnje pravo na trotjedni boravak u toplicama (uz potpis liječnika imaju pravo na još jedan tjedan). To je sramota!, kaže Bravar

| Autor: Anđelo DAGOSTIN
Osobe s invaliditetom susreću se s nizom problema (Snimio Milivoj Mijošek)

Osobe s invaliditetom susreću se s nizom problema (Snimio Milivoj Mijošek)


Nismo mogli odbiti poziv Giuliana Bravara, predsjednika Društva osoba s tjelesnim invaliditetom Pazin, jer doista dugo nismo bili u ovoj udruzi smještenoj u bivšoj vojarni. Pozvao nas je da izloži godišnji plan rada, planove, ali neminovno je razgovor prešao na realno stanje u svijetu osoba s invaliditetom, a posljedično i politiku.

- Lani nam je nažalost mnogo planiranih aktivnosti otpalo zbog epidemioloških mjera, poput humanitarne biciklijade ili sportskih igara. Srećom uspjeli smo održati 15. humanitarni koncert, večer poezije "Pjesnici oko kamenog stola", a i stalno smo ljeti bili na moru, kaže.

(Ne)prilagođene plaže

Koriste plaže prilagođene osobama s invaliditetom, a takvih nema mnogo u Istri. U Puli na Valkanama plaža ima i dizalo, ali je dosta nezgodna zbog stijena i kamenja. U Rovinju im je najljepše, ali lani su ga izbjegavali zbog građevinskih radova, kao i rigoroznih epidemioloških mjera zbog čega su gubili dosta vremena.

- Tako smo na kraju od Grada Poreča zatražili ključ od rampi plaže za invalide i stvarno su nam izašli ususret na čemu smo im zahvalni, kaže Bravar i dodaje da za prijevoz koriste vlastiti kombi koji je dijelom prilagođen osobama s invaliditetom, jer ima rampu, ali ima i određenih problema s njim.

- Kombi bi trebao imati sjedala koja se mogu zakretati i po sredini šine da barem dvije osobe u kolicima mogu sjediti unutra, a to kod nas nije moguće, objašnjava nam dodajući da su sjedala fiksna, ne mogu se pomicati, tako da osoba u kolicima udara koljenima u sjedalo. "Jednostavno nema mjesta", zaključuje.

Novi bi kombi iziskivao previše novca, pa se Bravar angažirao kako bi preuredili vozilo što bi, procjenjuje, koštalo oko 10 tisuća eura. Država za takve stvari donacije ne daje, kaže, a hotelijerske kuće i neke državne firme na čiji su se natječaj javili primjerice lani radije daju donacije ondje gdje smatraju da će se time reklamirati, a ne gdje je potrebno.

Giuliano Bravar kraj vozila za invalide (Snimio Anđelo Dagostin)

- Oni financiraju profesionalne sportaše koje ionako financiraju olimpijski odbor, sportski savezi pa i država, a mi im nismo interesantni, zaključuje Bravar koji s pravom smatra da humanitarne donacije ne bi trebale odlaziti za one koji su već namireni.

Pomalo ogorčen okreće se temi nadolazećih izbora. Smatra da bi se trebalo odazvat i glasat po svojoj savjesti. A za koga? To ne bi nikad predlagao ni rekao. Čak ni sam, čini se, nije siguran.

Politička nebriga

- Pratim kandidate i programe za lokalne izbore, ali nema niti jednog kandidata, niti jednog program, ni za županijske liste, ni za općinske, ni na državnom nivou da bi rekli "brinut ćemo se za pojačana prava osoba s invaliditetom", ustvrdio je Giuliano koji nema dlake na jeziku kad su u pitanju prava invalida.

Smatra da nijedna lista nema osobu s invaliditetom u svom stožeru, a dok je jedna bila u Saboru ionako se, kako kaže, nije brinula za prava invalida nego je bila, kao i većina zastupnika, puka stranačka mašinerija. Ima i pohvale za jednu osobu iz lokalne politike Pazinštine koja im je uvijek bila na usluzi, ali više nije saborski zastupnik. "Sad više nećemo imat koga", kaže Bravar.

- A sva prava nam se pomalo ukidaju. Uzmimo na primjer ortopedske cipele. Prije su ih od HZZO-a dobivali svake godine, a sada je to svake dvije godine. Kako stvari idu, dobivat će ih i svake tri godine, tvrdi Bravar i napominje da se takve specijalne cipele nose stalno tijekom čitave godine i ne mogu izdržati dvije godine.

Kad je već krenuo, nastavio je govoriti o problemima invalida.

- Osobe s invaliditetom, naročito one koje imaju teže dijagnoze poput multiple skleroze, cerebralne paralize, oni koji imaju amputirane obje noge, ljudi koji su operirali 3-4 puta kičmu i druge stvari, imaju samo jednom godišnje pravo na trotjedni boravak na rehabilitaciji u toplicama (uz potpis liječnika imaju pravo na još jedan tjedan). To je sramota!, kaže Bravar.

- Osobama s takvim potrebama trebalo bi minimalno dvaput godišnje po tri tjedna, jer taman se počnu rehabilitirati i postignu neki napredak, i onda stanu i godinu dana ništa. Tako da ta osoba praktički nema neke realne koristi od takv rehabilitacije, pojašnjava nam.

Duge liste čekanja

Problem su i liste čekanja zbog kojih je sam za rehabilitaciju u Rovinju čekao godinu i četiri mjeseca, a istovremeno neke druge osobe, kako kaže, ne zna na koji način, dođu prije na red, a čak nisu iz Istarske županije. Stopostotnim invalidima koji se ponude da neće ondje boraviti, već će svakodnevno putovati, kažu da nemaju pravo na putne troškove, jer je relacija manja od 50 kilometara.

- Ni za Pulu se ne mogu dobiti putni troškovi, jer kažu da po njima između Pazina i Pule ima 48 kilometara. Taj su podatak dobili od nekog autobusnog prijevoznika koji je tu kilometražu postavio prije 50 godina (kad nije bilo autoceste op.n.) i na tome je ostalo. A otkud god da kreneš s Pazinštine, pa i Pazina, provjeravao sam, do pulske bolnice će bit više od 50 kilometara. Nema logike. Osnovne stvari se ljudima ne plaćaju. Ljudi izgube terapije i sve, jer jednostavno nemaju mogućnosti da odu, a to je žalosno, zaključuje naš sugovornik. - Pogotovo nam tu neće pomoći naši političari koji su puni sebe pa se preko Facebooka prepucavaju oko gluposti da zaboravimo na prave probleme. I zato nam ne može bit' bolje. Ali mi ćemo se boriti tu dok jesmo, kako jesmo, nastojati napraviti najviše što možemo, zaključio je Bravar.

No, nije htio razgovor završiti negativno pa je pohvalio pojedine lokalne tvrtke koje pomažu njihovim članovima. Za blagdane su tako u pola redovne cijene dobili: bakalar iz Baderne, tjesteninu iz Kanfanara, kiseli kapuz iz Ciburi i kuglof iz Heki. Od općina kaže da im najviše pomažu Cerovlje, Tinjan i Grad Pazin. "Ne smijemo to zaboraviti. U drugim sredinama je i teže, osim eventualno u Poreču, ali s Porečom se, jasno, ne možemo mjeriti!".

Ove godine u svom programu u lipnju planiraju godišnji susret "Pjesnici oko kamenog stola" i još jednu pjesničku večer s gostima izvana. Zatim posjete školama, ali to će ovisiti o mjerama. Nadaju se sportskim igrama koje organiziraju i za udruge s područja Istarske i Primorsko-goranske županije. "Ako ne bude drukčije moguće napravit ćemo ih samo za naše članove", kaže Bravar koji se pohvalio da su, uz stolni nogomet, nedavno nabavili i profesionalni pikado. Ako bude moguće planiraju i humanitarni koncert... U svakom slučaju na more će ići, i više puta tjedno.

U godinu dana umrlo 13 članova

Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Pazin trenutno broji 92 člana. "Nažalost, od lani do sad već 13 članova nam je preminulo, bilo nas je 105, a sad nas je 92. Nešto od bolesti, nešto od starosti, korone", kaže predsjednik udruge Giuliano Bravar koji je upoznat sa zdravstvenim poteškoćama većine članova društva.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter