On je Dejan Nišandžić. Živi u Čepić Polju, u općini Kršan, ima 31 godinu i više je nego aktivan sportaš. Pomislit ćete, ništa neobično i već u startu pogriješiti. Dejan nije nimalo običan. Nakon prometne nesreće, koju je 2008. godine doživio sa svojih 17 godina, Dejan je u invalidskim kolicima, ali to ga nije zaustavilo. Naprotiv, imali smo priliku vidjeti i ona najnovija kolica koja će mu pomoći da već odlične sportske rezultate digne na još viši nivo. Pred njim je nastup za hrvatsku košarkašku reprezentaciju osoba s invaliditetom na Europskom prvenstvu u Sarajevu, a jedini je predstavnik iz Istre.

Uoči odlaska na pripreme, ugostio nas je u svom rodnom mjestu kako bi nam ispričao priču o sebi, svom sportskom putu, ali i lijepoj i pohvalnoj priči o nabavci novih invalidskih kolica, za koja je novac izdvojen i iz proračuna općine Kršan. Osmijeh kojim nas je dočekao toliko je zarazan, optimističan i nepokolebljiv da sve što kroz susret s njim možete osjećati jest isti taj osmijeh i na vašem licu.

I prije nego što je nastradao u prometnoj nesreći, Dejan je bio aktivan u nogometu, igrao za seniorsku momčad i bio velik talent, s perspektivnom sportskom karijerom. Medalje je, priča nam, dobivao i za trčanje. Obilježio ga je sport. Taman na kraju srednjoškolskog obrazovanja, s nepunih 18 godina, dogodila mu se nesreća koja mu je promijenila život. Slomio je vratnu kralježnicu i "sreća u nesreći je bila da mi se ruke nisu oduzele, što je kod tog loma čest slučaj, ali ipak imam visoku povredu", pomirljivo prepričava Dejan, dodajući da je u reprezentaciji njegova povreda najveća povreda među igračima.

Nakon nesreće, kaže, bilo mu je najvažnije da vidi koliko maksimalno može izvući iz svog tijela. Puno se, kaže, upoznavao s dijagnozom i svijetom invaliditeta.

- Prognoze su bile pola-pola jer mi leđna moždina nije presječena, nego lagano oštećena i stisnuta. Prošlo je trinaest godina i navikao sam se na taj život. Na život u kolicima. Kad sam se suočio sa svojim stanjem, tražio sam neki vid svoje slobode, da ne budem ograničen, kaže.

U potrazi čime bi se mogao baviti, što bi mogao raditi, došao je do sportaša Gracijana Turčinovića iz Svetog Petra u Šumi, koji je već bio u biciklizmu, pa se i Dejan počeo aktivno i profesionalno baviti tim sportom, gdje je postigao odlične rezultate i visoko jedanaesto mjesto na Svjetskoj rang-listi u svojoj kategoriji. Problemi su nastali kad su mu podigli kategoriju jer je izgledom djelovao kao osoba koja nema toliko tešku povredu.

- Međutim, moje tijelo ne može podnijeti toliko visoku kategoriju, što za one koji o tome odlučuju nije pretjerano važno. Trudio sam se, davao sve od sebe, ali ti su ciljevi bili preveliki. Nakon biciklizma, prije šest godina okrenuo sam se stolnom tenisu, a prije pet godina i košarci. Sada "guram" jedno i drugo. Triput tjedno idem za Pulu, gdje treniram za Stolnoteniski klub Pula i trenutno sam državni prvak, a već sam to bio i 2020., priča Dejan.

Te je godine izabran i za najuspješnijeg sportaša s invaliditetom Grada Pule. Sa stolnim tenisom imao je ozbiljne planove, ali ih je poziv u košarkašku reprezentaciju trenutno pomrsio. Za košarku prevagu je donijela činjenica što je član reprezentacije, dok u stolnom tenisu to još uvijek nije.

Povezane vijesti

• Smrtno stradao vozač traktora
• Sudar automobila i motocikla na cesti Umag - Buje
• Pula: Vozilom u stup pa umalo u pješaka