Ožujak i travanj su najbolji mjeseci za sadnju maslina u Istri. Istina, sadnja se može vršiti u rujnu i listopadu, ali je bolje prvu godinu pripremiti teren, a potom u proljeće vršiti sadnju. O tome smo porazgovarali sa Darkom Trojanovićem, prvim proizvođačem sadnica autohtonih sorti maslina u Hrvatskoj.

- Kod sadnje maslina najbolje je krajem ljeta ili u ranu jesen uz melioracijsku gnojidbu rigolati teren u dubinu od 80 centimetara. Ako to zbog teškog terena nije moguće treba, također u to vrijeme, iskopati rupe široke otprilike jedan i po metar i duboke 70 centimetara. Najbolje je to uraditi pogodnim strojem, kaže Trojanović. 

Po jami se sa zemljom pomiješa 20 do 30 kilograma zrelog stajskog gnoja i oko dva kilograma NPK mineralnog gnojiva u kojem prevladava fosforna komponenta, pojašnjava naš sugovornik.  

- Maslina najbolje uspijeva u karbonatnim tlima, pa ako se stavlja u crvenicu dobro je umiješati malo kamene prašine ili uporabiti Agrocal, prirodni izvor kalcija i magnezija za dugotrajnu i učinkovitu kalcizaciju i povećanje plodnosti kiselog tla.

Sadnicu treba posaditi najviše deset centimetara dublje nego što je bila posađena u posudi, kaže Trojanović. 

Dodaje da prve godine sadnicu prema potrebi treba zalijevati svakih desetak dana, druge povremeno, a idućih godina nije nužno zalijevanje. Mali trik može se izvesti postavljanjem šljunka u geotekstilu oko korijena sadnice, u koji se plastičnom cijevi ulijeva manja količina vode i dulje zadržava vlagu. 

- Prve dvije godine sadnicu ne režemo na rod, već samo oblikujemo krošnju. Najbolje ju je rezati na rod kada da prve plodove. Osnovnu gnojidbu treba obavljati početkom zime kada u biljci prestaje kolanje sokova. Ovom prilikom se koristi stajnjak ili nekim od kompleksnih gnojiva u kojima prevladava fosfor i to od 30 do 50 dekagrama po stablu. Kako biljka napreduje tako postepeno treba povećavati količinu gnojiva. U proljeće prve dvije godine maslina se gnoji sa 30 dekagrama gnojiva na bazi kalija, a treće se povećava na 50 dekagrama, pojašnjava Trojanović. 

Kaže da ako sustabla u  dobroj kondiciji, maslina bez većih teškoća izdržava temperature do minus devet stupnjeva Celzijusa. Ako postepeno ulazi u hladno razdoblje može izdržati i temperature do minus 15 stupnjeva. 

Inače, Darko Trojanović je diplomirani inženjer geologije, rodom iz Dubrovnika. Kao dijete često je boravio kod bake Ane u Trstenom, poznat po arboretumu kojeg je još u 15. stoljeću ustanovila dubrovačka plemićka obitelj Gučetić. U tamošnjim vrtovima gajile su se brojne voćke, pa je Darko zarana upoznao postupak cijepljenja, u čemu ga je podučio stric Pero.  

- U narodu se sa proljeća govorilo 'navrnut ćemo voćku'. Cijep najboljih sorata smokvi, a bilo ih je šest, oblikovao se sa završetkom na klin, te 'navrnuo', umetnuo ispod kože divlje ukorijenjene podloge. Slično se radilo sa rogačem, kojih je, koliko se sjećam, bilo tri vrste, prisjeća se Trojanović.  

Trojanović je poslom u struci došao do Rovinja, postavši direktor nekad poznatih Istarskih boksita. Naviku obrade vrtova nije nikad izgubio, a znao bi i nešto cijepiti. Vidjevši da u zaklonjenim položajima ovdašnjih vrtova uspijevaju mandarine odlučio ih je uzgojiti na obiteljskom posjedu u uvali Kuvi. Riječ je o polju blizu mora, okrenutom na jugozapad i zaštićenim od sjevernih vjetrova. 

- Iz Trstenog su mi prvo poslali sjemenke mandarina. Nakon što sam sjetvom od njih uzgojio divlju podlogu poslali su mi i plemke japanske sorte unšio, najotpornije na niske temperature, kakve se gaje i u dolini Neretve. Sve su mi se plemke 'uhvatile', a još u posudama mandarine su u drugoj godini toliko rodile da smo ih prodavali na tržnici, priča Trojanović.  

- Zanimanje za sadnice maslina je bilo sve veće, ali je za nabavku trebalo ići u Trst. U to vrijeme na našem tržištu nije bilo uređaja za oživljavanje maslina, pa sam prve sadnice proizveo na stari način.

Divlje podloge dobio sam sadnjom koštice masline, na koju bih cijepio plemke, koje sam, zahvaljujući Italu Žužiću, dobio od Agrolagune. Proučavao sam literaturu pa sam iz Italije uvezao uređaje za proizvodnju sadnica iz plemki. Pojednostavljeno, uređaji djeluje grijanjem reznica u supstratu perlita, gdje se ukorijene i presađuju u posude?, prisjeća se Trojanović.

Kada se počelo raditi na povratku autohtonim sortama Trojanović je na sličan način, prvi u Hrvatskoj, uzgojio sadnice buže. Prvih petsto prodavale su se većinom pojedinačno, da bi na kraju veći dio kupili Vodnjanci. 

- Kada se počela poticati sadnja maslina naglasak je dan na autohtone sorte, čija su ulja kasnije dobila najviše svjetske nagrade. Mi smo svoj asortiman tada proširili na istarsku bjelicu, rošinjolu i puntožu. Zanimanje za sadnju je bilo sve veće, pa smo sredinom devedesetih već prešli godišnju proizvodnju od 25, a širenjem rasadnika i 50 tisuća sadnica. Nakon toga brigu o rasadniku je nakon završenog studija na Agronomskom fakultetu preuzeo moj sin Gordan, kaže Trojanović.  

U novoj razvojnoj fazi, a ove godine bilježi četrdeset godina postojanja, Rasadnik Darko je proširio djelatnost na područje dizajniranja vrtova, podizanja i održavanja nasada i vrtova te postavljanja inovativnih sustava navodnjavanja.

 - Limun, mandarin, naranču ili grejp sadi se na dubinu na kojoj je u posudi prilikom kupnje ili najviše pet centimetara dublje. U početku sadnica se može posaditi u manju posudu od oko 30 litara, a poslije tri do četiri godine u veću. Mandarin, donekle i grejp, mogu se posaditi i u zemlju, na od sjevernih vjetrova zaštićenom mjestu. Suprotno od masline, agrumi ne vole veću prisutnost karbonata. Najbolje je zemlju u koju se sadi umjereno pognojiti organskim gnojivima. Ako dođe do žućenja listova dodaje se jedan od preparata kao što su Sequestrene, Rexsene, Zelenu galicu i slično, kaže Trojanović.

Agrumi se tijekom vegetacije, od travnja do rujna zalijevaju umjereno. Drže se veći dio dana na suncu i umjereno prihranjuju kompleksnim gnojivom. 

-Naše sadnice cijepljene su na specijalnu divlju podlogu sibirskog limuna koja im omogućava da izdrži nešto veće hladnoće. Tako naš limun može preživjeti temperaturne udare od minus šest stupnjeva, naranča minus devet, grejp minus 11, a mandarin i do minus 12. Agrume u posudi se tijekom zime čuvaju na temperaturi od nula do sedam stupnjeva Celzija. Kod viših temperatura zimi može doći do opadanja listova, pa biljku treba preseliti u hladniji prostor. Listovi se u proljeće obično obnove. U prvim godinama uzgoja reducira se broj plodova da bi se biljka normalno razvila, preporuke su Darka Trojanovića za kućni uzgoj agruma.

Kad je riječ o agrumima Trojanović kaže da je i za njih najbolji termin sadnje proljeće. Promjenom klimatskih uvjeta moguće ih je i u Istri uzgojiti na otvorenom.

Povezane vijesti

• Svađe oko zaposlenja u gradskoj upravi Poreča
• Grad pečenim volom časti sugrađane i goste
• Porečki turizam na pragu apsolutnog rekorda