"Čestitao bih gospodinu Franji Miličeviću Komaji na jednom ovako predivnom zdanju i mogu samo
reći da mi, kao općina, možemo biti zahvalni što ste odabrali upravo Ližnjan, jer ovo je zasigurno jaka
turistička promidžba koja će se prikazati u cijelom svijetu. Upravo ste vi ovim pansionom koji je jako suvremen, ali i prilagođen za invalide, koji nudi jogu, meditaciju i vegetarijanstvo, nešto čemu se moramo okrenuti".

Ovo su riječi ližnjanskog načelnika Marka Ravnića izgovorene krajem listopada 2016. godine na otvorenju depandanse pansiona "Cherry Blossom" odnosno ugostiteljsko-duhovnog centra "Kuća svjetla" u Ližnjanu u vlasništvu Komaje, inače poznatog i kontroverznog seks gurua. Bez obzira na to što su obje Komajine kuće na Cesti za Marleru jedinstveni centar za odmor te da ovdje gosti dolaze tijekom cijele godine, a ne samo ljeti, općina Ližnjan prema svom se biseru ponaša maćehinski.

Svaka kiša odnese cestu

Prvi objekt, takozvanu plavu kuću, Komaja je u Ližnjanu sagradio prije 12 godina. Nakon toga se ukazala potreba za proširenjem kapaciteta, ali i za nešto drugačijim prostorom, pa je prije tri godine sagrađena i "crvena kuća" koja u podrumu ima ogromnu višenamjensku dvoranu.

- Za obje kuće sam do sada Općini platio oko sto tisuća eura samo za komunalije, svake godine plaćam i turističke pristojbe, a godišnje imamo oko 2.600 noćenja, redovito doniramo NK Ližnjan, imamo jako puno kooperanata s područja općine koji redovito rade za nas ili mi od njih otkupljujemo njihove domaće proizvode. Uz sve to Općina već 12 godina nije u stanju asfaltirati nam cestu koja s glavne prometnice vodi prema nama i susjedima. Zaista mislim da smo potrošili svu svoju dobrotu i strpljenje, rekao nam je Franjo Miličević Komaja.

Neasfaltirani put koji vodi do jedne od Komajinih kuća

Nekoliko metara pristupne ceste, koja se nizbrdo spušta između četiri kuće s nekoliko apartmana prema pansionu Cherry Blossom, već je godinama makadam koji se povremeno, ali bezuspješno, sanira na razne načine. Još od vremena "načelnikovanja" Srećka Ševerlice, ovaj dio ceste nema asfalta, a šljunak koji se tu povremeno dovozi da bi se cesta poravnala, redovito otkliže u okolna dvorišta sa svakom jačom kišom. Nakon zadnje kiše prije desetak dana, na cesti su se, kao i uvijek, stvorili duboki i dugački kanali zbog vode koja se slijevala posvuda, tražeći svoj put prema nižim dijelovima naselja i pritom odnoseći i "cestu".

- Tužni smo što svaki put kad padne kiša naši turisti gledaju s prozora kako mi u čizmama i kabanicama, s motikama i lopatama u ruci, pokušavamo skrenuti vodu barem da ode na zemlju u dvorište, a ne na naše parkiralište ili u podrum. Ponekad nam i oni dođu pomoći i ne mogu se načuditi da tih par metara ceste nije do dandanas asfaltirano. Bude nam neugodno kad nam dođu turisti s nekakvom limuzinom i stanu gore na asfalt i ne žele se automobilima spustiti do našeg parkirališta. A sada, još par metara dalje, gdje smo sagradili "Kuću svjetla" do koje također vodi makadam, imamo još goru stvar. Svaki put kad padne kiša, s viših dijelova naselja u naša i susjedna dvorišta ne slijeva se samo kiša, blato i kamenje, nego i fekalije iz nečije septičke jame. Ne znam je li to slučajno ili namjerno, ali zamislite goste koji bi trebali sada u našoj sunčanoj blagovaonici jesti i uživati u mirnom odmoru i predivnom pogledu, a želudac im se diže od smrada, priča nam Miličević.

Zbog svega toga, kaže, nije niti toliko ljut, koliko je razočaran jer se osjeća nasamareno i izigrano. Pogotovo kada gleda novi dio naselja, nasuprot njihovim kućama, koji je na uzbrdici i kojem je već asfaltirana pristupna cesta, kao i mnogim drugim kućama koje su se ovdje pojavile nakon njih. Tri načelnika su se, kaže, izmijenila na čelu općine do sada, i svaki ih je redom hvalio i zahvaljivao im se na "jedinstvenoj turističkoj ponudi koja u cijelom svijetu izdvaja mali Ližnjan od ostatka", ali svi su ih redom lakoćom zaboravljali uvrstiti u svoje godišnje planove komunalnog uređenja naselja. Nakon svega, Miličević je odlučio iskoristiti svoje zakonsko pravo i tužiti Općinu Ližnjan za lijepi dio novca uplaćenog na ime komunalne naknade budući da ta sredstva do danas nisu namjenski utrošena, barem ne za ovih 40-ak metara Ceste za Marleru.

U planu samo sanacija

- Ovo nisu gluposti. To su realni problemi s kojima se pokušavamo izboriti na razne načine već godinama, a ne ide na bolje, nego samo na gore. Čak su nam i dostavljači plina za naše spremnike zaprijetili da nam više neće dovoziti plin dok se cesta ne asfaltira jer ne bi uopće smjeli, kažu nam, voziti cisternu po toj izrovanoj cesti. Ne mogu razumjeti, zaista, da jedna prometnica može biti takav problem za općinu koja je tu da svojim mještanima olakša život i da se prvenstveno pobrine za neophodnu infrastrukturu. I ne mogu nam govoriti da nemaju para kada se u Ližnjanu zadnjih par godina turbo gradi. A gdje su, uostalom, naši uplaćeni novci završili? Jako me žalosti sve
to i jednostavno sam primoran nešto konkretno poduzeti, poručio je Miličević.

Uvjeti u kojima kad padne kiša žive turisti u ovom dijelu Ližnjana

Zamjenik načelnika Matija Maurović odgovorio nam je da je općina jako dobro upoznata s navedenim problemom te da su u više navrata s projektantima na terenu razmatrali mogućnosti njegovog rješavanja. No, i dalje će, kaže, do konačnog projektiranja sporne prometnice, problem rješavati privremenim tehničkim mjerama i saniranjem postojećeg stanja. Tako ponovo nismo saznali postoji li neki veći, konkretniji razlog zašto ova cesta još uvijek nema primjerenu oborinsku odvodnju i asfalt, kao ni odgovor na pitanje koliko takvo neprestano "krpanje" i nasipavanje pristupnih cesta košta
Općinu.

- U posljednje tri godine u općini Ližnjan asfaltiran je uistinu veliki broj nerazvrstanih cesta što je
u velikoj mjeri zadovoljilo potrebe mještana. Uzmemo li u obzir skorašnji početak radova na projektu ceste u Ližnjanu, govorimo o iznosu od oko 7 milijuna kuna. Činjenica je da naša općina raspolaže s objektivno oskudnim proračunom, no usprkos tome cestogradnji pridajemo veliku pažnju. Ulažemo maksimalan trud kako bi svake godine čim više cesta projektirali, asfaltirali ili sanirali. Osnovni kriterij za određivanje koja će se cesta prije održavati je sasvim logičan, a to je objektivni kriterij stanja ceste, kao i intenzitet prometa tom cestom. Rukovodimo se naravno i principom ravnomjernog razvoja na području cijele općine. Naravno da bi svatko želio da se cesta koja prolazi uz njegovo dvorište najprije asfaltira, ali naš cilj i jest da se u određenom periodu sve nerazvrstane ceste unutar granica građevinskog područja asfaltiraju. Sve to ovisi o proračunskim mogućnostima, dužini i zahtjevnosti zahvata pa stoga i ovom prigodom molim za strpljenje, objašnjava Maurović.

Nema više povrata novca

U Općini Ližnjan se zadnjih nekoliko godina dosta gradi, i to velike zgrade, a ne manje obiteljske
kuće, što znači da se i dosta novaca od komunalnog doprinosa slije u općinski proračun. U općinskoj upravi radi mali broj djelatnika, a unatoč svemu, kaže Maurović, iza njih stoji veliki broj projekata koje su osmislili, aplicirali na EU fondove i realizirali, od uređenja plaže Salbunić u Ližnjanu, preko izgradnje školskih igrališta u naseljima Ližnjan, Šišan i ove godine u Muntiću, pa do zamjene postojećeg vodovodnog sustava u Valturi i projektiranja kanalizacije, i još mnogo toga.

Prethodnici ove vlasti svake su godine imali barem nekoliko zahtjeva mještana za povrat dijela uplaćenog komunalnog doprinosa upravo iz razloga što se jako sporo ulagalo u neophodnu infrastrukturu. Primjerice, 2014. godine je građanima moralo biti vraćeno više od 200 tisuća kuna iz
Proračuna, 2016. oko 74 tisuće kuna, a već 2017. vraćeno je samo oko devet tisuća kuna. Sadašnja je vlast, napominje Maurović, od početka svog mandata zauzela čvrsti stav da nema vraćanja komunalnog doprinosa. Slijedom toga, lani nije donijeto niti jedno pravomoćno rješenje o povratu dijela komunalnog doprinosa.

- Cilj nam je što bolji postotak realizacije proračuna, a i sam Zakon o komunalnom gospodarstvu više ne poznaje mogućnost povrata komunalnog doprinosa. Velika većina cesta je kroz pojačano održavanje asfaltirana, i s tim nastavljamo dalje, jer je to najbolje i najtrajnije rješenje, a, što je najvažnije, povećava sigurnost u prometu, poručio je Maurović.