OTVORENA U LIPNJU 2015:
CRTEŽI IZ 13. STOLJEĆA U MALOJ CRKVICI Kuća istarskih freska glavni je motiv dolaska u Draguć
Lea Krivičić u crkvi sv. Elizeja u Draguću (Mirjan RIMANIĆ)
Projekt kuće freska ostvaren je u suradnji sa Slovenijom zahvaljujući programu prekogranične suradnje Europske unije Revitas 2, a obuhvaćao je rekonstrukciju i prenamjenu zgrade nekadašnje škole u Draguću, odnosno revitalizaciju istarske unutrašnjosti i njenu turističku valorizaciju
Kuća istarskih fresaka u Draguću jedini je objekt u kulturi namijenjen turistima na području općine Cerovlje. Otvorena u lipnju 2015. s namjerom da postane središte promocije, istraživanja i popularizacije istarskih freska, osim galerijskog, kuća ima i rezidencijalni prostor za razna društvena i znanstvena događanja. Projekt kuće freska ostvaren je u suradnji sa Slovenijom zahvaljujući programu prekogranične suradnje Europske unije Revitas 2, a obuhvaćao je rekonstrukciju i prenamjenu zgrade nekadašnje škole u Draguću, odnosno revitalizaciju istarske unutrašnjosti i njenu turističku valorizaciju.
U Draguć došli gosti s kruzera
Projekt je sufinanciran novcem Europske unije u sklopu Operativnog programa Slovenija-Hrvatska 2007. do 2013. u iznosu od 843 tisuće eura, a partneri u projektu bili su grad Kopar, kao vodeći partner, Istarska županija, Turistička zajednica Istarske županije, gradovi Buzet i Vodnjan te općine Izola i Piran.
Tijekom ovog ljeta Kuća fresaka u Draguću, zapravo njen info-punkt otvoren za posjetitelje svaki dan od 13 do 19 sati, a vodi ga studentica Lea Krivičić, koja živi u nedalekom selu Oslići.
- Svaki dan dođe netko koga zanimaju freske, kaže Lea. Uglavnom su to njemački turisti, ima Francuza, Španjolaca, Rusa i gostiju iz drugih zemalja, a vikendom ima i naših ljudi. U Draguć s namjerom da razgledaju ovdašnje freske i da se informiraju o freska u Istri, dnevno dolazi desetak osoba, u dva navrata ovamo su došle i dvije veće skupine, a jedna od njih bili su gosti kruzera. Ima, kaže Lea, onih koji o freskama znaju više, a i onih koji znaju manje, ali kada im se ispriča priča o njima i kada pogledaju freske u Draguću, zadovoljni napuštaju grad.
- Većina turista dolazi sa svojim vodičem u kojem imaju mnoge informacije o freskama. Mnogi u Draguć dolaze nakon Berma i uspoređujući Beramske i Dragućske freske sa zadovoljstvom konstatiraju kako su Dragućske očuvanije, kaže ljubazna Lea koja nas je sa zadovoljstvom povela od crkve sv. Roka, a potom i do crkve sv. Elizeja da razgledamo freske koje pokazuje turistima.
Crkva za učenika proroka Ilije
Na ulazu u grad, okružena grobljem, nalazi se crkva posvećena starozavjetnom svecu Sv. Elizeju, učeniku proroka Ilije. Romanička je to građevina podignuta koncem 12. stoljeća dvobojnim kamenim blokovima, što je usamljen slučaj ne samo u Istri, već i njenom širem okruženju. Oslikana je nešto kasnije, početkom 13. stoljeća, rukom nepoznata majstora kojeg odlikuje osebujan izričaj. Slikao je brzo i strasno prskajući bojom, čije sasušene kapljice još uvijek razaznajemo na freskama.
Očito je greškom u brzini Ivana na Posljednjoj večeri naslikao sučelice, a predomislivši se doslikao mu je preko ruke profil. Tako je nastala prva kubistička slika, 800 godina prije Picassa, koji je upravo ovakvim pristupom slici zaslužio besmrtnost. Kameni oltar sv. Eliza, zapravo je antička stela, nadgrobni spomenik iz 2. ili 3. stoljeća. Preokrenuta je naopako kako bi i simbolički prikazala pobjedu kršćanstva nad starom, mnogobožačkom religijom. Na istočnom zidu apside nalazi se asimetričan prozor koji na oltar, poput nekog reflektora baca svjetlo za vrijeme mise u prijepodnevnim satima na spomen dan sv. Elizeja (14. lipnja).
Uz to apsida je konstruirana tako da pojačava glas svećenika koji stoji pred oltarom pomaknutog u lijevu stranu kako bi se pojačao zvučni i svjetlosni efekt tijekom bogoslužja na spomen dan sv. Elizeja. Njeni su zidovi isparani mnogim glagoljskim grafitima "djaka" koji su kod ovdašnjih popova glagoljaša u 15. i 16. stoljeću učili čitati, pisati i voditi bogoslužje na hrvatskom jeziku.
Slike s 28 prizora iz Isusova života
Na sjevernoj strani, iza sklopa zgrada okupljenih u kaštel, pred nekadašnjim ulazom u utvrđeni grad, na proplanku s kojeg se prostire vidik na Dragućsku valu i brdovitu središnju Istru nalazi se crkva sv. Roka, zaštitnika od kuge. Sagrađena je početkom 16. stoljeća, a 1529. oslikao ju je Antun iz Padove, zapravo Kašćerge, kako se u ono vrijeme zvalo to selo na brijegu zapadnije od Draguća. Majstor Antun 1537. naslikao je i palu s likovima sv. Roka, Fabijana i Sebastijana na zidu iznad oltara.
Na svodu je naslikao ciklus od 28 slika s prizorima iz Isusova života, od Naviještanja do Euharistijskog krista. Na njenim zidovima Antun je naslikao stotinjak likova svetaca, crkvenih otaca, papa, biskupa i običnih ljudi. Poput ostalih oslikanih crkava u Istri i ova je isparana glagoljskim grafitima, u ovom slučaju iz 16. stoljeća.
Na Dragućskim ulicama nema ljudi, stoga i ne čude česta pitanja turista: Koliko ljudi živi i gradu? U kojem su, u ovo vrijeme, jedino kuće za odmor pune ljudi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
