NEPOZVANI U GOSTIMA

ČIME SE BAVI IVAN JAKOVČIĆ, BIVŠI NAJMOĆNIJI ISTARSKI POLITIČAR? Posjetili smo ga u njegovom domu u Svetom Jurju

Mnogi će na njegovu tvrdnju o povlačenju iz politike sumnjičavo odmahnuti glavom. Jer Jakovčić već desetljećima slovi kao bog i batina u Istri, najmoćniji čovjek Poluotoka, kao onaj koji, i kad nije na vrhu, vlada iz sjene, kao kakav istarski imperator

| Autor: Bojan ŽIŽOVIĆ


Dobar dan, mi smo ispred vaše kuće, fotograf i novinar Glasa Istre. Vani je hladno. Biste li nas ponudili nekom rakijicom? Doslovno tako je glasio poziv koji smo uputili predsjedniku IDS-a, županu, ministru, europskom zastupniku - sve to s predznakom bivši - Ivanu Jakovčiću dok smo skakutali od zime ispred kapije u Svetom Jurju, mjestu koje je doslovno njegovo. Nakratko smo ga zbunili, ali je prihvatio naš samopoziv i rekao:

"U redu, može rakija, ali nema izjava i fotografiranja." Poslije se predomislio, barem za fotografiranje. Priznat će kasnije da smo ga dignuli na dobar štos. Ne može odbiti dvojicu promrzlih ljudi, pa bili oni i novinari koje zaobilaziš u širokom luku. Jakovčić već dugo gotovo uopće ne razgovara s novinarima, otkad se, kako on tvrdi, okanio politike.

Mnogi će na njegovu tvrdnju o povlačenju iz politike sumnjičavo odmahnuti glavom. Jer Jakovčić već desetljećima slovi kao bog i batina u Istri, najmoćniji čovjek Poluotoka, kao onaj koji, i kad nije na vrhu, vlada iz sjene, kao kakav istarski imperator.

Tom bi analogijom istarski Olimp bio zapravo Sveti Juraj, mjesto koje bi se mirne duše moglo preimenovati u Jakovčićevo, jer on je jedini njegov stanovnik. Tu su tri kuće i crkvica, sve zbijeno na tom brdašcu iznad Grožnjana. Pogled puca na zapadnu obalu. Tmuran je dan, ali u daljini se vidi more. Možemo samo zamisliti spektakularnost pogleda za nekog burovitog i sunčanog dana.

Bojan Žižović i Ivan Jakovčić (Snimio Milivoj Mijošek)

Nismo se bez ikakvog razloga uputili do njega. Naime, prije nekoliko dana na WhatsApp je stavio svoju fotografiju na kojoj pozira u baroknoj košulji s lentom izrađenom od vinove loze. Pomislili smo da samoća u Svetom Jurju ekstrovertu poput njega nije najbolje sjela, da je malo, što bi se reklo, maka. No kad smo ga vidjeli uživo, shvatili smo da je fotka s lentom nastala u neko drugo doba. Sada ima dugu kosu i bradu i izgleda kao da se dugo nije micao sa svog brda. Kaže da je postao poljoprivrednik.

Nije nam prvi put da smo u Svetom Jurju. Fotograf Milivoj Mijošek jednom je Jakovčića slikao kad je tu pao snijeg, a ovaj izašao u kratkim hlačicama iz kuće. Ja sam, pak, po novinarskom zadatku dežurao pred Jakovčićevim posjedom kada je trebao rušiti bespravno izgrađeni podrum. Sjećam se da je bilo upeklo tog dana, da nigdje nije bilo hlada. Sjedio sam u službenom Fiatu Uno i dosađivao se. Tog dana nije srušen podrum, a vrijeme sam kratio u razgovoru s dežurnim vatrogascem koji je s brda kanočalom promatrao velik dio Istre ne bi li na vrijeme uočio mogući požar.

Sveti Juraj (Snimio Milivoj Mijošek)

Hladno jutro ušlo je i u kuću u kojoj Jakovčić živi. Kaže da se na katu grije puhalicom, dok navečer založi ognjište u prizemlju. Ne smeta mu, kaže, hladnoća. Iz Rovinja, gdje povremeno živi sa svojom partnericom Dubravkom Svetličić, sada je trajnije preselio u Sveti Juraj dok se ne smiri situacija s koronom.

Nije mu svejedno hoće li oboljeti, godine su tu, a i određene zdravstvene tegobe. Na pustom je brdu u najboljoj izolaciji. Pušta nas da izaberemo rakijicu za zagrijavanje.

Kuća je iznutra jednostavno uređena, pomalo spartanski. Nije to nikakva pohvala, da ne bi netko krivo razumio. Jednostavno opisujemo ono što smo vidjeli. Mala kuhinja, veći dnevni boravak s ognjištem i velikim stolom, drvene grede na stropu. Ne vidimo televizor. Kaže da ga ima na katu.

- Gledam samo nogomet i golf, kaže.

Ivan Jakovčić (Snimio Milivoj Mijošek)

Nikakve političke emisije? "U jednom sam intervjuu 2000. izjavio da će vrhunac moje političke karijere biti Europski parlament. To sam ostvario i sada više nemam izazova u politici."

Ali priznaje da i dalje udjeli pokoji politički savjet. Svrate mu, kaže, njegovi stranački kolege, upitaju ga za mišljenje, pogotovo oko potencijalnih koaliranja, no nema pritom ni primisli o povratku na političku scenu. Teško nam je u to povjerovati, ali ne možeš sumnjati u riječi domaćina, nije pristojno, i to još kad baneš u njegovu kuću.

Novine, tvrdi, uopće ne čita. Ne da mu se, kaže, svaki dan odlaziti do Grožnjana po dnevni tisak. Vratimo se na golf, jer kad pričamo o politici, prilično je škrt na riječima, vjerojatno i nepovjerljiv prema nama. Nismo ga štedjeli dok je bio na tronu, a za njega kažu da ima slonovsko pamćenje pa nam to nije zaboravio, odnosno barem polovici naše dvočlane novinarske ekipe.

Ivan Jakovčić (Snimio Milivoj Mijošek)

Opčinjen je golfom, u vrtu ima malu skulpturu golfera. Njegova vizija kao župana bila je da Istra ima više od 20 golf igrališta. Sada ne govori o brojkama, ali i dalje smatra da bi taj sadržaj produžio turističku sezonu na Poluotoku. Doduše, turizam trenutno diše na škrge, no on je uvjeren da će se Istra oporaviti prije nego drugi. Naime, smatra da će ljudi nakon korona krize izbjegavati putovanja avionom. Tu bi, po njemu, trebale profitirati autodestinacije, kao što je Istra. A da ima golf terena, smatra, zarada bi bila i veća. Ali kod nas se uvijek uz golf spominje i apartmanizacija, riječ koju rijetko tko, osim samih investitora, voli. Jakovčić nikada nije vidio problem u tome, on u golfu vidi obogaćivanje inače siromašne istarske turističke ponude. Smatra da su golferi dobri potrošači.

Više nije političar, još uvijek je, dakle, strastveni golfer, a po novome je i poljoprivrednik. Zapravo, za sebe će reći da se bavi ekološkom poljoprivredom. Svašta sadi na svom imanju, od mrkve, pomidora do cikle. Već se ranije hvalio sadnjom autohtonog istarskog češnjaka. Zasadio je 800 maslina u okolici Svetog Jurja. Još su to mlada stabla pa nema ozbiljnijeg uroda. Ove je godine, kaže, dobio 400 litara ulja. Ima namjeru prodavati ga. Uostalom, zašto bi zasadio toliko ulika da nema neku računicu. Još uvijek ulje dijeli prijateljima, ali nada se da će za koju godinu imati ozbiljnije količine koje će prodavati pod nazivom Ojo de Nino. Već je izradio i etiketu. Napominje da za svoje ulje i povrće ima biocertifikat. U tome vidi budućnost, u biološkom uzgoju i u ruralnoj Istri koja će opskrbljivati obalu zdravim namirnicama.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter