Pa ne mora svako selo imati industrijsku zonu, 200 novih kuća, da bi to onda bili pokazatelji da je neki gradonačelnik bio uspješan. Za mene je uspješan gradonačelnik onaj koji se bori protiv ilegalne gradnje i onaj koji uspije proširiti zelene zone i širiti zaštićena područja. Uspjeh se ne mjeri u kubicima betona. Uspjeh je znati stvoriti zajednicu i zajedništvo, pružiti zdrav i organiziran život, stvoriti humane i prirodne uvjete za život, rezimirala je Silvia Buttignoni, ravnateljica JU Natura Histrica
Ilustracija bespravne gradnje / Silvia Buttignoni ravnateljica JU "Natura Histrica"
Odlukom o agrotehničkim mjerama u poljoprivredi te mjerama za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina na području Grada Vodnjana, koju su vijećnici izglasali na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća, namjera je stati na kraj degradaciji i devastaciji poljoprivrednog zemljišta na Vodnjanštini. Na takvom zemljištu više se neće moći postavljati objekti poput kamp kućica, podizati neprimjereni zidovi ili nasipavati putovi građevinskim otpadom. S obzirom na devastaciju poljoprivrednog zemljišta kao posljedice bespravne gradnje, ovakva odluka predstavlja nezamjenjiv akt u namjeri očuvanja i zaštite zemljišta, rečeno je na samoj sjednici.
Radi zaštite poljoprivrednog zemljišta odlukom se striktno zabranjuje nasipavanje poljoprivrednog zemljišta građevinskim otpadom i drugim materijalom bez posebnog odobrenja, postavljanje ili odlaganje kamp kućica, prikolica, kontejnera i drugih pokretnih objekata i naprava, iskapanje, odnosno skidanje humusnog odnosno oraničnog sloja, te njegovo odvoženje i prodaja. Zabranjeno je i ograđivanje i gradnja betonskih zidova ili zidova od opeke, osim tradicijskih suhozida, te gradnja i nasipavanje puteva i cesta protivno odredbama prostornog plana i bez suglasnosti Grada.
S druge strane, propisane su agrotehničke mjere poput zaštite od erozije, sprečavanja zakorovljenosti, zabrana odnosno obveza uzgoja pojedinih vrsta bilja na određenom području, suzbijanje biljnih bolesti i štetočina te korištenje i uništavanje biljnih otpadaka. Kao mjere za uređivanje i održavanje poljoprivrednih rudina navedeno je održavanje poljskih putova, uređivanje i održavanje kanala, sprečavanje zasjenjivanja susjednih parcela i sadnja i održavanje vjetrobranih pojasa.
Za očekivati je da će odluka po primjeni biti dodatno korigirana i dopunjavana, kako bi što uspješnije odgovarala na specifičnosti Vodnjanštine. Nadzor će provoditi poljoprivredno komunalni redari Grada, a za prekršaje ili neprovođenje mjera vlasnik ili ovlaštenik poljoprivrednog zemljišta bit će kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000 do 5.000 kuna (i 1.000 kuna za odgovornu osobu u pravnoj).
Korak je to k suzbijanju bespravne gradnje na poljoprivrednom zemljištu, praksa viđena ne samo na Vodnjanštini, već u cijeloj Istri. Međutim, važna je to odluka da se počne razmišljati o vrijednom resursu kojeg Istra još uvijek ima - prirodi, bioraznolikosti i zemlji!
Međutim, da bi očuvali Istru sada je pet do podne. Naime, u tom kontekstu zanimljivo je navesti i podatke koje je nedavno prenio Deutsche Welle, a prema kojima su, po podacima Porezne uprave, stranci prošle godine kupili 9.514 nekretnina, što je 50 posto više nego godinu dana ranije, a to još i nisu potpuni podaci za to razdoblje. Najviše kupuju Nijemci, Austrijanci i Slovenci. Prodaja nekretnina njemačkim državljanima je prošle godine porasla za čak 70 posto. Stranci najviše kupuju na moru - na obali svaki četvrti kupac nema hrvatsko državljanstvo. To u prvom redu vrijedi za područja do kojih se relativno brzo može doći vlastitim automobilom. Zato su za Nijemce i Austrijance najatraktivnije nekretnine u Istri i na sjevernom Jadranu.
"Mnogi stranci kupuju za vlastite potrebe, no sve ih je više koji na taj način ulažu novac. Jer, iznajmljivanje nekretnina je u Hrvatskoj očito postalo unosan posao. Turizam nakon korone ponovo cvjeta, najamnine apartmana i kuća rastu, a porezi su i za strance relativno povoljni", piše Deutsche Welle.
Doduše, ovdje je riječ o građevinskim zemljištima, ali je i opet činjenica da se Istra, istarsko priobalje, ali i zaleđe, ono pravo, autohtono ili - kako bi rekli u Hrvatskoj turističkoj zajednici - "Mediteran kakav je nekad bio" sve više gradi i da se polako gubi ta ljepota pitomih istarskih krajolika, starih mjesta, blagih padina… Novogradnje, doduše, nisu ružne. Štoviše, ali tu nema ničeg autohtonog, sve je podređeno suvremenom čovjeku, u ovom slučaju strancima i rentanju.
- O tome sam i ja govorila. Stranci kupuju kod nas zemljišta jer je ovdje, po njihovim standardima, jeftino. Mi zato širimo građevinske zone, a da od toga, kao zajednica, nemamo baš ništa. Širimo građevinske zone, širimo sela, širimo gradove, betoniramo sve, gradimo apartmane i apartmane… skidamo stabla, sve je manje zelenih površina, na taj način imamo manje kisika i više CO2. Višak CO2 stvara staklenički efekt, što dovodi do zagrijavanja zemlje, a sve to dovodi do klimatskih promjena. A što je toplije to se stabla više 'zatvaraju', ne izmjenjuju plinove jer se štite od topline, ne uzimaju CO2 i ne stvaraju kisik jer ne fotosintetiziraju, stabla gube snagu, padaju. Znači, imamo manje kisika i upravo protiv toga bore se najrazvijenije zemlje, a mi se još pravimo da nas se to ne tiče, kaže nam Silvia Buttignoni, ravnateljica Javne ustanove Natura Histrica, inače poznata i po zalaganju za očuvanje bioraznolikosti, zelenih površina, kao i za njihovu zaštitu.
Govoreći pak o posljedičnom problemu širenja gradova, ističe da to znači da koristimo više vode koje već nema dovoljno, malo zbog same prirode tla u Istri, odnosno krša, malo zbog sve dužih perioda suša koji nas pogađaju.
- Znači, imamo malo kisika, malo vode, puno smeća… ma živi užas! Trebali bi biti pametniji i kao država i kao regija i iskoristiti manjak nafte i plina da što prije prijeđemo na efikasne i obnovljive izvore energije, a to nam daje sunce. Ovo nam je prilika, sve se nekako posložilo: i zelena tranzicija, i rat u Ukrajini, i zatvaranje plinovoda od strane Rusije… EU daje velike novce za zelenu tranziciju i klimatske promjene. Zato se samo jedno pitanje nameće, što čekamo ljudi? Probudimo se i budimo, za promjenu, predvodnici, kaže nadalje Buttignoni.
Pojašnjava da bi obnovljivim izvorima energije lakše i jeftinije punili baterije automobila i bicikala, ne bi stvarali stakleničke plinove, bili bi zdraviji.
- Treba održavati i obnoviti ono što je već sagrađeno, to je ključ. Širenje i apartmanizacija su smrt za nas i bioraznolikost! Istra nije kapacitirana za toliko ljudi, odlagalište smeća je već potkapacitirano, vode je sve manje… U Toscani su zakonom zabranili širenje građevinskih zona. Zašto i mi u Istri to ne bi isto primijenili, zašto se pravimo blesavi. U suprotnom ćemo i biti prvi, ali u - betonizaciji! Doduše odmah nakon Španjolske koja se isto opekla, ali nema više nazad. Možemo i tako učiti, ali zašto, još smo u vremenu stati i ispraviti stvari. Istra nije kapacitirana niti što se tiče hrane. Nema više ribe u moru, voćke se sve češće razbolijevaju, pogađaju nas suše i poplave, odnosno ekstremni uvjeti zbog kojih je sve manje hrane. A posljedično, cijene lete u nebo. Biti prvi u državi po betonizaciji, apartmanizaciji, gradnji zgrada bez duše, i nije nešto čime bih se ja kao građanka Istre ponosila, naprotiv! Apsurd je da imamo sve manje ljudi jer pada natalitet i ljudi odlaze, a što mi radimo? Gradimo kao da nas je duplo više, ogorčeno kaže Buttignoni.
Želi, kaže, vidjeti kada će načelnici i gradonačelnici početi razmišljati, bez da gledaju samo i isključivo svoje selo.
- Pa ne mora svako selo imati industrijsku zonu, 200 novih kuća, da bi to onda bili pokazatelji da je neki gradonačelnik bio uspješan. Za mene je uspješan gradonačelnik onaj koji se bori protiv ilegalne gradnje i onaj koji uspije proširiti zelene zone i širiti zaštićena područja. Uspjeh se ne mjeri u kubicima betona. Uspjeh je znati stvoriti zajednicu i zajedništvo, pružiti zdrav i organiziran život, stvoriti humane i prirodne uvjete za život, gotovo u dahu rezimirala je Buttignoni.
Tek za kraj, ističe da nema više "Istre kakva je nekad bila".
- Dakle, nije problem samo ilegalna gradnja, već gradnja općenito, stohastična, bez plana, apartmanizacija. Ne može se tako dalje, treba promijeniti način življenja, kretanja, grijanja i politiku. Počnimo o tome razmišljati i djelovati, apelirala je Silvia Buttignoni, ravnateljica JU Natura Histrica.