Tijekom 1915. godine prugom do Pule stižu dijelovi podvodnih plovila: osam setova za njemačku i pet za austro-ugarsku mornaricu. Primjerice, specijalni željeznički transport 8888/8887 imao je slijedeću rutu: Tetschen - Nimburg - Iglau - Znaim - Zellerndorf - Sigmundsherberg - Tulln - St. Pölten - Amstetten - Linz - Selzthal - St. Michael - Graz - Maribor - Divača – Pula
(Izvor: Egbert Peinhopf)
Početkom Prvog svjetskog rata, pomorska vojna sila, Austro-Ugarska, s bazom u Puli, bila je u zaostatku što se tiče nove pomorske ratne tehnologije, konkretna podmornica. Naime, sa šest manjih podmornica nije mogla parirati većim europskim pomorskim silama. Nakon neuspjelog pokušaja proboja pulske luke, mornarica Dvojne Monarhije dolazi u posjed francuske podmornice Curie koja je izvađena s dna mora i prenamijenjena pod nazivom U-14, kao najmoćnija u carskoj i kraljevskoj floti.
U međuvremenu, austrijska saveznica, Njemačka, odlučuje u Puli pozicionirati flotilu vlastitih podmornica. Tada se i austrougarska mornarica odlučuje na nabavku novih podmornica njemačke proizvodnje iz Kiela. Dogovoren je transport podmornica u dijelovima željeznicom do Pule za dvije mornarice. Tijekom 1915. godine prugom do Pule stižu dijelovi podvodnih plovila: osam setova za njemačku i pet za austro-ugarsku mornaricu. Primjerice, specijalni željeznički transport 8888/8887 imao je sljedeću rutu: Tetschen - Nimburg - Iglau - Znaim - Zellerndorf - Sigmundsherberg - Tulln - St. Pölten - Amstetten - Linz - Selzthal - St. Michael - Graz - Maribor - Divača – Pula. Imao je 105 osovina raspoređenih u 40 vagona, ukupne mase 757 tona. Ukupna brzina željezničke kompozicije bila je 35 km/h, što je značilo dolazak na odredište nakon četiri dana vožnje.
Podmornica tipa UB I bila je duga 28 m, širine 3,15 m. Toranj i struktura samog plovila bili su odvojeni tijekom transporta. Vagoni bi se pozicionirali na predjelu pulske Rive podno Arene, gdje bi ih dizala velika plutajuća dizalica od 240 tona i kasnije smještala direktno na plutajuće dokove uz otok Uljanik. Tamo bi podmornice bile sklapane u roku od oko tri tjedna. Treba napomenuti da je u tom predjelu rive za potrebe trgovačke luke pruga išla do same obale, a jedan odvojak i na gat Elizabeth.
Također, 1916. godine šest je podmornica tipa UB II sastavljeno u pulskom brodogradilištu, nakon što su dijelovi pristigli željeznicom. Kasnije su dopremana i manja plovila kao, primjerice, torpedni čamci, tehnologija u kojoj je Austro-Ugarska također kaskala.
Istarska državna željeznica posljednji je put odigrala svoju primarnu, vojnu ulogu za koju je građena pod Austrijom. Oružje je nesmetano putovalo unutrašnjošću Istre, zaštićeno od napada s mora, i moru prišlo unutar obrambenog obruča Pomorske tvrđave Pula. Koliko ovaj članak govori o nestaloj pomorskoj prošlosti grada, toliko govori i o danas zanemarenome željezničkom kolosijeku, najvećemu spomeniku austrougarske vlasti u Istri.