CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta

Sjećam se prije nekoliko godina kada je jedno razdoblje letio hidroavion na liniji za Split. Izgledalo je kao da ulazimo u neka nova, moderna vremena. Ali ne! Čim sam vidio onu smiješnu kontejner-prodavaonicu karata i, slično tako, montažnu splav-pristanište, oprao me tipično pulski pesimizam. I stvarno, iz raznoraznih razloga, obnova hidroavionskog prometa naprasno je stala i postala tek mutno sjećanje. Tipična "jedan korak naprijed, dva nazad" epizoda drugog desetljeća XXI. stoljeća. Prethodnu hidroavionsku epizodu našeg grada prekinule su puno ozbiljnije stvari, kao što je izbijanje Drugog svjetskog rata.

Zlatno doba

U Puli tijekom 1930-ih godina bilježimo zlatno doba za civilno zrakoplovstvo. Već od 1925. talijanska zrakoplovna kompanija S.I.S.A. (Società italiana dei servizi aerei) bazirana u Trstu pokreće niz hidroavionskih linija koja obuhvaća i onu Venecija – Brioni. Godine 1930. s Briona se moglo letjeti i za Opatiju. Poseban je hidroavion (dezignacija I-Pola) na Brionima bio u vlasništvu Karla Kupelwiesera, te je u privatnom aranžmanu letio za Veneciju i natrag. Kompaniju S.I.S.A. je 1934. progutala talijanska državna zrakoplovna kompanija Ala Littoria.

Dana 1. studenoga 1934., inauguracijskim letom Pula – Venecija (u trajanju oko 50 minuta) pokrenut je niz hidroavionskih linija koji je povezivao Pulu s Jadranskim gradovima u dva smjera: Trst – Pula – Mali Lošinj – Zadar – Lastovo – Drač – Brindisi (dvaput tjedno), Trst – Pula – Mali Lošinj – Zadar – Ancona i Rijeka – Pula – Venecija (svaki dan osim nedjelje). Od 1935., hidroavion, najvjerojatnije tipa CANT Z.506, polijetao je s otoka Sv. Katarina, a putnici su s rive dovoženi brodom do prijašnjeg austro-ugarskog vojnog uzletišta. Tko si je ova putovanja mogao tada dozvoliti, druga je tema.

Hidroavionska postaja

Godine 1937., pored mosta za otok Uljanik, inaugurirana je mala hidroavionska postaja naziva Ernesto Grammaticopulo, kružni objekt s prodavaonicom karata, čekaonicom i drugim prostorijama. Objekt je nestao u anglo-američkim bombardiranjima. Tada je i jedna linija letjela za Rim, od Trsta, preko Pule i Ancone. Od lipnja 1941., tijekom Drugoga svjetskog rata, ove su linije prestale letjeti.

Još jedna zanimljivost veže Pulu i civilne hidroavione. Već 2. listopada 1931., u luku je sletio Umberto Maddalena, golemi Dornier Do X raspona krila 48 i dužine 40 metara. Letjelicu su nekoliko dana zaredom mogle posjećivati i obilaziti grupe građana. Kad govorimo o radu Zračne luke Pula (pista na Valturskom polju), ona će pričekati još koje desetljeće i početi s civilnim prometom pod Jugoslavijom.

Čaplja

Hidroavion tipa CANT Z.506C Airone (čaplja), proizveden u Trstu (Cantieri Aeronautici e Navali Triestini) od 1935., tromotorac za civilnu i vojnu upotrebu. Dužina: 19 metara. Raspon krila: 26 metara. Maksimalna brzina: 370 km/h. Dolet: cca. 2.000 kilometara. Broj putnika: 14.