U doba Italije imamo malo podataka o životu u kvartu. Neko vrijeme je u jednoj od zgrada uz današnju Jeretovu djelovala Policijska pomorska škola. Groblje je dalje bilo u upotrebi, kao prilikom velike svečanosti sahrane mornara podmornice F. 14 1928., slično kao i 1913., kada je pokopan viceadmiral Karl Franz Lanjus, stradao u eksploziji topa na Saccorgiani
Gradska četvrt Pule kroz koju prođete tranzitno, na putu do kupališta Valkane, Stoje ili modernog konzumerističkog centra Max City, čuva vlastitu zaboravljenu povijest. Kada je ona nastala, u drugoj polovici 19. stoljeća, pod Austro-Ugarskom, imala je potpuno drugačiji izgled i karakter. A i ime, rijetko tko pamti ime sv. Polikarp.
Sv. Polikarp ime je crkvice koja se nalazila blizu Palazzina i mornaričkog parka, a to ime dobiva čitava četvrt koja se protezala do Mornaričkog groblja. Osnutkom c. i kr. Pomorskog arsenala, nakon 1850-ih, otvaraju se radna mjesta i potreba za tada suvremenim stambenim jedinicama za ekipu koja radi za Mornaricu (Unteroffiziers und Arbeiter).
Vidljive su i danas jednokatnice u stilu neuobičajenom za mediteransku arhitekturu, a ulice dobivaju ime po slavnim bitkama austrijske mornarice: Helgoland, po pobjedi nad Dancima 1862. i Lissa (Vis), po poznatoj pobjedi admirala Tegetthoffa nad Talijanima 1866. godine.
Na jugu je ogromna mornarička bolnica, a na sjeveru, prema moru, zidine arsenala. Mornaričko groblje zatvorilo je zapadni dio kvarta, i opstalo je kao kulturno-povijesni spomenik koji zaslužuje poseban članak. Malo zapadnije, na brežuljku koji više ne postoji, čekala je utvrda Max koja je sagrađena na mjestu nestaloga Orlandova tornja. Bili su to gabariti kvarta "piva", gdje je prevladavao njemački jezik, nasuprot gradu "vina", starom gradu, gdje se pričalo talijanskim, istro-mletačkim. Čitao se Polaer Morgenblatt, pulski list na njemačkom jeziku.
Današnji hotel "Veli Jože" sagrađen je 1880. godine kao sjedište Mornaričko-tehničkog odbora, mjesta rada mornaričkih inženjera c. i kr. Mornarice. Tamo je Siegfried Popper sa svojim timom dizajnirao nikad zaživjelu podmornicu 1904. godine, a Dagobert Thomamühl zamislio svoj hovercraft.
Godine 1898. inaugurirana je historicistička trobrodna bazilikalna crkva Gospe od mora, tzv. Mornarička crkva. Urbana legenda kaže da je prilikom tog događaja car Franc Jozef nožićem ogrebao fasadu uz riječi "tražim to zlato koje smo potrošili na njenu izgradnju". Ma, nije on bio na tom događaju, a mislim da je od nerealne priče bitnije danas loše stanje donjeg stubišta, o kojemu nitko ne vodi računa već desetljećima. Inače, jeste li primijetili svastiku na reljefnom frizu crkve?
Malo niže od crkve podignuta je Mornarička građevna direkcija. Je li tamo osmišljen projekt velebnog pulskog lukobrana? Inače, ulicom ispod, uz zidine arsenala, 1904. počeo je prometovati i tramvaj, koji je u blizini imao i svoju remizu. U to vrijeme grade se i popularno nazvane "barake" uz nove ulice Willersdorf i Sterneck.
Osnovna škola sv. Polikarpa iz 1912., pod Italijom s imenom "Alessandro Manzoni", bila je jedna od najljepših zgrada u Puli. Projektirao ju je inženjer Guido Brass, a posebno se isticala ornamentika s impozantnim freskama, djelo Tršćanina Pietra Lucana. Škola je terasom i ogradom bila podignuta od ulice Helgoland koja je pratila današnju Jeretovu ulicu.
U doba Italije imamo malo podataka o životu u kvartu. Neko vrijeme je u jednoj od zgrada uz današnju Jeretovu djelovala Policijska pomorska škola. Groblje je dalje bilo u upotrebi, kao prilikom velike svečanosti sahrane mornara podmornice F. 14 1928., slično kao i 1913., kada je pokopan viceadmiral Karl Franz Lanjus, stradao u eksploziji topa na Saccorgiani.
Četvrt sv. Polikarpa doživjela je katastrofu i izobličenje u Drugom svjetskom ratu, kada su bombe iz angloameričkih bombardera, usmjerene na vojne efektive uz luku, razorile stambeni prostor. Avio-bombe padale su od 9. siječnja 1944. do kraja rata i apsolutno izmijenile pejzaž prostora. Razorene su škola "Manzoni", bivši štab za pomorsku izgradnju i mnogi stambeni objekti. Ispod hotela "Veli Jože", unutar vegetacije, naziru se posljednji ostaci ratnih događaja, u obliku vidljivih temelja srušenog bivšeg Mornaričkog kupatila (kasnije poznatog kao "Mariotika").
Naredne su vlasti, one jugoslavenske, očistile ruševine, izravnale topografiju i do kraja osamdesetih dotjerale stambenu strukturu ovoga pulskoga kraja. Do danas nije bilo promjena. Zadnje sjećanje moje generacije su priče o uličnim bandama "Crkvenjaci" i "Barakeri", zadnjim oblicima zasebnog karaktera i identiteta ovoga kvarta.