Ma mlade ljude ovaj posao ne zanima. Imao sam prije nekoliko godina jednog mladića koji je došao, zadržao se jedan dan, pa kad je saznao koliko naplaćujem svoj rad, lijepo se zahvalio i otišao, kaže Angelo

Nema Rovinjca koji ne poznaje Angela Crisafullija. Neki su ga upoznali osobno, neki s ceste i iz viđenja, ali baš svi ga znaju kao tvorca ručno ispisanih rovinjskih plakata s obavijestima, koji se svakodnevno mogu vidjeti na zgradi Doma kulture. Njegovi su panoi prislonjeni uz fasadu zgrade na koju pogled puca iz tri atraktivna ugostiteljska objekta. Osim toga, tradicija je spustiti se do grada i pogledati što nam je Angelo isporučio, izabrati na koje ćemo sve manifestacije i otići.

U ljetnim se mjesecima, zbog brojnih događaja, broj panoa uz zgradu zna se popeti i na šest, sedam. Zbog centralnog smještaja plakate svakodnevno pogledaju svi domaći ljudi, a zbog atraktivnih slova i kolora kojim su pisani (crna, crvena i plava) te činjenice da su pisani dvojezično, a nerijetko i na engleskom jeziku, na panoe pažnju obraćaju i turisti.

- Nekad davno moja je profesija bila uobičajena i česta. S vremenom pisane su obavijesti zamijenile tiskane, a danas to brzo i na globalnom planu čini internet, kaže nam Angelo Crisafulli, posljednji ručnopisač plakata i obavijesti u Istri, a vjerojatno i mnogo šire.

Ponosno nam otkriva svoj prvi plakat kojeg je ispisao u drugoj polovici prošlog stoljeća, odnosno 22. lipnja 1960. godine. I to slučajno. Kao 17-godišnjak.

- Ovim se poslom bavim od svoje 17. godine, a počeo sam kao sezonski radnik u ondašnjem Sveučilištu. Tamo sam prvo obavljao poslove kino operatera, a potom, spajanjem dva kina koje je Rovinj tada imao - danas nepostojećeg "Beograda" i sadašnjeg "Gandusija", sve do 1986. posao kazališnog tehničara, započinje svoju priču 75-godišnji Angelo Crisafulli.

- Sjećam se da sam svoj prvi pano ispisao na nagovor Antona Buzančića, koji je bio organizator nastupa folkloraša u Radničkom domu. Bio je to veoma vrijedan i angažiran čovjek, jedan od onih koji je otvorio turističko-kulturnu scenu grada i na čiju je ideju pokrenuta i priča o rovinjskom panou. Rekao je da podloga mora biti bijela. Dao mi je boju da pišem slova i najavim "folkloraše", a da bi bio siguran da će slova biti iste veličine, poklonio mi je i veliko ravnalo. S tim istim ravnalom radim i danas, i čuvam ga kao vrijednu uspomenu, kaže vitalni gospodin Crisafullio, koji tih 60-ih godina prošlog stoljeća nije mogao ni sanjati da će s gotovo istim žarom i entuzijazmom i danas, nakon što je godinama u mirovini, nastaviti s poslom, odnosno hobijem kojeg je u mladosti zavolio.

- Nikad nisam mislio da će mi ovo biti posao kojeg ću toliko zavoljeti i kojeg ću na neki način održavati živim i aktualnim, a ponajmanje da ću, kako mi kažu neki, svojim načinom pisanja i izlaganja panoa na "žutoj zgradi" biti i svojevrsni podsjetnik na neka bolja vremena, šali se Angelo, koji ni sam ne zna koliko je plakata ručno ispisao i koliko ih je uz pomoć svoje trokolice, sam ili uz rijetku pomoć nekog sugrađanina, postavio na ogled u centar grada.

Povezane vijesti

• Predstavljen novi roman Borivoja Radakovića - Jedina populacija kojoj tek treba emancipacija je muška heteroseksualna populacija
• INOZEMNI PRVIJENAC, A PRVI PRIJEVOD BAŠ NA HRVATSKOM JEZIKU - Naši su roditelji živjeli u sigurnim vremenima
• RAJKO GRLIĆ: SVI KOJI PRAVE FILMOVE POKUŠAVAJU IZBJEĆI PULU Nitko ne voli doći u Pulu, izgubljeno je veselje!