Tržnica je jedno od najstarijih mjesta prodaje poljoprivrednih proizvoda. U nas postoji značajna tradicija trgovanja na tržnicama. Ali joj neke okolnosti ne idu na ruku, od konkurencije velikih trgovačkih lanaca do promjena u navikama kupovanja. Tradicionalne tržnice gube dah, međutim, neki primjeri u istarskim gradovima, koji obnavljaju i osuvremenjuju prodajni prostor – tržnicu, markat, pijacu, daju do znanja da se starodrevna tradicija neće zatrti.

Primjeri Pule, Rovinja, Umaga i Labina mogu i jesu formula kako ih sačuvati i dati im novu dimenziju s kojima će moći odolijevati tržišnim izazovima.

Pulska tržnica građevinsko čudo

Pulska tržnica pravo je građevinsko čudo i jedan od najljepših primjera secesijske arhitekture. Građena je novim materijalima, željezom i staklom, a zadržala je i izvornu funkciju.

Nakon osnutka Arsenala u Puli polovicom 19. stoljeća, kreće brza gradnja brojnih raznovrsnih građevina. Tada nastaje i pulska tržnica, pravo građevinsko čudo i jedna od najljepših primjera secesijske gradnje. Smještena u središtu grada, zgrada zatvorenog dijela tržnice na Piazza Verdi (Narodni trg) počela se graditi 1902. godine, a 1. travnja 1903. godine svečano je otvorena za javnost.

Pulski markat 1903. (Snimio Alois Beer)

Zgrada je plod suradnje inženjera Jakoba Ludwiga Münza i arhitekta Leopolda Nobilisa iz Beča koji su projektirali zatvorenu tržnicu u duhu secesije, kombinacijom željeza, čelika i armiranog betona.

Upravo su na pulskoj tržnici po prvi put korišteni moderni materijali, željezo i staklo. Jedinstvenoj secesijskoj zgradi zidni plašt sastoji se gotovo isključivo od polukružnih konstruktivnih željeznih nosača, proizvedenih u željezari Witkowice, i dakako staklenih površina. Prostori u prizemlju i na katu bili su prostrani i funkcionalni, tako se u podnožju tržnice s jedne strane nalazila ribarnica, a s druge ledara, dok je kat bio rezerviran za prodaju voća i povrća. Ulaz na gornji kat omogućavalo je dvostruko monumentalno kameno stubište, a unutrašnji prostor podsjeća na romantično šetalište.

Zahvaljujući funkcionalnosti i temeljitom šestomjesečnom rekonstrukcijom 1997. godine kojim su zadovoljeni svi zahtjevi moderne trgovine, zgrada tržnice do danas ima istu namjenu.

Izgradnjom tržnice gradonačelnik Lodovico Rizzi ne samo da je želio osigurati funkcionalni objekt vrijedan divljenja, čudo moderne arhitekture i primijenjenih materijala u službi secesijske estetike, već je i srednjovjekovna trgovišta iz starog grada naumio izmjestiti na novo mjesto, te time gradu u rastu dati novi duh i sadržaj.

Moderna je tržnica odmah šarmirala javnost, ali i prema njoj je bilo otpora, ne zato što su je građani smatrali grdobom, već zato što je značila prekretnicu i promjene u gradu. Njenom izgradnjom stara je jezgra Pule izgubila ulogu centra grada i civilnog života.

Prije nego je tržnica otvorena, pobunili su se protiv nje trgovci iz starog grada, prvenstveno oni s peškarije iza Augustova hrama, gdje se riba prodavala od pamtivijeka. Nije im bilo drago seliti u novo moderno zdanje ni prodavačima sa Stare tržnice, pa ni trgovcima s Giardina. Otpor je podestat Rizzi otupio kompromisom: ribarnica će ostati još neko vrijeme u starom gradu, ali sada u dvorištu katedrale.

Tržnica je lijep kompleks, ali bez ljudi ne bi vrijedio puno, a Puležani su novi markat objeručke prihvatili, posebno gradske domaćice. Vidi se to i na fotografiji Aloisa Beera koji je 1903. godine ovjekovječio to novo moderno zdanje. U prvom planu je gradska gospođa koja nosi košaru i koja je poslužila kao model skulpturi postavljenoj na katu tržnice 1997. godine.

Sve mijene tržnice na Valdibori

U desetljećima nakon nasipavanja kanala u Rovinju koji je dijelio otočno naselje od kopna (1763.), ona koja se nazivala Val dello squero di Valdibora (Uvala škvera Valdibora), postala je prostrani trg. Što se tiče njegove topografije, treba istaknuti da je dovršena sredinom 19. stoljeća kada su njene obale podignute na visinu današnjih, dok je u središnjem dijelu izgrađena velika zgrada Rubineo (1854.), koja je na prvom katu imala prostranu "općinsku dvoranu" (prilagođenu u kazalište 1865. godine, danas "Antonio Gandusio"), a u prizemlju mesnicu i ribarnicu. Tada je i prodaja drva prebačena na poziciju koja se nazivala "obalom Dreîocastiel".

Krajem 19. stoljeća u prizemlju pojedinih kuća koje su okruživale novi Trg Valdibora otvorile su se prve trgovačke radnje i prve gostionice-krčme. Trg su najviše oživljavali šatori i carusìte cirkusa koji su se zaustavljali u Rovinju, te štandovi koji su se postavljali za blagdan Sv. Eufemije. Tijekom rujna nebrojeni su bili vozovi i volovi rovinjskih vinogradara, koji su dolazili vagati grožđe na javnoj vagi postavljenoj godine 1882. nasuprot kazalištu, prema moru.

Trg Valdibora zadržao je i u vrijeme Italije značajke i sadržaje važnog javnog područja (rovinjske žene prostirale su ovdje rublje, ljudi koji su pristizali iz okolice prodavali su drva i pleteno šiblje), uzevši u obzir i činjenicu da se u središtu današnje zelene tržnice nalazio jedini gradski zdenac pitke vode (godine 1908. dovedena je do ovdje cijev novog vodovoda s područja Campolongo) koji je bio od velike koristi za kućanske potrebe građana.

U godinama nakon Drugog svjetskog rata ovaj dio Valdibore oživljavali su ponajviše cirkusi sa svojim kolima, šatorima, vrtuljcima i zabavama, da bi sredinom pedesetih godina prostrani Trg Valdibora podlijegao novim promjenama. Godine 1956. tik uz rivu podignut je Spomenik palim borcima za slobodu.

Oživljavanje zabilježeno u svim sektorima gradskog života, počevši od šezdesetih godina koje je potpomognuto intenzivnim razvojem turizma, nametnulo je i poboljšanje u trgovačkoj mreži.

Pozicija zelene tržnice na trgu, tada zvanom Piazza delle erbe (danas Trg Pignaton), nije više odgovarala novim zahtjevima, posebice prometu motornih vozila duž ove značajne gradske arterije. Upravo je iz tog razloga u lipnju 1960. godine zelena tržnica premještena na Valdiboru uz postavljanje drvenih stolova (natkrivenih jednostavnim tendama) razmještenih oko zdenca.

U ožujku 1961. godine počeli su radovi preuređenja prizemlja zgrade kazališta, koje se do tada koristilo kao gradska ribarnica. Ovaj prvi "supermarket" Trgovačkog poduzeća "Prehrana", čije se svečano otvorenje održalo u srpnju dobio je ime Istra. U njega su smješteni mesnica i pultovi za voće-povrće. To je ujedno zahtijevalo seljenje ribarnice u prostore bivše rovinjske tiskare (Prima tipografia istriana).

Godine 1968. prostrano područje Valdibore doživjelo je dodatne značajne promjene: u lipnju je srušena javna vaga, početkom srpnja proširena je otvorena zelena tržnica. Stari drveni stolovi zamijenjeni su betonskim, natkrivenim tendama.

Tijekom prve polovice 2003. godine zelena tržnica proširena je i obnovljena prema projektu arhitekta Riccarda Paliaga. Iduće godine svečano je otvorena nova ribarnica, potpuno modernizirane unutrašnjosti.

Labinski markat u punom sjaju

Sve do 30-ih godina 20. stoljeća u dolini ispod starog grada Labina kuće su bile malobrojne. Tek poneko ladanjsko zdanje pojedinih bogataških obitelji (Mohorovići, Šćiri i Milevoji) i ruševine (samostan, crkva Sv. Mikule) bile su jedine građevine koje su se mogle vidjeti. Međutim, krajem 30-ih godina za potrebe intenzivnog rudarenja ugljena diže se podno starog grada potpuno novo rudarsko naselje koje je obuhvatilo rudarski kompleks (upravna zgrada, toranj i prateća infrastruktura) i strukturirano stambeno naselje sa stambenim zgradama i središnjim trgom i crkvom.

Naselje je pod imenom Pozzo Littorio d’Arsia otvoreno 1942. godine u tijeku Drugog svjetskog rata. Vrlo brzo okolnosti su se promijenile, rat je završio, a Labin je pripojen Jugoslaviji. Ubrzo se Podlabin nastavio širiti i kroz iduća desetljeća poprima sadašnje gabarite.

Projektom Pozzo Littoria d’Arsia (danas Podlabin) predviđena je i lokacija za omanju tržnicu u skladu s tadašnjim vremenima. Na toj lokaciji kasnije je izgrađen i prvi veći troetažni objekt tržnice, s time da je jedna etaža bila podrum.

U samostalnoj državi Hrvatskoj, prelaskom na tržišno gospodarstvo, tržnicu je u koncesiju dobilo Mješovito poduzeće Faraguna Investment. Godine 1994. dovršena je projektno-tehnička dokumentacija rekonstrukcije tržnice, a iste godine kreću i radovi. Obnovljena tržnica već u ožujku 1995. godine otvara svoja vrata. Tlocrtno je proširena duž triju strana, a s četvrte strane dograđen je aneks s nekoliko poslovnih prostora i pristupom parkiralištu.

Labinski markat (Snimio Branko Biočić)

Rekonstrukcijom su dobiveni podrum, prizemlje i kat. Prizemlje sadrži uglavnom spremišta, iako su jedno kratko vrijeme ondje bili najprije salon namještaja, a potom i centar za zabavu. Ono je podijeljeno na zelenu tržnicu i ribarnicu. Oko njih su i poslovni prostori – boksevi.

Na zelenoj tržnici postavljena su 42 kamena stola, a ribarnica je organizirana slično kao i zelena tržnica, ali s deset stolova. Ribarnica je doživjela novu značajnu rekonstrukciju 2022. godine. Uklonjeni su kameni stolovi, koji su zamijenjeni sa šest vitrina za prodaju ribe, dva boksa su opremljena za prodaju ribe, jedan za riblji fast food, a jedan je pretvoren u spremište s ledomatom, škrinjom i hladnjacima.

Kat je organiziran tako da s tri strane ima bokseve, a u središtu nema međukatne konstrukcije što omogućava vizualnu komunikaciju s prizemljem (zelenom tržnicom). Za današnje potrebe objekt tržnice je predimenzioniran, s obzirom da su se tijekom 30 godina u blizini tržnice otvorili veliki trgovački centri i time zaoštrili konkurenciju.

Koncesionar Faraguna Investment je 2007. godine tržnicu dao u najam, da bi 2016. godine koncesija bila dokinuta te tržnica predana na upravljanje 1. Maju, trgovačkom društvu u vlasništvu Grada Labina. Tijekom 2024. godine Gradska tržnica Labin postala je članicom Udruge hrvatskih tržnica.

Porečka tržnica, srce grada

"Grad Poreč je uvijek težio očuvanju tradicije i jačanju lokalnog identiteta, a Gradska tržnica predstavlja srce naše zajednice. Obnavljanje tržnice nije samo ulaganje u infrastrukturu, već i u našu prošlost, sadašnjost i budućnost. Ova investicija ima ključnu ulogu u stvaranju održive zajednice, kao i u razvoju turističke ponude. Ovim ulaganjem nastojimo pomoći lokalnim poljoprivrednicima, proizvođačima hrane i obrtnicima, ali i približiti ponudu naših autohtonih proizvoda gostima koji sve više i više teže upravo ovakvoj ponudi. Nemojmo zaboraviti, Gradska tržnica oduvijek je bila mjesto susreta i interakcije kako lokalnih stanovnika tako i posjetitelja. Obnovljena tržnica će pružiti atraktivan prostor za ljude da se okupe, razmjene ideje i kušaju naše delicije", izjavio je 2022. godine Luka Maleš, direktor komunalnog društva porečke Usluge, prigodom otvorenja obnovljene ribarnice.

Spomenimo da je Porečane prvih dana veljače 2016. godine obradovala gradska tržnica (zatvoreni dio) u ljepšem, obnovljenom izdanju. Poboljšani su uvjeti rada zakupcima zatvorenog dijela tržnice, a cijeli prostor je funkcionalniji. Najveći i najzahtjevniji zahvat prilikom rekonstrukcije bio je uklanjanje postojećeg stubišta koje je rekonstrukcijom upravne zgrade stavljeno izvan upotrebe. Time se povećao prodajni prostora. Usto, kamene podne obloge obnovljene su i premazane sredstvom za protukliznost, pri čemu se znatno povećala sigurnost.

Umag otvorio tržnicu budućnosti

Nova Gradska tržnica Umag otvorila je svoja vrata sredinom prosinca 2024. godine, čime su Umažani dobili potpuno novu, suvremenu i ekološki usmjerenu tržnicu. Nalazi se na istoj lokaciji kao dosadašnja, u samom središtu grada, koji je izgradnjom tržnice znatno promijenjeno.

Tržnica budućnosti u Umagu (Grad Umag)

Tržnica ima natkriveni otvoreni prostora s prodajnim stolovima te zatvoreni dio, a fotonaponska elektrana na krovu zgrade osigurava električnu energiju.

Prigodom otvorenja umaški gradonačelnik Vili Basanesse je rekao: "Tržnica, kao i u svakom malom gradu, predstavlja središnje mjesto susretanja na kojem se, osim trgovine namirnica, odvija i socijalni život, te se s pravom i naziva ‘dušom grada’. Svojim izgledom i funkcionalnošću ovo će biti mjesto susretanja, druženja i ugodne kupovine, te neizbježno predstavljati dio svakodnevnog života građana Umaga. Zahvaljujući novoj inovativnoj tržnici, održiva je budućnost na dohvat ruke".

Povezane vijesti

• Doček na trgovima u Puli, Poreču, Umagu i Rovinju
• ANALIZA CIJENA: Tko želi apartman na atraktivnim lokacijama u Istri, morat će "istresti" pravo malo bogatstvo
• VELIKE INVESTICIJE LUČKIH UPRAVA U ISTARSKOJ ŽUPANIJI: U Puli se gradi terminal za putnički promet, u Rovinju novi vezovi, u Poreču luka Santa Marina…