(Foto: Promo)
"S predavanjima o božićnim napjevima i jelima podigli smo kvalitetu našeg programa i otpočeli ciklus druženja s publikom koju želimo na ovaj način nastaviti upoznavati s našim nasljeđem. Osim niza zanimljivih povijesnih podataka naših predavača Alessija Giuricina i Sergija Ferrare, dočarali smo božićne običaje kroz praktični dio predavanja u kojem su prisutni uživali u izvedbama božićnih napjeva i ukusima blagdanskih jela pripremljenih na Velikom molu", istaknula je ravnateljica Ustanove-Istituzione "Kuća o batani-Casa della batana", Nives Giuricin.
Iako je datumski već prošla, blagost i svetost Badnje večeri ispunjavala je 26. prosinca Ekomuzej-Ecomuseo Batana i srca okupljenih na predavanju Alessija Giuricina “C’oûn cànto pièn da ligrìsa” - Rovinjski božićni napjevi - Armonie natalizie rovignesi". Predavanje je rezultat njegovog muzikološkog arhivskog istraživanja kao i dijaloga s članovima zajednice koji su kolektivnoj memoriji pridonijeli svojim osobnim sjećanjima i iskustvima.
Pogledom u prošlost, Alessio Giuricin prisjetio se liturgijskih napjeva koji su se upotrebljavali tijekom božićnih misa (polnoćka, zornica i danja misa) kao i melodija koje su rovinjske obitelji kroz generacije pjevale najčešće na Badnju večer. Predstavio je i neke manje poznate pjesme od kojih su neke uspješno vraćene u život, dok se za druge planira brza intervencija kako ne bi pale u zaborav. Njegovom su se iznimnom i školovanom glasu pridružili glasovi SAC-KUD “Marco Garbin” – CI-ZT “Pino Budicin” te sastava "Le Nuove quattro collone". Posebnost večeri zasigurno su bile snimke rovinjskih kazivača kojih već dugo nema, no na ovaj su se način kroz snimljena prisjećanja i pjevanja, pridružili blagdanskom slavlju.
Sudionici su zajednički predstavili pjesme koje su se najčešće izvodile tijekom liturgije Badnje večeri i Božića, a to su Adeste fideles, È nato il Messia, Laetentur coeli [Pastorella], Pastorale [Venite su pastori] i Tu scendi dalle stelle. Osim liturgijskih pjesma tijekom božićnog razdoblja običaj u rovinjskim kućama bilo je korištenje panja (sùco) koji je bio postavljen u donji dio ognjišta (fugulièr) kako bi polako gorio. Obitelji su se okupljale oko vatre pjevajući zajedno pjesme poput El xe nato el venticinque, Verbum caro i Canto della natività čiju je verziju zapisao Claudio Noliani, a preradio maestro Dušan Prašelja za SAC-KUD «Marco Garbin» krajem 70-ih. Ova verzija spomenutog zbora najviše predstavlja Božić za Rovinježe i danas.
Mnoge pjesme su sačuvane, a neke su čak pretrpjele i promjene u odnosu na izvorne izvedbe, tradicija se s puno poštovanja i posvećenosti stalno razvija. Izvrsan primjer je pjesma Caro Gesù bambino maestra Piera Sofficija (na tekst Piera Quinta Cariaggija) koju je maestro Giorgio Sugar aranžirao za mješoviti zbor SAC-KUD «Marco Garbin». Zanimljivo je napomenuti da je on također potpisao aranžman bitinàde za najpoznatiju božićnu pjesmu na svijetu, Jingle Bells koju isti zbor izvodi i danas.
Na samome kraju predavanja Alessija Giuricina, kroz govor zahvale povjesničar i idejni začetnik Ekomuzeja-Ecomuseo "Batana" Marino Budicin, istaknuo je važnost ovakvih kvalitetnih predavanja koja potvrđuju uspješan generacijski prijenos očuvanja baštine te istaknuo da je Rovinj-Rovigno, s obzirom na svoju veličinu, grad iznimno bogate glazbene baštine koju tek treba u potpunosti prezentirati.
U uvodom dijelu predavanja “El bon bucòn da Nadàl - Rovinjski božićni recepti - Le ricette natalizie rovignesi” održanog 29. prosinca, Sergio Ferarra vratio se u 50-tih godina prošlog stoljeća u kojima je božićni rovinjski stol bio odraz skromnih vremena u kojima su Rovinjci živjeli. U blagdanske bi dane pripremali sve ono što im je pružalo more, ponajviše ribu i plodove polja koja su obrađivali. Za namirnice koje će zamirisati na božićnom stolu trebalo se potruditi, a potom strpljivo održavati vatru i provoditi vrijeme u pripremi jela kako u domovima tako i brojnim spacijima koji su imali vlastito ognjište.
Najčešće se pripremala riba koja se u to vrijeme godine mogla uloviti, prednjačio je oslić potom gire, trilje, mol, pišmolji, kavala i list. Radile su se polpete od sitnih ribica, a oni Rovinjci koji su imali odgovarajuće mreže i bili u prilici uloviti rakovice od njih bi radili salatu dok si ih drugi nisu mogli priuštiti. Na jelovniku su svoje mjesto pronašle i neobičnije varijante poput pohanih vlasulja ili morskih jaja. Kako se riba najčešće pržila, moralo se pažljivo postupati s dragocjenim količinama maslinovog ulja koje se višekratno koristilo pa su rovinjske kuhinje pri pripremi jela bile pune dima. Koristilo se brašno s kojim se raspolagalo, a dok je, prema savjetu predavača i iskusnog kuhara, u današnje vrijeme bolje koristiti mješavinu glatkog i oštrog brašna za prženje riba. Riblja jela "pojačavala" su se jelima od mesa, a to su najčešće bili njoki sa šugom od svinjetine ili kokošjeg mesa te kobasice.
Rovinjci u svojoj božićnoj gastronomskoj nisu imali tradiciju jela od kupusa, no pripremali su kelj i to na svoj specifičan način tako što bi zagrijali maslinovo ulje i češnjak te potom u njega dodali sirovi kelj sa što većim listovima. Potom poklopili poklopcem i kuhali dok se kelj ne bi "ugušio" pa stoga to jelo i nosi naziv "Vìr∫e sufagàde".
Upravo tako pripremljeni kelj, s friganom triljom, listom i lignjama te palentom, Sergio Ferrara pripremao je u drugom, praktičnom djelu predavanja na Velikom molu uz pomoć svog nasljednika u kuhinji Spacija Matike, Ennija Sošića. Miris ribe i kupusa, miješao se s mirisom fritula s kojima su mnogi zasladili degustaciju, a s kojima ih je Sergio podsjetio na činjenicu da su omiljene fritule bile u prvom planu i tijekom božićnih blagdana. Naime, Rovinjci bi fritule pripremili na Badnju večer, prije odlaska na polnoćku, a kušali su ih po tradiciji nakon nje, kad bi u crkvi otpjevali božićne napjeve i pomolili se.
Ova dva vrlo vrijedna predavanja spojila su rovinjsku glazbenu i gastronomsku baštinu pruživši brojnoj publici doživljaj s kojim su zavirili u bogatu riznicu nasljeđa i običaja koja će u budućnosti biti inspiracija za nova predavanja i radosna druženja tijekom Bataninih obiteljskih Božića.