(Foto: Cimos)
Kućišta turbokompresora lijevana u Cimosovoj Ljevaonici Roč, ugrađena su u automobile koji voze europskim cestama, većinom u one srednje i više srednje klase. Ročki odljevci mogu se naći i u prestižnim Lamborghinijima. Naravno, na njih otpada tek mali dio proizvodnje, svega nekoliko setova kućišta elektromotora dnevno, za razliku od Volkswagena ili Daimlera za koje se u jednom danu proizvede i više od tisuću kućišta turbokompresora.
Prošle godine proizvedeno je više od dva milijuna odljevaka različitih oblika i namjena, ove godine nešto manje, oko 1,8 milijuna s obzirom na to da se previranja u autoindustriji reflektiraju i na ročkog proizvođača automobilskih komponenti, čiji su krajnji kupci Volkswagen, Audi, Volvo, Daimler, Fiat...
- Situacija je malo kaotična. Prvenstveno smo vezani uz automobilsku industriju u Njemačkoj gdje su većinom naši krajnji kupci, tako da se sva tamošnja previranja reflektiraju i na našu proizvodnju. Potražnja za kućištima turbokompresora u silaznom je trendu zbog manje potražnje za vozilima s unutarnjim izgaranjem. Da, moglo bi se reći da smo na svojevrsnoj prekretnici, no naša tehnologija vrlo je fleksibilna. Nije nužno da proizvodimo samo za autoindustriju niti isključivo kućišta turbokompresora, prenio je direktor Ljevaonice Roč Walter Pahor.
U hrvatskom dijelu Cimosa, P. P. C.-u Buzet, za razliku od buzetske tvornice koja je fokusirana na ljevanje tlačnog lijeva i obradu odljevaka, ročka je specijalizirana za gravitacijski lijev, niskotlačni lijev i izradu jezgara i po tome je specifična. Osamdeset posto njenih proizvoda otpada na kućišta trubokompresora i odlazi na daljnju obradu u Cimosove tvornice u Srbiju te se prodaje krajnjim kupcima, a 20 posto proizvodnje koja se odnosi na druge proizvode, finalizira se u Buzetu.
U razvoj ročke tvornice ugrađeno je puno iskustva i znanja, u nju je zadnjih pet godina uloženo oko pet milijuna eura. Upravo je niskotlačno lijevanje dovedeno na jednu višu razinu.
- Rezultati su stvarno dobri, to nam kažu i zadovoljni kupci, no daljnji smjer ovisit će o kretanjima u automobilskoj industriji i odluci Uprave, odnosno našeg vlasnika, najavio je Pahor.
U Ljevaonici Roč, čistoj proizvodnoj lokaciji, trenutno je 185 djelatnika, od toga 150 u proizvodnji, a 35 režijskih među kojima su oni na održavanju, održavanju alata, strojeva, razvoju procesa, odnosno tehnologiji i kvaliteti te planiranju i opskrbi procesa, dakle u čisto tehničko-tehnološkim i organizacijskim funkcijama.
Osamdesetak je stranih radnika, najvećim dijelom iz Uzbekistana, slijede zaposlenici iz Ukrajine te manjim brojem iz Nepala, Kirgistana... Roč je, kazao je Pahor, pionir u Grupaciji Cimos, ali moguće i u Hrvatskoj po tome što je među prvima krenuo sa zapošljavanjem stranih radnika i njihovom integracijom i to uspješno. - Bez stranih radnika ne bi uspjeli osigurati proizvodni proces, naglasio je Pahor.
Ročka ljevaonica, jedna je od dvije veće takve vrste u Hrvatskoj. Francuska tvrtka Saint - Jean Industries u Slavonskom Brodu, također se bavi gravitacijskim i niskotlačnim lijevom, programom vrlo sličnim ročkom. Nema ih puno ni u Europi. Tlačni lijev je daleko zastupljeniji, kod proizvoda od aluminija većinom se teži tlačnom lijevu kao najracionalnijem procesu. Gravitacijski i niskotlačni lijev su skuplji procesi jer je geometrija odljevaka kompliciranija, šupljine se formiraju pješčanim jezgrama koje je kasnije potrebno istresti i propisno zbrinuti. Stijenke su također deblje, takvi se odljevci, kazao je Pahor, ne mogu raditi iz tlačnog lijeva.
Prigodnom svečanošću u ročkom Domu kulture, Ljevaonica Roč ovih je dana obilježila 35. godinu poslovanja. Otvorena je 15. prosinca 1989. godine, simboličnim puštanjem u rad automatizirane linije za gravitacijsko lijevanje. Njenom otvaranju prethodile su opsežne pripreme. Tim u čijem su sastavu bili Aldo Benčić, Veljko Ličanić, Žarko Raić i Robert Zornada, projekt ljevaonice smjestio je u prostor koji je do tada bilo u vlasništvu brdogradilišta Uljanik s namjenom da postane njihova isturena kovačnica. Bila bi to, kazao je Pahor, samo jedna u nizu neuspješnih investicija, da vodstvo Cimosa nije prepoznalo ročku lokaciju kao zanimljivu s obzirom na rastuće potrebe aluminijskih odljevaka u svijetu autoindustrije i blizinu postojećeg pogona u Buzetu te je Cimos postao vlasnikom tvornice.
Startala je s dvije peći za induktivno taljenje, dvije linije za kokilno lijevanje, dvije automatizirane ćelije za tlačno lijevanje, linijom za impregnaciju, dva stroja za pijeskanje, radionicom za pripremu alata za lijevanje... Nekoliko dana prije otvaranja, 8. prosinca točno u 19.55 sati, odliven je prvi usisni kolektor.
- Svu složenost procesa lijevanja moguće je razumijeti iz činjenice da je te godine dio radnika i tehničkog osoblja, ovisno o složenosti radnih mjesta, provelo između tri i šest mjeseci na osposobljavanju u ljevaonici u Charlevilleu. U tom mjestu na sjeveru Francuske rađa se klica budućeg stručnog kadra gravitacijskog lijevanja, interno nazvanog kokilnim. Taj proces je u narednim godinama bio primaran kako za Ljevaonicu Roč tako i za buzetsku tvornicu, sve do ekspanzije tlačnog lijeva, napomenuo je Pahor.
Prvi pravi ispit umješnosti pred malobrojnu ekipu iz Roča postavljen je ljetnih mjeseci 1990. godine. Tada je iz Charlevillea transferirano u Roč pet alata za kokilno lijevanje i četiri alata za izradu jezgara programa usisnih kolektora X-36 i X-41. U mjesec dana trebalo je usvojiti i stvoriti zalihu ovih proizvoda. Naravno da je zadatak uspješno izvršen.
Jedna od prekretnica zabilježena je početkom devedesetih godina u ratnom okruženju. Citroen nije htio ugroziti tržište te je u siječnju 1992. godine tražio povrat svih alata iz programa kolektora. Međutim, vodstvo Ljevaonice usprotivilo se takvom zahtjevu i nastavilo redovnu proizvodnju. Taj se potez pokazao ključnim za opstanak pogona, a te je godine Ljevaonica Roč uspjela plasirati svoje proizvode i na njemačko tržište za poznatog i zahtjevnog kupca - BMW. Usvajanje novih proizvoda nastavilo se je i u slijedećim godinama.
Za oba procesa, tlačni i kokilni, značajna je i 1995. godina. Tlačni nije mogao, instaliranim kapacitetima, udovoljiti zahtjevima tržišta. Tražili su se novi dobavljači. Krajem godine postavljena je još jedna ćelija za tlačno lijevanje; Italpressa 550. Allied Signal, današnji Garrett, pokazao je interes za proizvodnju kućišta turbokompresora te je krajem te godine ocijenio Ljevaonicu Roč A dobavljačem kućišta turbokompresora.
Nažalost, sljedeća 1996. godina, iznova je godina krize u Cimosu. Dok PSA smanjuje narudžbe, BMW osigurava produkciju. Na samom kraju godine održan je ključni sastanak s Allied Signalom oko usvajanja proizvodnje kućišta turbokompresora koji je svakako obilježio naredno desetljeće ljevaonice Roč, ali i tvornice u Buzetu.
- Važno je napomenuti da su Ljevaonica Roč, odnosno entuzijazam i trud njezinih djelatnika kroz protekla desetljeća, bila ulazna vrata u Grupaciji Cimos za mnoge renomirane proizvođače i dobavljače kao što su BMW, Audi, Garrett, BWTS, Lamborghini… odnosno Danfoss izvan automobilske branše. U Ljevaonici Roč postavljeni su temelji razvoju proizvoda iz aluminijskih legura i vezanih tehnoloških procesa koji su kasnije transferirani u drugim Cimosovim proizvodnim centrima u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, istaknuo je Pahor.
Podsjetio je da je u ročkoj ljevaonici bilo više kriznih situacija, u novije vrijeme tijekom pandemije koronavirusa, krize s čipovima, krize s poluvodičima...
- Uvijek je bilo oscilacija, no sada je globalno slika u europskoj automobilskoj industriji i izvan nje, kaotičnija nego ikad prije, dok je pristup u izradi strategiji razvoja tvornice ili grupacije sve manje tehno-logičan odnosno baziran na stečenom znanju i mogućnostima, a sve više tehno-kracijski u kojemu je vizija sagrađena isključivo iz brojki. U 35 godina rada Ljevaonice Roč, 35 je samo brojka iza koje je mnogo truda, znanja, upornosti..., stoga tek će se vidjeti koliko će sve navedeno utjecati i na tvornicu u Roču, zaključio je njen direktor.