Blagdan je Bezgrešnog Začeća BDM, Immaculata Conceptio Beatae Virginis Mariae, katolička dogma da je Marija, Isusova majka, očuvana od istočnog grijeha. Često se zamjenjuje s doktrinom o Marijinu začeću Isusa po Duhu Svetom. Blagdan je utemeljio papa Siksto IV. 1476. godine, a dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. 8. prosinca 1854. godine.

Lik Isusove majke Marije prisutan je u kršćanstvu, židovstvu i islamu. U katoličkom nauku najviše se spominje kao Isusova majka, Bogorodica i Majka Božja. Proglašena je svetom na Efeškom koncilu 431. godine, za vrijeme pontifikata pape Celestina I.

Marija, očuvana od istočnog grijeha

Tridentinski sabor naredio je 1563. godine biskupima i propovjednicima da vjernike uče da je dobro i korisno ponizno zazivati svece, među njima svakako i Mariju, i utjecati se njihovim molitvama. Papa Aleksandar VIII. osudio je 1690. godine tvrdnju janzenista (religijski pokret u Francuskoj) da je isprazna hvala što se iskazuje Mariji.

Za katolike je mjerodavno učenje Drugog vatikanskog sabora (1962.-1965., završio upravo na blagdan Bezgrešnog Začeća o štovanju Marije: opominje sve sinove Crkve da plemenito promiču štovanje prema Blaženoj Djevici, osobito liturgijsko; ali isto tako neka se klone krivih oblika pobožnosti koje su se nažalost počele javljati.

Reformatori zamjeraju da dogma praktično poriče univerzalnost otkupljenja te da se tu radi o tipično katoličkom učenju kojim Rimska Crkva sebe veliča. Martin Luther govorio je o bezgrešnom začeću Kristovu, a ne Marijinu. Kasniji se više okreće mišljenju da je Marija bila očišćena od grijeha po Duhu Svetom u času začeća Isusa. Calvin je još radikalniji govoreći samo o Kristovu bezgrešnom začeću.

Katolička crkva proglasila je četiri marijanske dogme: Marijino božansko majčinstvo; Marijino djevičanstvo (vazda Djevica); Marijino bezgrešno začeće; Marijino uznesenje (završivši tijek zemaljskog života, bi uznesena dušom i tijelom u nebesku slavu).

Ovom prigodom spominjemo neke crkve u Porečkoj i Pulskoj biskupiji koje su posvećene Bezgrešnom Začeću, u narodu poznate kao Madonna della Concetta, a samo jedna, ona u Sutivancu, posvećena je njoj.

Concetta u Galižani

Mnogi smatraju crkvu Bezgrešnog Začeća, koja se u literaturi spominje kao Madonna della Concetta ili del Carso, najstarijom crkvom na području Galižane. Izgrađena je na temeljima antičke uljare na nešto povišenom terenu nazvanom Sigari, vjerojatno u 6. ili 7. stoljeću.

Temeljito ju je opisao Anton Gnirs (1873.-1933.), arheolog i konzervator, a zasluge za njezinu obnovu i činjenicu da je i danas u uporabi ima habsburški nadvojvoda Ferdinand (ubijen u Sarajevu) koji je često i rado odsjedao na Brijunima i istraživao obližnje kopno. Uočio je vrijednost te crkve s čijeg se položaja dobro vide Brijuni i 1914. dao ju restaurirati. Duga je nešto više od 13 metara, široka 6 metara, a najveća joj je visina na pročelju gotovo 6 metara.

Ispred vrata su dvije kamene stube, a iznad vrata je nadvratnik s rezbarenim križem. S obje su strane vrata po dva pravokutna prozora, a ispod zvonika na preslicu manji je lučni zazidani prozor. Istočni ravni zid koji zatvara pravokutnu upisanu apsidu ima mali zaobljeni prozor s tranzenom, a sjeverni je bez otvora. Bočni su zidovi ojačani jakim kontraforima, dva na krajevima, a po jedan uz svetište. Crkva je ožbukana izvana i iznutra i ima drvenu krovnu konstrukciju s pokrovom od crijepa.

Unutrašnjost je crkve popločena četvrtastim kamenim pločama, a dijelom i betonom. Pokraj ulaza je lijepa kamena krstionica, a u lučnom su dijelu iznad vrata uočljivi tragovi fresaka. Prezbiterij je odvojen kamenom oltarnom pregradom, a u apsidama su četiri niše – dvije u dnu i po jedna sa svake strane. U crkvi je nekad bilo dragocjeno drveno raspelo iz 13. stoljeća koje se sada čuva u Poreču.

Galižana, Galisanum – Zdravo brdo

Galižana je jedno od najstarijih mjesta na području Istre. Pronađeni su brojni arheološki nalazi iz rimskog doba. Pretpostavlja se da je Galižana pripadala veteranu iz područja Galije; naime, latinska inačica naselja je Gallicianum. Godine 1150. naziv se mijenja u Galisanum, pa i Golisani, a 1303. godine spominje se naziv Calisanum (cole sanum – zdravo brdo, posjednici iz Pule ovdje su odsjedali u bijegu pred kužnim epidemijama).

Kao feud pulskih biskupa, Galižana je tijekom cijelog srednjeg vijeka bila jedno od rijetkih mjesta pošteđenih zaraza koje su u 16. i 17. stoljeća desetkovale istarski živalj. I dok su Pula, Poreč, Novigrad i ostala mjesta opustošena, autohtono stanovništvo Galižane i dalje se razvijalo sačuvavši i prenoseći na potomstvo običaje, nošnju i tradiciju kao i istriotsko narječje koje se još uvijek koristi.

Možda zahvaljujući blagoj udaljenosti od mora i od puno veće Pule, Galižana je sačuvala štih starog istarskog mjesta i usporeni život karakterističan za seoski život u Istri, iako se izgradnjom pruge koja prolazi kroz mjesto dogodio najveći razvoj Galižane. Danas je u sastavu Grada Vodnjana.

U središnjem dijelu naselja, oko glavnog trga, najvažnije su profane građevine, od kojih je najmonumentalnija palača Giocondo-Petris (1676.). Tu je i trobrodna grobljanska crkva Sv. Justa koja je do 1634. godine bila župna crkva, kada je blagoslovljena (sagrađena 1613.) sadašnja župna crkva Sv. Roka.

Samostojeći zvonik, visok 36 metara, sličan onom akvilejskom, završen je 1867. godine. Tada je četverokutnom tijelu, iznad prostora za zvona, pridodan osebujni vrh koji čine piramida s osam lica i koja se oslanja na osmerostranu prizmu. Na svakom od uglova tijela glavnog tornja postavljeni su dekorativni šiljci. Zvonik je nedavno temeljito obnovljen.

Crkva Sv. Antuna opata, gotička građevina iz 15. stoljeća, nalazi se u središtu Galižane, u predjelu zvanom Toro. To je pravokutna jednobrodna crkva s prostranim trijemom. Zanimljiva je po tome što su u njezine zidove ugrađeni brojni kameni fragmenti s motivima pletera, pa se pretpostavlja da je građena na mjestu mnogo starije crkve.

U mjestu je i crkva Sv. Josipa iz 15. stoljeća, koja je bila dio nekadašnjeg samostana benediktinki.

Okolica Galižane bogata je arheološkim ostacima sakralnih objekata: ostaci crkve Sv. Maura, porečkog biskupa, iz 7. stoljeća, u predjelu Savolago (Saolago), jezeru nastalom iskapanjem kvarcnog pijeska. Ima tipičnu bizantinsku apsidu: iznutra polukružna, izvana poligonalna.

Tu su i ostaci crkve Sv. Zena ili Sv. Zenona, veronskog biskupa, iz 8. ili 9. stoljeća. Imala je tri istaknute apside. Vjerojatno jedna od najpoznatijih galižanskih sakralnih građevina je crkva Sv. Justa (Justina), tršćanskog mučenika i zaštitnika. Nalazi se na rubu Galižane i sve do gradnje Sv. Roka (1634.) bila je župna crkva. Građena je u 12. ili 13. stoljeću. U više je navrata pregrađivana. Na zidovima su otkriveni tragovi ranogotičkih fresaka.

Crkva je trobrodna, ali nepravilna i asimetrična tlocrta, što je rezultat pregradnji u doba baroka. Osobito se ističe južni brod čija je visina manja od ostalih dijelova. Uokolo je bilo srednjovjekovno groblje i mnoge su nadgrobne ploče ugrađene u zidove. Srednji brod ima pravokutnu apsidu s bačvastim svodom.

U sklopu Galižane samo su dva naselja – Fondole i Monteći.

Concetta u Galižani (Arhiva Glasa Istre)

Sv. Ilija, Bezgrešnog Začeća, Concetta u Balama

Na periferiji Bala, na zapadnom rubu naselja, izgrađena je predromanička crkva Sv. Ilije, koju nazivaju Bezgrešnog Začeća ili Madonna della Concetta. To je jednobrodna crkva s pravokutnom upisanom apsidom, koja je zadržala prijašnji izgled unatoč nestručnoj konzervaciji početkom 20. stoljeća.

Osobitost je te crkve masivni zvonik na pročelju (visok 12 metara) koji podsjeća na crkvu Sv. Ivana Evanđeliste u Gajani. Zidovi zvonika povezani su sa zidom crkve, pa su vjerojatno građeni istodobno krajem 11. stoljeća. Zvonik ispod krova na svakoj strani ima bifore koje oblikuju dva viseća luka, a sličan se motiv ponavlja u završetku visoke slijepe niše što raščlanjuje sve njegove vanjske površine. Na pročelju se nalazi i relativno široki polukružni prozor.

Povijest Bala seže u davna vremena. Prije Rimljana postojala je tu prapovijesna gradina. Kasnije su Bale imale ulogu rimske utvrde. Caius Palcrus osnovao je Castrum Vallis s namjerom da obrani solane i putove što su od Pule vodili prema Poreču od čestih upada susjednog stanovništva iz unutrašnjosti. Rimski kastrum u srednjem je vijeku prerastao u gradić utvrđen bedemima pod akvilejskim plemstvom, a prvi se put spominje 983. godine.

Bale su prvo pale pod bizantsku vlast, pa pod vlast Longobarda, zatim Pipina, njegova sina Karla Velikog, dok 1332. godine padaju pod Mletačku republiku i slijede austrijska te francuska dominacija.

Palača je isprva bila u posjedu venecijanske obitelji Soardo, a u 17. stoljeću je preuzima obitelj Bembo. Ona predstavlja najveću atrakciju Bala.

Trobrodna velika župna crkva Pohođenja Marijina (Sv. Julijana) dovršena je 1882. godine, a građena je u tri faze: prva datira iz kasnog 8. stoljeća. U renesansi je proširena te je 1588. godine pretvorena u trobrodnu crkvu, ali je u potpunosti srušena 1871. godine, kada je počela gradnja nove crkve. Ova župna crkva pravi je rekorder jer je na istom mjestu već peta u nizu: kapelica, bizantska crkva, zatim gotska građevina i nakon nje (od 1638.) crkva koja je srušena 1879. godine.

Graditelj nove crkve bio je župnik Paolo Deperis.

U svojoj unutrašnjosti čuva dragocjenu baštinu: kameni sarkofag iz 8. stoljeća, drveno raspelo iz 13. stoljeća, reljefni poliptih iz 15. stoljeća, drveni kip Gospe od Mon Perina iz 15. stoljeća. Mnogi vjeruju da ovaj kip ima čudotvornu moć. Crkva je jedna od rijetkih u Istri koja ima kriptu. Zvonik, odvojen od crkve, sagrađen 1856. godine visok je 36 metara.

Od ostataka prijašnjih crkava, od kojih većina stilski pripada 9. stoljeća, i dijelova starih oltara sastavio je svojevrsnu zbirku s instalacijama koja i danas postoji u crkvenoj kripti. Od ulomaka ranosrednjovjekovnih pluteja izrađena je ograda stubišta u središtu kripte, a maštovitom kombinacijom predromaničkih pluteja i greda oltarne pregrade s reljefima apostola iz 14. stoljeća oblikovao je neobičan antependij (omotač) prednjega oltara. Iz mnogobrojnih kamenih fragmenata, natpisa i prozorske tranzene sazidana je simetrična "piramida" naslonjena na začeljni zid.

U sredini stražnje dvorane kripte, od istog je materijala konstruiran "oltar" s natpisom koji je upozoravao da se radi o grobu bl. Julijana, rođenog Baljanina. Kako se u kriptu moglo ulaziti samo strmim stubištem iz crkve, otvorena su posebna vrata na apsidi i uređen pristupni pločnik. U funkciju je stavljena i jedna manja prostorija, ali je zadržano zatečeno stanje, s tim što je lapidarij napunjen novim arheološkim nalazima, najviše ih je iz Sv. Marije Velike, ali ima i značajnih fragmenata iz crkava Sv. Marije Male i Sv. Pavla.

(Arhiva Glasa Istre)

Gospa Velika, Madonna Alta

Pokraj gotovo napuštenog naselja Čubani nalazi se barokna crkva iz 1789. koja je bila u funkciji do sredine 20. stoljeća. Građena je na mjestu prijašnjega samostana i crkve. Sustavna istraživanja lokaliteta počela su 1995., godine. U sklopu francusko-hrvatske suradnje i pod okriljem Međunarodnog centra za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu, istraživanja su vodili su profesori Jean-Perre Caillet, Pascal Chevalier i Miljenko Jurković te Ivan Matejčić.

Prvotna je crkva bila velika trobrodna bazilika (22x12 metara) podijeljena u brodove sa šest pari stupova i njezini su ostatci konzervirani. Klasičan tlocrt bazilike s tri istaknute apside, koje su iznutra polukružne a izvana poligonalne, ukazivao je na bizantsko razdoblje i na 6. stoljeće kao vrijeme nastanka. Tek je kasnije otkriveno da se radi o ranoj karolinškoj građevini s kraja 8. ili početka 9. stoljeća.

Stoga je Sv. Marija Velika kraj Bala, koju zovu i Madonna Alta ili Santa Maria di Valle, iznimno značajna za razumijevanje kontinuiteta građenja i izrade skulpture između kasne antike i karolinškog razdoblja. Tipološki je to najznačajnija i najveća crkva koja se pouzdano može smjestiti u doba ranoga karolinškog prodora na istarsko tlo. Od takvih crkava samo su neke trobrodne (Sv. Kvirin sjeverno od Vodnjana i bazilika u Guranu s upisanim apsidama), a ostale jednobrodne i skromnijih dimenzija, čak i drukčijeg tlocrta, poput crkve Sv. Tome kraj Rovinja.

Gospa Mala, Madonna Picola

Crkva Sv. Marije Mala tipičan je predstavnik raširene grupe, posebno u Istri, crkava s dvije upisane apside. Crkva je obnovljena, a obnovu i konzervaciju što je završena 1996. godine vodio je Ivan Matejčić. Gotovo sve crkve s dvije upisane apside, a Matejčić ih je nabrojio devet, od kojih su samo dvije izvan Istre (crkva Sv. Petra Starog u Zadru i Sv. Platon kraj Osora), imaju središnju nišu koja je zapravo minimizirana središnja apsida te je graditeljsko i liturgijsko žarište crkvenoga prostora.

Dosad se vjerovalo da su dvoapsidne crkve svojevrsni odjek negdašnjih starokršćanskih dvojnih crkava i da je namjena apsida različita (jedna memorijalna, a druga za misno slavlje), ali sa središnjom makar i minijaturnom apsidom sve to dobiva drugi smisao. Unutrašnji su zidovi crkve bili oslikani u dva sloja, od koji je i gornji vidljiv samo u tragovima.

Ostale baljanske crkve

Na morskoj obali, u uvali San Polo, među ostacima velikoga antičkoga gospodarskog imanja, nalaze se tragovi crkve Sv. Pavla. Crkva je izgrađena, vjerojatno u 7. stoljeću, u većoj prostoriji antičke vile, možda i u starijoj crkvi, a zatečeni su zidovi poslužili za istočno i južno pročelje. To je jednostavna pravokutna crkva s polukružnom istaknutom apsidom, što je "pridodana" uz trijumfalni luk gljivastog oblika.

Crkva Sv. Črvara, kako crkvu nazivaju malobrojni stanovnici obližnjeg Pižanovca, vjerojatno je bila posvećena Gervaziju, milanskom mučeniku iz 4. stoljeću.

Crkva Sv. Maura nalazi se jugozapadno od Bala, pokraj lokaliteta Tri lokve, a posvećena je prvom porečkom biskupu i mučeniku. Tamošnji je stanovnici nazivaju San Mori, a o njoj u dostupnoj literaturi nema podataka iako navodno potječe iz 7. st., a građena je u dva različita razdoblja.

Crkva je to s pravokutnom istaknutom apsidom, vjerojatno iz 14. st. Jugozapadno od Bala, pokraj mora i zapadno od crkve San Polo, nalazi se močvara Palud, poseban ornitološki rezervat. U blizini mora su ostaci crkve Sv. Damjana, navodno građena u 11. stoljeću. Prema predaji, baš u njezinoj blizini iskrcao se papa Aleksandar III. i tu služio misu.

U sklopu Bala su naselja Golaš, Krmed, Pižanovac, Stancije Bembo, Čubani, Menegeti i Španidiga (Črnibek).

Concetta u Rovinju

Crkva Bezgrešnog Začeća, pored groblja u Rovinju, sagrađena je 1363. godine. Romanička crkvica, Concetta, u 15. stoljeću dobila je gotički svog. Lopica, sagrađena kasnije, dvaput je prostranija od crkvice, vjerojatno zato što su se ljudi ovdje skupljali u velikom broju kod ophoda za blagoslov polja. Uzgred, 5 kilometara izvan Rovinja u 14. stoljeća, pa iznova 1783.-1785. godine, sagrađena je crkva BDM od Polja.

Crkva Bezgrešnog začeća u Rovinju (Arhiva Glasa Istre)

Jedina župa Bezgrešna Začeća u Istri

Župa Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije (i Sv. Ivana Krstitelja) u Svetom Ivancu nad Rašom, Sutivancu, jedina je župa u Porečkoj i Pulskoj biskupiji posvećena Bezgrešnom Začeću BDM.

Povijesni izvori spominju Sutivanac 1012. godine. Jednobrodna župna crkva sagrađena je u 18. stoljeću, vjerojatno na mjestu ranije crkve, ima preslicu s dva zvona i lopicu. U crkvi se čuva kamena krstionica iz 1750. godine. Crkva je temeljito obnovljena 2007. godine. Na groblju je crkva Sv. Ivana Krstitelja, nekada župna crkva.

U sklopu Sutivanca su naselja Bašići, Cvitići, Dolica, Gorica, Grgeci, Medančići, Rapanji, Risi i Varož.

Župna crkva Bezgrešnog Začeća BDM u Sutivancu (Arhiva Glasa Istre)