(Snimio Branko Biočić)
Anteo Šumberac, 23-godišnji Labinjan, jedan je od najmlađih kočara u Hrvatskoj, a svakako je najmlađi vlasnik obrta za ribolov "Anteo". Njegova koča nazvana Sv. Andrija, po jedinom svecu i zaštitniku Rapca, nalazi se u rabačkoj luci odakle Anteo, sa svojim pomoćnikom, svakodnevno odlazi na more.
- Nisam najmlađi kočar jer u Plominu ima jedan još mlađi od mene, nema obrt, ali vodi brod pa mislim da sam ja svakako najmlađi vlasnik obrta, barem na ovom području, kaže nam, kroz smijeh, mladi Anteo Šumberac.
Dodaje kako je u cijelu ovu priču krenuo jer je ljubav prema moru u njemu bila prisutna od malih nogu.
- Bavio sam se i jedrenjem ovdje u Jedriličarskom klubu Kvarner, zavolio sam more, ribolov i sportski ribolov. Otac je isto nekada imao koču pa sam odlučio krenuti njegovim stopama. Otac i majka pomogli su mi da imam i svoju vlastitu koču, govori nam o svojim počecima Anteo.
Brod je kupljen prije dvije godine i tri mjeseca, a on je sa samostalnim poslom krenuo prije godinu dana.
- Nije bilo preteško jer sam prije toga radio na drugim brodovima pa sam već znao što trebam raditi, a dosta su mi pomogli i drugi ljudi da uštimam alat i namjestim brod da se s njim može raditi. Snašli smo se brzo. Sada sam koncentriran noću na škampe, a danju na folpe, lignje i osliće. Lovimo ispred Rapca, u Kvarnerskom zaljevu i do Ližnjana, najdalje van Pule. Ulov je dobar, zadovoljan sam. Za punog mjeseca još se bolje lovi, ali, naravno, uvijek može biti i bolje. Ulov plasiram na otkup u Pulu, nešto za labinski markat, a nešto u Italiju. Zadovoljan sam, može se lijepo zaraditi, ali posao je mukotrpan, treba raditi cijelu noć i cijeli dan. Međutim, isplati se, govori nam nadalje Anteo koji ističe i da mu u svemu pomaže jedan mornar jer je teško raditi sam. Dok je jedan na timunu drugi spava i tako naizmjence, potrebne su, kako kaže, dvije "gvardije".
O stanju u našem ribarstvu ne zna previše jer je još mladi ribar.
- Nisam toliko u to upućen, ne miješam se u politiku, a to je više i stvar politike u Hrvatskoj. Neki su dali brod na rezalište zbog politike EU o smanjenju ribarske flote, dosta je brodova ove godine išlo u scraping gdje se mogao dobiti dobar novac, a neki nikad ne bi dobili takav novac da su sami prodavali brod. Isplati se, ako se time ne želiš više baviti, ali ja ne razmišljam o tome. Tek sam uzeo brod. A nemam ni uvjete za to. Trebaš onda tražiti drugi brod pa opet otvarati brod, blokiraju te pet godina i šta onda raditi?! Ne, ne razmišljam o tome, ali razmišljam da ovaj drveni brod zamijenim plastičnim, plastični brodovi su malo skuplji i treba dosta raditi za to, kaže Anteo koji ističe da konkurencije na ovom području nema, iako ima dosta brodova.
- U Rapcu nas ima sedam kočara, u Plominu su još tri, četiri. Ne bih to nazvao konkurencijom. Svi smo kolege, pomažemo si, a posla ima za svih. Da dođu još desetorica i za njih bi bilo posla i lovilo bi se, poručuje mladi labinski ribar.
Otac mu je Lučki kapetan u Rapcu pa u šali kaže kako nema problema s Lučkom kapetanijom. Dugoročno ga zanima samo more i ribolov, to mu je ljubav, posao i hobi. Ne zanima ga sport ni glazba, samo more, ribolov, pecanje i lov na lignje s barke kada ne ide na more, te kočarenje na svom brodu. Iako mu je u glavi samo ribolov ne razmišlja o još jednom brodu jer, kako kaže, teško je naći čovjeka ili dvojicu koji nešto znaju za još jedan brod, a posla ima sasvim dovoljno i na ovom.
Ima potporu obitelji, oca, majke i brata te djevojke koja je završila učiteljski fakultet. Na upit kako ona podnosi njegovo izbivanje noću i danju iz kuće kada odlazi na more kočariti te nedostaje li tada svojoj djevojci u šali dodaje: "Iza svakog uspješnog čovjeka stoji uspješna žena, pa tako i moja djevojka koja se odmori malo od mene kada odem par dana na more", kroz smijeh zaključuje naš razgovor Anteo.