Zaslužni Istranin i zaslužni Pazinac
Tugomil Ujčić, pjesnik, prozaik, dramatičar i publicist s bogatim književnim opusom
(Arhiva Glasa Istre)
Tugomil Ujčić, pjesnik, prozaik, dramatičar i publicist, rođen je 29. studenoga 1906. u Pazinu, a preminuo četiri dana prije Božića 1995. godine na Sušaku. Nakon školovanja vraća se u Istru, u rodni Pazin, 1966. godine nastaje njegov plodan književni rad. Pisanjem se počeo baviti vrlo rano, a najznačajniji radovi nastali su mu od 1953. godine nadalje.
Pučku školu i dva razreda stare pazinske gimnazije pohađao u rodnom gradu, a nakon Prvog svjetskog rata i talijanske okupacije Istre prešao je u Karlovac u Istarski internat za učenike izbjeglice, te 1925. godine maturirao u karlovačkoj Klasičnoj gimnaziji. Jezik i književnost studirao je u Beogradu i diplomirao 1929. Bio je gimnazijski profesor u Smederevu, Senti, Rumi, Gospiću (Učiteljska škola), Kruševcu, Kragujevcu (1941–45; Druga muška gimnazija) i Gornjem Milanovcu. Godine 1946.–1962. predavao je u pazinskoj gimnaziji, a zatim do umirovljenja 1964. na Pedagoškoj akademiji u Puli.
Gotovo cjelokupna tematika njegova opusa povezana je s Istrom. Poeziju je pisao na čakavici, hrvatskome književnom jeziku, srpskom i nekoliko pjesama na talijanskom. Objavio je knjige pjesama, brošure i poeme: "Istarska legenda" (1954.), "Pad pazinskeh briegah" (1954.), "Pijem za tvoje novo rođenje drevni Motovune" (1969.), "Iz mraka u svjetlo" (1978.), "Kameni cvijet Istre" (1979.), "Dubravica raspjevana" (1982.), "Pod lumbrelon marožanja i škierca" (1982.), "Šumi Pazinčica pod Kaštelom" (1983) i druge. Pisao je i prigodničarski: "Srećan ti praznik, pazinski kombinate", "Nad humkama streljanih Kragujevčana" (pjesme i dramski tekst, 1988.) i druge.
Napisao je dramske tekstove: "Tri riječka junaštva, povijesne slike Rijeke iz Napoleonskih ratova" (1957.), "Pod usijanom krunom, dramska vizija u tri slike" (1957.), "Brionska balada, tragedija u tri čina" (1958.), "Vatroslav Lisinski, životna drama skladatelja prve hrvatske opere" (1964.), "Žrtvena trodnevica" (1971.), "Smrt kastavskog kapetana, drama u pet činova" (1978). Autor je popularnih kulturnopovijesnih tekstova: "Sadržaj(i) opera" (1938.), "Grad gradile vile, prikaz povijesti Motovuna" (1969.), "Hod pokoljenja nad ponorom Pazinčice, o Pazinu u XIX. i XX. st." (1969.) te brošuru "Castrum Pisinum 983." (1983). U suradnji s bratom Vitomirom objavio je i povijesne preglede: Pazin (1953.) i Rijeka (1954.), zatim raspravu Hrvatskosrpski književni jezik i pravopis (1953.) i polemičku brošuru "Me ne infischio dei calunniatori" (1963.), koja se odnosi na monografiju V. Ujčića "Pula od najstarijih vremena do danas s okolicom".
Bio je čest sudionik Pazinskoga memorijala s temama iz povijesti školstva i kulture. Neke su mu pjesme uglazbljene (Istrapedija). Brošuru "Castrum Pisinum 983." napisao je prigodom tisućgodišnjice prvog pisanog spoena grada Pazina u kojoj opisuje niz povijesnih, kulturnih, geografskih, lingvističkih i drugih zanimljivosti vezanih uz Pazin i Pazinštinu. U srednjem vijeku Pazin postaje središte Istarske grofovije gdje su se do sredine 18. stoljeća na vlasti izmjenjivali porečki biskupi, gorički grofovi i Habsburgovci. Pazinskim Kaštelom do 1945. godine vlada obitelj Montecuccoli iz Modene, a oslobođenjem Istre, postaje javno dobro u kojem djeluju Etnografski muzej Istre, Muzej Grada Pazina i Državni arhiv u Pazinu. Autor dio teksta posvećuje i imenima koja je Pazin nosio kroz povijest pa tako navodi da je za vrijeme Austrije bio poznat kao Mitterburg, Pisino i Pazin. Također navodi kako je teritorij koji je kroz povijest pripadao Pazinu obuhvaćao dijelove od Dragonje i gornjeg toka Mirne do Raše, Barbana i Svetvičenta pa sve od Učke do Lovreča.
Nadalje, Ujčić piše kako se uz Pazin i Kaštel dovode u vezu jedno znamenito povijesno djelo: "Razvod istrijanski ili Istarski razvod", koji je pisan na tri jezika, te dva književna djela: roman "Krvavi dani" Vladimira Nazora i roman francuskoga pisca Julesa Vernea "Mathias Sandorf". Ujčić također naglašava kako se Pazin kao vrlo mali grad posebno isticao s tri gimnazije na tri nastavna jezika: njemačkom, talijanskom i hrvatskom, a koje su djelovale tijekom 19. i 20. stoljeća. Iako iznimno sažeto, autor uspijeva iskazati sve posebnosti grada koji stoji u središtu povijesti, kulture i tradicije istarskog poluotoka.
Povijesni pregled Pazina i Pazinštine
Uz brojna prozna i lirska djela, Tugomil Ujčić pisao je, među ostalim, i povijesne preglede kojima se svakako može pridodati i ovaj naslov objavljen 1953. godine napisan u suradnji s bratom Vitomirom. Djelo daje povijesni, geografski i demografski pregled Pazina i Pazinštine ističući posebnosti grada, sela i naselja. Glavnina djela posvećena je Pazinu pa se tako opisuje Pazinski potok, Kaštel, crkve i škole, istaknuti pojedinci i ustanove, kao i političke i društvene prilike u 19. i 20. st. na području grada.
Autori nadalje spominju i opisuju 68 različitih sela i naselja od Barata do Žminja na području tadašnje Pazinske ili Istarske grofovije, koja je obuhvaćala planinske i unutrašnje dijelove Istre, od Dragonje i gornjeg toka Mirne do Raše, Barbana i Svetvinčenta, zatim od Učke do Sv. Lovreča. Povijesni pregled grada i sela Pazinštine izdan je u čast desetgodišnjice oslobođenja Istre od talijanskog okupatora i otkrivanja spomen-grobnice Vladimira Gortana 13. i 14. lipnja 1953. godine u Pazinu i Bermu.
Pjesme na pazinskoj čakavštini
Ujčić je uz brojna prozna i dramska djela napisao jedanaest knjiga poezije. Zbirka "Po pazinskeh briegah: pjesme u čakavštini grada Pazina" iz 1954. godine predstavlja početak i vrhunac njegova pjesničkog stvaralaštva. Tiskano je devetnaest pjesama koje uz rodni grad, Pazinsku jamu i poznate pazinske obitelji tematiziraju težak život istarskog čovjeka koji je uspio prevladati sve teškoće usprkos brojnim vanjskim utjecajima.
Zbirka je napisana na pazinskoj čakavštini i u svakoj pjesmi autor je označio akcentuaciju očuvavši lokalni dijalekt. Jezik je živ, promjenjiv i podložan utjecajima pa je Ujčić svojom poezijom uspio očuvati pazinski govor u drugoj polovici 20. stoljeća koja time postaje trajno svjedočanstvo povijesti Istre i nezamjenjivi dio identiteta najvećeg hrvatskog poluotoka.
Grad gradile vile
Među povijesnim pregledima koje je napisao treba izdvojiti "Grad gradile vile: vidici povijesti i mašte sa motovunskih zidina" koji je izdan 1969. godine i kojeg je autor u potpunosti posvetio Motovunu, motovunskoj šumi i dolini rijeke Mirne. Motovunsko područje opisuje od njegovih početaka, opisuje burnu povijest Motovuna i istarskog poluotoka koji je šest stoljeća bio pod rimskom vlasti. Nakon propasti Rimskoga Carstva, opisuje dolazak Slavena na područje istarskog poluotoka pa tako i do Motovuna. Navodi i tko je sve vladao na tom području: Njemačko carstvo, akvilejske patrijarhe, goričke grofove, Veneciju, Habsburgovce, Francuze i Italiju. Opisuje mletačku vlast koja je sezala do Motovuna i daje uvid u sukobe između austrijskog i mletačkog dijela Istre.
Pjesme jednog srednjoškolca
Uz svoja prozna i dramska djela Ujčić je poznat i po mnogobrojnim zbirkama poezije, među koje treba svrstati "Pjesme jednog srednjoškolca", koje je autor izdao 1985. godine. Zbirka je posvećena autorovoj šezdesetogodišnjici mature u Karlovcu gdje je Ujčić proveo svoje izbjegličke dane i gdje su pjesme iz ove zbirke nastale.
Zbirku je posvetio i svojoj đačkoj ljubavi u vremenu od 1921. do 1925. Ima ukupno 102 pjesme od kojih je završnih šest na talijanskom jeziku.
Seljačka buna
Godine 1957. u Pazinu je izdao dramsku viziju u tri slike s epilogom naslova "Pod usijanom krunom". Dramu, predgovor i komentar napisao je autorov brat Vitomir s kojim je Ujčić često surađivao pri stvaranju svojih književnih tekstova. Predgovor predstavlja prikaz teme i osnovnih motiva koji su nadahnuli autora pri stvaranju dramskoga teksta. U središtu se nalaze ugnjetavani i junački seljaci koji pod vodstvom Matije Gupca traže svoja prava i slobodu od svjetovnih i crkvenih feudalaca. Uz Gupca, u drami se javljaju likovi vođa pobunjenih seljaka, njihove žene kao i velikaš Franjo Tahi, čiji je odnos prema seljacima jedan od glavnih uzroka izbijanja Seljačke bune 1573. godine. Tri slike prikazuju različite trenutke i mjesta koja su obilježila tijek bune.
Prva slika prikazuje Susjedgrad i daje uvid u odnos Tahija, njegovih vojnika i kmetova s toga područja kao i uvid u Gupčeve motive za pobunu. Druga slika smještena je u Stubicu gdje vođe ustanka izlažu svoje planove i opraštaju se od najmilijih, dok posljednja slika prikazuje dan Gupčeva pogubljenja na Markovu trgu u Zagrebu. Ujčić tekst završava epilogom koji je smješten u Donju Stubicu sredinom 20. stoljeća gdje Tahijev grad leži u ruševinama dok se narod veseli i pamti žrtvu hrabrih seljaka u buni 1573. godine.
Kragujevačka žrtvena trodnevnica
Njegovom stvaralaštvu uz dramske tekstove svakako treba pridodati "Žrtvenu trodnevnicu", dramu u tri čina nastalu 1971. godine, povodom tridesete godišnjice kragujevačke tragedije.
Nakon završetka studija u Beogradu 1929. godine Ujčić kao gimnazijski profesor 1941. godine dolazi u Drugu mušku realnu gimnaziju u Kragujevcu. U listopadu 1941. godine njemačka vojska strijeljala je više od 2.500 građana Kragujevca i okolnih mjesta. Žrtvena trodnevnica predstavlja svojevrsnu posvetu autora žrtvama toga zločina, pogotovo jer je među stradalima bilo mnogo Ujčićevih kolega i prijatelja profesora, kao i učenika gimnazijalaca kojima je predavao.
Drama se sastoji od tri čina, tri dana (od 20. do 22. listopada) čiji je pripovjedač Pesnik koji iz svoje sobe u početku pasivno i s nevjericom opisuje nemile događaje koji dovode do tragedije. Lica koja se javljaju u drami predstavljaju presjek svih sudionika tragedije pa tako imamo žrtve: Profesora, Đaka, Starca, Dečaka I. i II., Talaca. itd., obitelji žrtava kao što su majke i djevojke, ali i njemačke časnike i zapovjednike odgovorne za zločin.
Vrhunac, a ujedno i zaključak drame predstavlja pripovjedačev poziv i uključenje u borbu protiv okupatora.
Događaji iz 1941. godine imali su veliki utjecaj na život i stvaranje Tugomila Ujčića jer je autor uz ovu dramu 1966. godine izdao zbirku pjesama "Bilo me stid što ostadoh živ", kao i pjesme i dramski tekst 1988. godine pod naslovom "Nad humkama streljanih Kragujevčana".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
