S lijeva: Fulvia Blažević-Ferenčić, Miranda Banko-Miličić, Marija Ribarić, Marijan Marečić, Livia Sloković-Tuđa, Viktor Križanac, Marija Nemarnik-Zornada, Lučo Pavletić, Marija Gržinić-Krebel, i Vladimir Filipović (čuči). (Privatna arhiva)
Proteklog petka sastala se generacija pazinskih "Maturanata '61." da zajednički proslavi 63. obljetnicu svoje mature u mjestu svoje stare Gimnazije, koja slovi kao prva najstarija hrvatska gimnazija osnovana u Istri još davne 1899. godine za vrijeme Austro-Ugarske.
Zajedničko druženje ove generacije pazinskih maturanata koje se obavljalo svakih 5 godina nakon mature sve do četrdesete obljetnice mature, a nakon koje se generacija maturanata nastavila redovno sastajati svake godine u lipnju nakon završetka školske godine, ove je godine zamalo bilo prekinuto ova tradicija radi neuobičajeno vrućega ljeta, te je dogovoreno da se druženje ipak realizira, ali ove jeseni što se upravo i dogodilo.
Na ovogodišnje druženje odazvalo se od preostalih dvadesetoro živih, čak njih desetoro, dok su preostali bili spriječeni radi zdravstvenih problema ili nekih obiteljskih neodgodivih obaveza. Statistika o trenutnom stanju ove generacije maturanata ukazuje da je od ukupnog broja maturanata 48 do sada preminulo njih 21, a od trenutnih potomaka generacije ima još 141 osoba.
Vezano uz statistiku o trendu kretanja standarda penzionera, primijećeno je da je ovogodišnja cijena istovjetnoga menija ugostiteljske usluge veća od prošlogodišnje cijene u istom restoranu za čak 40%, dok su istovremeno mirovine u tom periodu porasle za mizernih 13%, ali naši političari su si zato istovremeno ipak podigli plaće za čak 83%. Pametnome dosta. I svima je sada potpuno jasno zašto naš predsjednik Vlade naziva ovakvu državu Tunguzijom, a penziće, radnike i ostalo svekoliko pučanstvo naziva "korisnim i nekorisnim idiotima".
Na ovoj proslavi obljetnice bili su prisutni: Fulvia Blažević-Ferenčić, Miranda Banko-Miličić, Marija Ribarić, Marijan Marečić, Livia Tuđa-Sloković, Viktor Križanac, Marija Zornada-Nemarnik, Lučo Pavletić, Marija Krebel-Gržinić i Vladimir Filipović.
Nakon okupljanja generacije, uslijedila je uobičajena prozivka i godišnji raport svih prisutnih kao i informacija o razlozima nedolaska preostalih kolega koji su opravdali svoje nedolaske na ovo tradicionalno godišnje druženje generacije. Od prošlogodišnjeg druženja generacije napustio nas je još jedan kolega koji je nedavno preminuo.
Prisjetili su se naravno i svih bivših profesora od kojih je danas živa još samo jedna profesorica koja im je bila i razrednica, sa kojom i dalje redovno pismeno komuniciraju, iako više ne živi u Pazinu.
Na kraju ovoga raporta generacije, minutom šutnje odana je počast svim našim do sada preminulim profesorima i kolegama, a zatim je uslijedio zajednički objed i međusobno druženje prisutnih kroz razgovor i po Bog zna koji put ponovljeno prepričavanje anegdota, pričica i učinjenih nestašluka iz davno minulih školskih dana, nama uvijek iznova zabavnih i interesantnih. Pojedinci su duhovito primijetili, razgledavajući fotografije sa prethodnih druženja, da što su fotografije bile starije mi smo na njima bili svi sve mlađi i mlađi.
I ovogodišnje druženje generacije ovjekovječili su na koncu zajedničkom fotografijom prisutnih, uz dogovor da će se i dogodine ovom prigodom ponovo sastati.