znanstveni kolokvij
Pićan je 12 stoljeća u kontinuitetu bio sjedište biskupije, a nekadašnja katedrala najupečatljiva je njihova ostavština
(Snimio Branko Biočić)
U organizaciji Općine Pićan i ERC AdriArchCulta, Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s područnom jedinicom u Puli u dvorani Cenki u Pićnu održan je znanstveni skup pod nazivom "Pićanska katedrala".
Općinski načelnik Dean Močinić u pozdravnom je govoru istaknuo da je Pićan gradić s milenijskom poviješću, te da su Pićanci ponosni na činjenicu da je ono što Pićan izdvaja u odnosu na ostala naselja središnje Istre to da je barem 12 stoljeća u kontinuitetu bio sjedište biskupije.
Sustavno istraživanje
Zahvalio je dr. Elvisu Orbaniću na ideji da se organizira ovaj znanstveni skup, te pokrene program sustavnog istraživanja crkve, što je zahtjevan posao za znanstvenike i stručnjake raznih profila
- Od nekadašnje biskupije materijalno je najupečatljivija baština njezina središnja crkva, nekadašnja katedrala, a današnja nadžupna crkva. Kao načelnik Općine izražavam zahvalnost ustanovama koje su organizacijski poduprle projekt znanstvenog kolokvija o nekadašnjoj katedrali u Pićnu.
Čast nam je i veliko zadovoljstvo što su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, naša najviša znanstvena ustanova, i ERC projekt pri prestižnom sveučilištu Ca Foscari iz Venecije, prepoznali vrijednost Pićna i uključili se u organizaciju ove znanstvene manifestacije. Posebno zahvaljujem voditeljici Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci akademkinji Silvani Vranić kao i profesorici doktorici znanosti Jasenki Gudelj, glavnoj istraživačici na ERC projektu koje su sa velikom susretljivošću prihvatile ovu našu namjeru te konkretno poduprle program.
Siguran sam da će i rezultat ovog kolokvija uroditi plodom lijepe i sadržajem bogate knjige koja će krasiti police kako pićanskih obitelji tako i brojnih knjižnica u Hrvatskoj i inozemstvu.
Na taj način prenoseći kulturnu baštinu Pićanštine u svijet doprinijeti će se još brojnijem i organiziranijem posjetu znatiželjnika u ovaj naš gradić te upečatljivije pozicionirati Pićan na karti nezaoblizanih ruta kulturnog i vjerskog turizma, rekao je Močinić, te zahvalio svim izlagačima koji su se odazvali pozivu za sudjelovanjem na ovom znanstvenom kolokviju. Preč. Antun Kurelović, pićanski župnik, istaknuo je kako su sjedište katedrale popunjavali biskupi iz raznih krajeva, svaki sa svojim posebnostima.
- Mogu se izdvojiti veze sa Slovenijom. Veći je broj pićanskih biskupa više živio i djelovao u Sloveniji nego u Pićanskoj biskupiji opravdavajući to većom koristi za opću Crkvu u brojnijim zajednicama. U zajedništvu sa Slovenijom može se spomenuti pićanski biskup Georgio Francesco Severrio Marotti, Riječanin koji je okrunio lik Majke Božje na Sv. Gori kod Nove Gorice, drugo takvo izvan Italije nakon Trsta.
Nakon Marottijeve smrti Sveta Stolica je imenovala Franjevca iz Sv. Gore za njegovog nasljednika. To je nama dobro poznati Giovanni Giuseppe Bonifacio Ceccoti u čije je vrijeme katedrala dobila dvije nove pokrajnje lađe. Pićanski biskup Martinus pokopan je u ljubljanskoj katedrali, a Gašpar Bobek u Radovljici kod Bleda. Lijepi i dragocjeni plodovi zajedništva povijesni su, ali važni i za sadašnjost, rekao je između ostaloga Kurelović.
Dr. sc. Elvis Orbanić iz Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci, područna jedinica u Puli, govorio je o Antoniu Zari Akvilejcu, pićanskom biskupu od 1601. do 1621. te istaknuo da je on bio osebujna pojava u nizu posttridentiskih prelata ne samo Istarskog poluotoka.
Umjetnička djela
- Upravo njegova zauzetost u provođenju koncilskih preobrazbi na teritoriju podređene mu pićanske dijeceze "postala je poslovičnom i dugo se održala u povijesnoj memoriji" kako je istaknuo Miroslav Bertoša. Povijest ga pamti i kroz njegovanje obiteljskih odnosa te trud oko očuvanja svoga dobroga glasa pa i sudjelovanjem u, za jednog biskupa, diskutabilnom vojnom poduhvatu.
Naročito mu je bilo stalo do vlastitog akvilejskog, furlanskog porijekla kao što je i budno pazio na veze sa carskom obitelji, kako to proizlazi i iz njegove krnje sačuvane korespondencije. U puna dva desetljeća upravljanja Pićanskom biskupijom istaknuo se u svojstvu naručitelja tri veća graditeljska projekta.
Prvi je u nizu pićanskih biskupa ranog novoga vijeka realizirao proširenje katedrale, od preoblikovanja njezinoga prezbiterija do produženja glavnog broda. Radio je na obnovi pićanske biskupske rezidencije, te je zaslužan za današnji izgled ulaznih mjesnih vrata. U sva tri graditeljska poduhvata posvjedočen je kroz zapise svoga imena u spomen-pločama pripadajućih građevina, rekao je Orbanić.
Prof. dr. sc. Jasenka Gudelj iz Università Ca’ Foscari Venezia izlagala je o biskupima Antoniu Zari i Giovanniju Giuseppeu Bonifaciu te monumentalizaciji pićanske katedrale, te je istaknula da je kao sjedište jedine povijesne biskupije u sklopu Habsburške Istre, imala nesumnjivo značajnu ulogu u procesima konfesionalizacije i teritorijalizacije 17. i 18. stoljeća, pri čemu je simbolička vrijednost njezine arhitekture svakako nadilazila važnost samog gradića u kojem se nalazi.
Prof. dr. sc. Damir Tulić i dr. sc. Mario Pintarić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci govorili su o mramoru u pićanskoj stolnici te riječkom kiparu Antoniu Michelazzi u službi biskupa Jurja Franje Ksavera Marotija. Istaknuli su kako je u svetištu nekadašnje pićanske katedrale Navještenja Marijina 1735. godine podignut novi glavni mramorni oltar.
- Iako je tada biskupska blagajna bila vrlo skromna, Juraj Franjo Ksaver Marotti je uspio osigurati dovoljno sredstava za njegovu narudžbu. Školovani je prelat svoju mladost proveo u Rimu gdje je stekao visoko obrazovanje i razvio afinitet prema umjetnosti. Središte europske kulture i crkvene moći formiralo ga je i kao značajnog budućeg naručitelja umjetničkih djela čime je uvelike doprinio kulturnom životu svoje biskupije.
Marotti je mramorni oltar sa skulpturama svetih pićanskih zaštitnika naručio u rodnoj Rijeci kod altarista i kipara Antonija Michelazzija (1707. – 1771.). Upravo je u tom trenutku karijera udomaćenog majstora doživjela veliki uzlet te će mu nakon Pićna uslijediti prestižne narudžbe za Graz, Celje i Zagreb.
Biskup je ponovno odlučio angažirati Michelazzija i prilikom opremanje obiteljske kapele u riječkoj isusovačkoj crkvi svetog Vida. Tako je kipar 1736. godine isklesao monumentalan i raskošan mramorni oltar svetog Franje Ksaverskog za kojeg je Marotti kao istaknuti erudit pomno odabrao ikonografski program, rekli su Tulić i Pintarić.
Dr. sc. Iva Jazbec Tomaić s Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci izlagala je o svili nekadašnje pićanske katedrale, te naglasila da su u njoj sačuvane skupocjene svile nastale u razdoblju od 15. do 18. stoljeća.
- Zbirka se ističe raznovrsnošću materijala s obzirom na kvalitetu i povijesno-umjetnički značaj. Najranije je moguće datirati fragmente grimiznih baršuna bez uzorka kao i one s uzorkom ferronnerie tipa karakteristične za talijansku produkciju sredine 15. stoljeća. Fragmentarnost ovih komada ukazuje da je riječ o preostacima svila koje su nekada bile dijelom znatno većih cjelina.
U zbirci se nalazi i komplet liturgijskog ruha izrađen od venecijanskog grimiznog damasta iz druge polovice 16. stoljeća, rekla je između ostaloga dr. sc Jazbec, a dr. sc Mateja Jerman iz Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine Konzervatorskog odjela u Rijeci govorila je o Liturgijskoj srebrnini Pićanske katedrale te o poznavanju venecijanskog zlatarstva.
Liturgijska srebrnina
Istaknula je kako se liturgijska srebrnina sačuvana u pićanskoj katedrali može datirati u razdoblje od 16. do 20. stoljeća, a predmeti nastali tijekom ranog novog vijeka, do ukinuća Pićanske biskupije, mahom su venecijanske proizvodnje.
- Najznačajniji je zlatarski predmet, već poznata, pokaznica biskupa Giovannija Barba (1525. - 1547.), rad venecijanske radionice "Croze" koja je djelovala od kraja 15. pa sve do 18. stoljeća. Iako pomalo rustične obrade, s venecijanskim zlatarstvom se može povezati i relikvijar u obliku ruke s moćima svetog Nicefora, prvog pićanskog biskupa.
Zlatari djelatni u središtu Presvijetle Republike izradili su i nekoliko kaleža raznolikih dekorativnih kompozicija koji ukazuju na razvoj dekorativnog rječnika venecijanskog zlatarstva od kraja 16. do početka 18. stoljeća, istaknula je Jerman. Nakon izlaganja održana je diskusija te su sudionici razgledali nekadašnju katedralu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
