predsjednik AK Istra Oldtimer Rovinj
Guerino Barbieri o svojoj 90-godišnjoj limenoj "ljubavnici": Čim sam je ugledao znao sam. Ona je ta!
Balilla, boje bijele kave, proizvedena 1934. godine i Fiat 124 Spider (Snimila Nina Orlović Radić)
Godinama unazad, tijekom rujna, Rovinj je domaćin Noćnog kupa sveta Eufemija - utrke oldtimera ulicama starogradske jezgre. Samoj utrci spretnosti prethodi izložba starih automobila posloženih poput sardina na Trgu maršala Tita koji u pravilu, izazivaju veliki interes posjetitelja. Balilla, boje bijele kave, proizvedena 1934. godine svih ovih godina Noćnog kupa je prisutna i zbog svoje atraktivnosti, zasigurno jedna od najfotografiranijih automobilskih ljepotica.
Sve je krenulo prije 55 godina
Ujedno, valja imati na umu i da je u vlasništvu Guerina i Vilme Barbieri, predsjednika Auto kluba Istra Oldtimer Rovinj i čovjeka koji punih 55 godina o skrbi o svojoj, dodat će gospođa Vilma, prekrasnoj ljubavnici s kojom je proveo, i dan danas provodi, puno slobodnog vremena. A kako i ne bi, dodat ćemo, kada je Balillu upoznao s devetnaest godina i do danas joj ostao vjeran.
- U mojoj mladosti puno se išlo na plesnjake i vozilo do Pule, Vodnjana, Galižane. Jedne subote, blizu ponoći i vraćajući se kući ispred našeg automobila (Fiat 850 spider) našla se prekrasna Balilla, koju sam onako opčinjen i u društvu prijatelja, počeo pratiti. Auto se zaustavio u jednoj mračnoj ulici u Vodnjanu, i iz njega je izašao čovjek koji nas je pitao što želimo. Rekavši da je auto lijep, pitao sam i da li je na prodaju, na što sam dobio pozitivan odgovor od Maria Krajcara (oca našeg dragog Bruna). U tom trenu počelo je naše pregovaranje, sjeća se Guerino Barbieri, dodajući i da mu je tada bilo samo devetnaest godina.
- Gospodin Krajcar ponudio mi je prodajnu cijenu od 350 ondašnjih dinara, ili radi lakšeg razumijevanja, moje tri mjesečne plaće. U tom trenutku Balilla je već imala trideset i pet godina. Odlučio sam je kupiti, iako sam imao samo sigurnih 150 dinara, pa sam dio posudio od mame i prijatelja Tonija Ružića. Ipak, nisam uspio prikupiti 350 koliko je traženo, već samo 300 dinara za koje sam i dobio Balillu, i u koju sam se zaljubio na prvi pogled te osvojio je u jednom, odnosno u samo dva dana.
Balilla je vremešna gospođa koja zaslužuje respekt i pažnju.
- Ne nikad mi nije palo na pamet da je prodam, dapače, nema tih para za koje bih je napustio, kaže Guerino, od kojeg saznajemo, da je ona danas za obitelj Barbieri dio nasljeđa, kao i nekih od najljepših obiteljskih uspomena s vožnji i putovanja.
- Godišnje s Balillom i u uvijek u društvu supruge Vilme prijeđemo oko dvije tisuće kilometra. Obožavamo ići na smotre oldtimera, i uvijek se rado odazivamo gdje nas pozovu. Uz to, svake godine i kao organizatori prisutni smo na Noćnom kupu svete Eufemije, odnosno u svibnju, na pulskom Histria Classicu, objašnjava Barbieri, dodajući da je automobil konstantno na cesti, odnosno kad "stoji" uredno garažiran.
No, održavanje dugovječne gospođe nije lako, Treba za nju, uz respekt koji zbog svoje dugovječnosti zaslužuje novaca, vrijeme, pažnja i ljubav.
- Riječ je o automobilu kojeg sam tri puta restaurirao. Posljednji put prije dvanaest godina kada sam ispjeskario karoseriju. Najveći je problem u nabavci dijelova koji se skupi, ali uglavnom se uz pomoć kćeri Hajdi, snalazim preko interneta. Moj hobi, strast, naklonost ili ljubav prema Balilli, priznajem, i nije jeftina. Međutim, ako se uzme u obzir da sve popravke obavljam sam, ili barem njih 99 posto, može se, saznajemo od Guerina Barbieria, koji dodaje i da Balilla nije za svakog.
- Konkretno, njena idealna brzina je 60 kilometra na sat, iako poteže do 90 kada se napreže. Ponosan sam i na činjenicu da sam joj uspio vratiti originalnu boju po koju sam išao u Torino (pri kupnji je bila siva), a to sam postigao zahvaljujući broju šajsije.
Uz ljepoticu, tu je i Fiat 124 Spider
Uz Balillu, obitelj Barbieri ponosna je i na jednog "žutokljunca"- Fiat 124 Spider, za kojeg je vezana i jedna lijepa emotivna priča. Naime, supruga Vilma, koja je uvijek dijelila strast i ljubav prema oldtimerima kao i njen suprug, odlučila se na jedan nesvakidašnji rođendanski poklon suprugu - doslovno u komadu kupila mu je Fiat 124.
- Živeći i dijeleći njegovu strast prema oldtimerima, odlučila sam mu pokloniti Fiat 124 koji ga je zanimao, i kojeg smo pronašli u Varaždinu. Kad smo išli po njega padala je kiša, auto je bio u komadima i Guerino se nećkao da li da ga uzme ili ne. Naposljetku, ja sam odlučila i potom "priuštila" suprugu da ga popravlja i sastavlja dvije godine, kaže nam kroz smijeh simpatična gospođa Vilma, od koje saznajemo i da nikad nije sjela za volan, već čitav život suvozačica svom Guerinu.
- Ne, nikad me nije privlačila vožnja. Mene je suprug uvijek vozio i ja sam se oduvijek u toj ulozi suvozačice ugodno i najbolje osjećala. Sa suprugom sam prošla čitavu zemlju, putovala po Italiji, upoznala puno prekrasnih ljudi i mjesta i danas sam, barem što se tiče rovinjskog kluba, baš kao i on vrlo angažirana oko utrke i prezentacije i Noćnog kupa svete Eufemije. Jer, kako dodaje gospođa Vilma, voziti se mora, a njihov je život jedno prekrasno putovanje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
