vinar s Pićanštine

Goran Baćac o nikad ranijoj berbi: Grožđa je 30 do 40 posto manje, ali je odlično, pa će takva biti i vina

| Autor: Branko Biočić
(Snimio Branko Biočić)

(Snimio Branko Biočić)


Zbog klimatskih promjena, sunca, kiše pa dugotrajnih vrućina, berba u Istri počela je ove godine nikad ranije. Tako je bilo i u vinogradima mladog vinogradara i vinara Gorana Baćca iz Kukurini u općini Pićan.

Goran je četvrta generacija u obitelji koja ima dugogodišnju tradiciju u proizvodnji vina, počeo je njegov pranono Anton, nastavio njegov sin odnosno Goranov nono Tonin, pa njegov sin i Goranov otac Feručo, a Goran je nakon školovanja unaprijedio proizvodnju i prvi u obitelji počeo flaširati vino, te danas proizvodi oko 50 tisuća butelja raznog vina.

(Snimio Branko Biočić)Goran, Silvija, Ardea, Andrea i Stefano nezdravljaju na kraju napornog dana (Snimio Branko Biočić)

Obiteljska tradicija

- Moj nono se sjeća da je već 1936. kada je imao osam godina u konobi bilo tisuću litara vina koje su radili za sebe. On je nastavio i proizvodio 13 tisuća litara, tata je pomagao nonetu, neko vrijeme su zajedno radili, a onda sam se uključio i ja, govori Goran kojeg na početku uopće to nije zanimalo. Još kada je bio mali rekao je da se neće baviti vinima, nije se vidio u tome. Kada je 2001. završio elektro smjer u labinskoj srednjoj školi mislio je studirati ekonomiju u Puli, ali se te godine otvorilo Veleučilište u Poreču, smjer vinogradarstvo i vinarstvo. Otac i nono nagovorili su ga da to upiše jer su doma imali puno zemlje, vinograde i dva traktora, pa je Goran popustio.

- Na prvoj godini studija to me uopće nije zanimalo. Nisam nikoga ni poznavao, a tamo su već bili neki renomirani istarski vinari. Na drugoj godini je svaki student dobio svoj red vinograda kako bi napravio svoje vino i tako sam ja napravio prvu bačvu sa sto litara vina. Radili smo analize, sumpora, kiselost i tu mi se dogodio neki klik. Zagrijao sam se za to i 2003. zatražio sam od noneta i oca da mi daju 500 kilograma grožđa malvazije da napravim svoje prvo vino po svom receptu.

Nisu imali neko povjerenje u mene, mislili su da ću sve zeznuti, ali su mi ipak dali. Od 500 kilograma grožđa napravio sam 280 litara vina koje sam napravio sve kao u školi. Dao sam ga na smotru vina u Gračišće i odmah u konkurenciji 300 uzoraka dobio srebrnu medalju. Tih 280 litara prodao sam po tri puta većoj cijeni nego što su vino prodavali do tada moj otac i nono, i potražnja je bila veća od ponude. Tada smo ozbiljnije krenuli i već 2003. proizveli pet tisuća litara vina i izbacili prvu etiketu Calypsa Histriae.

Uz veliku pomoć cijele obitelji povećavali smo proizvodnju do današnjih pedeset tisuća, govori Goran, koji vino danas prodaje osim na kućnom pragu, i u rabačke hotele Maslinicu, restorane Labinštine, na zadarsko područje gdje mu je tržište otvorila klapa Intrade koja je besplatno nastupila na velikoj proslavi 20. obljetnice njegove prve etikete.

(Snimio Branko Biočić)Stefano i Goran ubacuju grožđe u muljaču (Snimio Branko Biočić)

(Snimio Branko Biočić)Grožđe je s berbe u vinogradu stiglo na obradu (Snimio Branko Biočić)

Danas se po Dalmaciji sve više traži boca vina Baćac. Počeo je osvajati i medalje na Vinistri odakle su nakon prve počasne medalje stizala mnogobrojna zlata, jer svake je godine podizao kvalitetu i po pola ili bod više na ocjenjivanju. Prvo zlato stiglo mu je 2013. godine, za muškat i to mu je, kako kaže, bila odskočna daska. Goran je krenuo i u unapređenje proizvodnje.

- U bivšoj štali napravili smo konobu, a iznad salu za degustaciju kapaciteta sto osoba, još 2006. došao sam na tu ideju a realizirali smo je dvije godine kasnije. Nisu imali povjerenja u taj projekt, jer tko će doći u Kukurine na degustaciju vina. Danas imam puno gostiju sa svih strana, dolaze individualno i autobusima, domaći i turisti, najviše u predsezoni i posezoni, ističe Goran. O ovogodišnjoj ranoj berbi u cijeloj Istri, njezinim učincima, pa tako i kod njega, kaže:

- Imamo četiri hektara svojih vinograda u Kukurinima i još kupujemo grožđe od kooperanata. Zbog klimatskih promjena nikad ranije nismo išli u berbu, sjećam se da smo sredinom 90-ih malvaziju brali početkom listopada, čak i oko 15. u mjesecu. Ove godine krenuli smo već 2. rujna. Travanj je bio jako topao, loza je krenula.

Sredinom svibnja, taman kada je loza bila u cvatu, palo je dosta kiše pa je loza doživjela jedan šok. Većina ljudi u Istri radi defolijaciju ručno, to je skidanje listova ispod grozda. To se skidalo krajem svibnja ili početkom lipnja, grožđe se razgolitilo i nakon toga su došle velike i dugotrajne vrućine. Grožđe je bilo na udaru sunca i u kolovozu je došlo do dehidracije bobica.

To je uzrok da je grožđa 30 do 40 posto manje, ne samo kod mene nego u cijeloj Istri, a drugi je razlog što se nakon sadašnjih velikih kiša loza razboljela i došla je peronospora. Imam kolege vinare koji u vinogradima imaju navodnjavanje tako da oni nisu imali problema s dehidracijom bobica i sušom. To znači da ćemo se i mi ostali morati prilagoditi vremenskim uvjetima i početi navodnjavati. Bez toga mislim da neće biti budućnosti.

(Snimio Branko Biočić)Goran na početku fermentacije svakog jutra kontrolira mirise u bačvi (Snimio Branko Biočić)

(Snimio Branko Biočić)Silvija Mohorović kontrolira šećer (Snimio Branko Biočić)

Analiza u laboratoriju

Ovo što je ostalo grožđa je odlično, zdravo, super, šećeri su dobro, tu su 18,5 do 19, kiselost je 6 do 6,5 grama za litru. Prije 20 godina, kada sam počeo raditi analizu u laboratoriju, kiselost na Labinštini je bila od 8 do 9,5 grama, a danas je 6 grama po litri. Baš zbog te kiselosti nekad se smatralo da Labinština ne može proizvesti kvalitetna vina. Danas je Labinština došla u idealne omjere, uhvatila je korak sa zapadnom i sjeverozapadnom Istrom, pa sve više Istrijana dolazi ovdje po vino.

Vino će i ove godine biti kvalitetno, pokazuje to već fermentacija. Grožđe malvazije smo pobrali prije sedam dana, sve ide po planu. Sadašnja fermentacija pokazuje kako je vino aromatičnije i kvalitetnije nego lani jer je bilo manje prinosa po trsu. Pobrali smo 4. rujna i muškat, već sada vidim da smo na pragu da bude bolji nego prošle godine. Sada samo to sve moramo zadržati.

Merlot i Cabernet Sauvignon, što koristimo za našu Calipsu Neru brat ćemo za oko deset dana, zaključio je Goran Baćac koji od početne nezainteresiranosti u mladim danima za vinogradarstvo i vinarstvo, danas ima obrt s pet zaposlenih koji proizvodi 50 tisuća butelja vina, moderan podrum i salu za degustaciju s planovima za daljnje investiranje i razvoj. Kaže kako svega toga ne bi bilo bez pomoći i potpore obitelji, na čemu im zahvaljuje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter