(Snimio Branko Biočić)
Zbog klimatskih promjena, sunca, kiše pa dugotrajnih vrućina, berba u Istri počela je ove godine nikad ranije. Tako je bilo i u vinogradima mladog vinogradara i vinara Gorana Baćca iz Kukurini u općini Pićan.
Goran je četvrta generacija u obitelji koja ima dugogodišnju tradiciju u proizvodnji vina, počeo je njegov pranono Anton, nastavio njegov sin odnosno Goranov nono Tonin, pa njegov sin i Goranov otac Feručo, a Goran je nakon školovanja unaprijedio proizvodnju i prvi u obitelji počeo flaširati vino, te danas proizvodi oko 50 tisuća butelja raznog vina.
- Moj nono se sjeća da je već 1936. kada je imao osam godina u konobi bilo tisuću litara vina koje su radili za sebe. On je nastavio i proizvodio 13 tisuća litara, tata je pomagao nonetu, neko vrijeme su zajedno radili, a onda sam se uključio i ja, govori Goran kojeg na početku uopće to nije zanimalo. Još kada je bio mali rekao je da se neće baviti vinima, nije se vidio u tome. Kada je 2001. završio elektro smjer u labinskoj srednjoj školi mislio je studirati ekonomiju u Puli, ali se te godine otvorilo Veleučilište u Poreču, smjer vinogradarstvo i vinarstvo. Otac i nono nagovorili su ga da to upiše jer su doma imali puno zemlje, vinograde i dva traktora, pa je Goran popustio.
- Na prvoj godini studija to me uopće nije zanimalo. Nisam nikoga ni poznavao, a tamo su već bili neki renomirani istarski vinari. Na drugoj godini je svaki student dobio svoj red vinograda kako bi napravio svoje vino i tako sam ja napravio prvu bačvu sa sto litara vina. Radili smo analize, sumpora, kiselost i tu mi se dogodio neki klik. Zagrijao sam se za to i 2003. zatražio sam od noneta i oca da mi daju 500 kilograma grožđa malvazije da napravim svoje prvo vino po svom receptu.
Nisu imali neko povjerenje u mene, mislili su da ću sve zeznuti, ali su mi ipak dali. Od 500 kilograma grožđa napravio sam 280 litara vina koje sam napravio sve kao u školi. Dao sam ga na smotru vina u Gračišće i odmah u konkurenciji 300 uzoraka dobio srebrnu medalju. Tih 280 litara prodao sam po tri puta većoj cijeni nego što su vino prodavali do tada moj otac i nono, i potražnja je bila veća od ponude. Tada smo ozbiljnije krenuli i već 2003. proizveli pet tisuća litara vina i izbacili prvu etiketu Calypsa Histriae.
Uz veliku pomoć cijele obitelji povećavali smo proizvodnju do današnjih pedeset tisuća, govori Goran, koji vino danas prodaje osim na kućnom pragu, i u rabačke hotele Maslinicu, restorane Labinštine, na zadarsko područje gdje mu je tržište otvorila klapa Intrade koja je besplatno nastupila na velikoj proslavi 20. obljetnice njegove prve etikete.
Danas se po Dalmaciji sve više traži boca vina Baćac. Počeo je osvajati i medalje na Vinistri odakle su nakon prve počasne medalje stizala mnogobrojna zlata, jer svake je godine podizao kvalitetu i po pola ili bod više na ocjenjivanju. Prvo zlato stiglo mu je 2013. godine, za muškat i to mu je, kako kaže, bila odskočna daska. Goran je krenuo i u unapređenje proizvodnje.
- U bivšoj štali napravili smo konobu, a iznad salu za degustaciju kapaciteta sto osoba, još 2006. došao sam na tu ideju a realizirali smo je dvije godine kasnije. Nisu imali povjerenja u taj projekt, jer tko će doći u Kukurine na degustaciju vina. Danas imam puno gostiju sa svih strana, dolaze individualno i autobusima, domaći i turisti, najviše u predsezoni i posezoni, ističe Goran. O ovogodišnjoj ranoj berbi u cijeloj Istri, njezinim učincima, pa tako i kod njega, kaže:
- Imamo četiri hektara svojih vinograda u Kukurinima i još kupujemo grožđe od kooperanata. Zbog klimatskih promjena nikad ranije nismo išli u berbu, sjećam se da smo sredinom 90-ih malvaziju brali početkom listopada, čak i oko 15. u mjesecu. Ove godine krenuli smo već 2. rujna. Travanj je bio jako topao, loza je krenula.
Sredinom svibnja, taman kada je loza bila u cvatu, palo je dosta kiše pa je loza doživjela jedan šok. Većina ljudi u Istri radi defolijaciju ručno, to je skidanje listova ispod grozda. To se skidalo krajem svibnja ili početkom lipnja, grožđe se razgolitilo i nakon toga su došle velike i dugotrajne vrućine. Grožđe je bilo na udaru sunca i u kolovozu je došlo do dehidracije bobica.
To je uzrok da je grožđa 30 do 40 posto manje, ne samo kod mene nego u cijeloj Istri, a drugi je razlog što se nakon sadašnjih velikih kiša loza razboljela i došla je peronospora. Imam kolege vinare koji u vinogradima imaju navodnjavanje tako da oni nisu imali problema s dehidracijom bobica i sušom. To znači da ćemo se i mi ostali morati prilagoditi vremenskim uvjetima i početi navodnjavati. Bez toga mislim da neće biti budućnosti.
Ovo što je ostalo grožđa je odlično, zdravo, super, šećeri su dobro, tu su 18,5 do 19, kiselost je 6 do 6,5 grama za litru. Prije 20 godina, kada sam počeo raditi analizu u laboratoriju, kiselost na Labinštini je bila od 8 do 9,5 grama, a danas je 6 grama po litri. Baš zbog te kiselosti nekad se smatralo da Labinština ne može proizvesti kvalitetna vina. Danas je Labinština došla u idealne omjere, uhvatila je korak sa zapadnom i sjeverozapadnom Istrom, pa sve više Istrijana dolazi ovdje po vino.
Vino će i ove godine biti kvalitetno, pokazuje to već fermentacija. Grožđe malvazije smo pobrali prije sedam dana, sve ide po planu. Sadašnja fermentacija pokazuje kako je vino aromatičnije i kvalitetnije nego lani jer je bilo manje prinosa po trsu. Pobrali smo 4. rujna i muškat, već sada vidim da smo na pragu da bude bolji nego prošle godine. Sada samo to sve moramo zadržati.
Merlot i Cabernet Sauvignon, što koristimo za našu Calipsu Neru brat ćemo za oko deset dana, zaključio je Goran Baćac koji od početne nezainteresiranosti u mladim danima za vinogradarstvo i vinarstvo, danas ima obrt s pet zaposlenih koji proizvodi 50 tisuća butelja vina, moderan podrum i salu za degustaciju s planovima za daljnje investiranje i razvoj. Kaže kako svega toga ne bi bilo bez pomoći i potpore obitelji, na čemu im zahvaljuje.