Općina Kršan je po mnogo čemu jedna neobična istarska općina, s pogledom na Učku, s nekoliko znamenitih povijesnih starina, ali i općina s modernim pečatom – kućama poredanim uz cestu za Rijeku i uz cestu za Pazin i prema tunelu Učka.

(Osobna arhiva)

Kršan ima luku u Plominskom zaljevu i trajektnu luku Brestovu, termoelektrane, branu Letaj, isušeno Čepićko jezero. Ima dva povijesna graditeljska bisera: Stari grad Plomin i Kožljak s ostacima kaštela, ali i jedan od najsačuvanijih među brojnim kaštelima u Istri, kršanski kaštel.

Sjedište obitelji Kerstlein

U sastavu Kršana je najmlađe istarsko naselje, Potpićan, nastalo razvojem rudarstva: otvaranjem 1942. godine jame Pićan, koji se iskorištavao do 1983. godine, kada je jama Pićan zatvorena i potopljena, a iste je godine otvoreno novo rudarsko okno Tupljak. Ono je pak – posljednji rudnik kamenog uglja u Hrvatskoj – zatvoreno 1989. godine. Novinar Marino Fonović napisao je knjigu »Posljednja smjena«.

Kada se onomad (1948.) počela graditi tzv. istarska pruga Lupoglav-Štalije, ponajprije je izgrađena i puštena u promet dionica Potpićan-Štalije, radi prijevoza ugljena, 1951., a tek 1952. godine čitava dionica, dužine 53 km.

U općini su srednjovjekovni sakralni objekti, ali i jedan novoga vijeka (2002.), crkva Dobrog Pastira u Potpićnu.

Žitelji općine Kršan (2.829 stanovnika g. 2021.) žive u 24 naselja: Blaškovići, Boljevići, Čambarelići, Jesenovik, Kostrčani, Kožljak, Kršan, Lanišće, Lazarići, Letaj, Nova Vas, Plomin, Plomin Luka, Polje Čepić, Potpićan, Purgarija Čepić, Stepčići, Šušnjevica, Veljaki, Vozilići, Zagorje, Zankovci i Zatka Čepić.

(Osobna arhiva)

Na uzvisini (114 m) uz prostrano polje uzdižu se ostaci srednjovjekovnog kaštela oko kojeg se razvio gradić, današnji Kršan. Prvi se put spominje 1274. godine kao Castrum Carsach. Početkom 14. st. kao gospodar polovice Kršana pojavljuje se Henrik Pazinski. On potječe iz Pazinske plemićke obitelji Kerstlein, kojoj kaštel i gradić Kršan duguju svoje ime. Vrh strelice s Henrikova grba danas se ističe na grbu Općine Kršan.

Spomenimo da općina obilježava svoj dan na blagdan sv. Jakova, 25. srpnja, a osnovana je 1993. godine podjelom dotadašnje Općine Labin na Grad Labin, općine Raša, Sveta Nedjelja, Kršan i Pićan.

Posljednji vlasnik kaštela bila je plemićka obitelj Tonetti iz Plomina. Iz ovog kaštela potječe nekoliko plemića koji su tijekom srednjega vijeka obnašali istaknute dužnosti u Pazinskoj grofoviji. Među njima najpoznatiji je Andrija Kršanski, pazinski kapetan od 1488. do 1500. Njegova se nadgrobna ploča s obiteljskim grbom danas nalazi u kapeli sv. Henrika u Belaju.

Od Plomina do Šušnjevice

U 19. st. u kršanskom kaštelu otkriven je prijepis »Istarskog razvoda« iz pera barbanskog popa Jakova Križanića. Ovaj je povijesni i pravni dokument godine 1852. objavio Ivan Kukuljević Sakcinski, a na latinicu ga je transkribirao i za tisak priredio dr. Ante Starčević, političar koji je još za života nazvan Ocem Domovine.

U nastavku bilježimo osnovne značajke naselja u kršanskoj općini.

Plomin je gradić podno Sisola, na Velim vratima i ulazu u užu Istru. Naselje je izgrađeno na temeljima nekadašnjeg histarskog i rimskog grada Flanone. Po njemu je Kvarner dobio naziv Sinus flanaticus. Grad je to kulture i bogatog povijesnog blaga.

Na rubu mjesta smjestila se crkva sv. Jurja Starog, koja datira iz 11. st. Na zidu crkvice krije se najstariji poznati glagoljski natpis - Plominski natpis, iz tog vremena. Nalazi na istom kamenu na kojem je sačuvan i reljef lika s grančicom palme. Plominjani su pretpostavili da je to prikaz sv. Jurja te su i crkvu nazvali njegovim imenom. Riječ je, ipak, o rimskom bogu Silvanu. Crkvica ima romanički zvonikom (15 m), treći sačuvani zvonik toga doba u Istri.

Župna crkva Blažene Djevice, poznata i kao sv. Juraj mladi, podignuta je 1474 godine. Freska »Gospa Hraniteljica« rad je majstora Alberta iz Konstanza na Bodenskom jezeru. U blizini župne crkve 1650. godine podignuta je gradska loža u znak važnosti Plomina, koji je nakon potpadanja pod Veneciju 1420. godine dijelio zajedničkog podestata.

Isti majstor autor je fresaka (Poklonstvo kraljeva) u crkvi sv. Kvirina u mjestu Jasenovik.

Nadomak trajektne luke Brestova, smjestilo se selo Baći gdje vjernici svakog 25. studenog hodočaste crkvici sv. Katarine u kojoj se nalazi istoimena oltarna pala akademskog slikara Valentina Lukasa (1840.-), koji je živio u Kraju, potomak građanske labinske obitelji. O njemu je pisao Viktor Car Emin u noveli »Bez slave« (Ilustrirani vjesnik, Zagreb 1946.).

Na zapadnim padinama Učke, nasuprot najnižem sedlu, preko kojeg je u rimsko doba i u srednjem vijeku vodio put na liburnijsku obalu, strši izolirana uzvisina. Na njoj je u srednjem vijeku sagrađen kaštel kojeg poznajemo pod imenom Kožljak. Dokumenti ga početkom 12. st. spominju pod imenom Iosilach ili Gosilach, u vrijeme kad postaje feud akvilejskih patrijarha. U latinskim izvorima iz 13. st. kožljački gospodari nose epitet de Coslaco. Usporedno s hrvatskim imenom Kožlak u 15. st. dolazi i njemački naziv Wachsenstein. Kaštel, kojemu se danas vide samo ruševine, zadnji je u lancu utvrđenih feudalnih rezidencija što se od tršćanskog Krasa protežu uz zapadni rub gorskih kosina Ćićarije i Učke.

(Osobna arhiva)

Ispod starog kaštela izrastao je s vremenom novi Kožljak, mjesto koje je na sebe uz ime preuzelo i tradiciju, povijest i prošlost nekadašnjeg grada-utvrde.

U Novoj Vasi, selu nedaleko od Šušnjevice, u grobljanskoj crkvi sv. Duha, nalazi se veliki ciklus zidnih slika »Poklonstvo Kraljeva«, rad autora Blaža Dubrovčanina (16. st.), na kojoj se potpisao: »opus fecit magister Biaxio Raguseo«.

Nadomak Novoj Vasi nalazi se mjesto Jasenovik koje je poznato po romaničkoj crkvi sv. Kvirina.

Šušnjevica, najveće mjesto Istroromunja u Istri, smjestilo se na cesti Labin-Buzet. Zapisi o mjestu potječu iz 1340. godine. Župna crkva sv. Ivana Krstitelja sagrađena je 1838. godine.

Isušeno Čepićko jezero

Letaj je mjestašce na preglednom brežuljku nedaleko od brane Letaj na Boljunčici, koja je izgrađena 1970. godine. Tu je romanička crkvica sv. Jurja, koju okružuje groblje.

Čepić je poznat po jezeru koje je isušeno 1932. godine, kada je voda puštena u novoizgrađeni tunel putem kojeg je otjecala u Plominski zaljev.

Župna crkva Presvetog Trojstva podignuta je 1882. godine. Pavlinski samostan Djevice Marije utemeljen je 1385. godine, a ukinut naredbom cara Josipa II 1783. godine. Sačuvano je zdanje samostana, tzv. Kloštar.

Plomin Luka, naselje je i luka u završetku Plominskog zaljeva, koji je dug oko 4 km, širok između 250 i 400 m). Nekad je Porat bio važno trgovačko i prometno središte. Isušivanje Čepićkoga jezera 1932., zatrpavanje zaljeva i gata Porta muljem, gotovo je potpuno napušteno. Do kraja II. svjetskog rata Porat je bio mjesto pomoraca, ribara i mlinara, a u 19. st. u blizini se počeo eksploatirati ugljen. Oživio je izgradnjom termoelektrana Plomin I. i II. uz koje je niklo i novo stambeno naselje za radnike.

Na mjestu Porta bila je smještena antička Flanona. U ranom srednjem vijeku naseljen je sigurniji brežuljak (Plomin).

Brestova je uvala i trajektno pristanište što povezuje kopno s otokom Cresom. Prva trajektna veza s Cresom uspostavljena je 1960. godine iz Rapca, a 1964. godine uvedena je linija Porozina (Cres) - Rijeka. Trajektno pristanište u Brestovi otvoreno je 1969. godine.

Povezane vijesti

• UČKA I ĆIĆARIJA U NOVOM VIJEKU Kamik do kamika na kunfinima sjevernoistarskog gorja
• ĆIĆARIJA I UČKA U NOVOM EU PROJEKTU: Restauracija travnjaka, važnih staništa kojima prijeti nestanak
• U bespućima Ćićarije čovjek se zaista može izgubiti. Ali i pronaći na neki drugi način