Čudo! Krave, magarci i polja umjesto vila i bazena! Zaboravili smo da je ovako izgledalo istarsko selo. Može se i bez turista, kaže obitelj Šverko. Žive u selu Prapoće, imaju četvero djece i OPG.

- Mir, lijep život, opušteno, svjež zrak, dobra voda, lijepo, naveo je kakav je život na Ćićariji Toni Šverko iz Prapoće.

Kaže da mu ne fali turizam ni vile s bazenima.

- To bi narušilo tu prirodu, sklad, dodaje.

Djeca na pitanje čega se najviše vole igrati spremno odgovaraju: Skrivača, ima puno mjesta na koja se možeš sakriti ovdje, odgovorila su.

U bespućima Ćićarije čovjek se zaista može izgubiti. Ali i pronaći na neki drugi način.

- Centar Lanišća, signala na mobitelu nema, ali nije to baš potpuno loše, kažu da je novi luksuz biti offline, istaknuo je novinar HRT-a Marko Percan, koji je obišao Ćićariju.

Luksuz je pronaći zadnje veliko područje u Istri koje je sačuvalo svoju izvornost. Nadamo se da će je i zadržati.

- Dolje je pilana, to je jedini industrijski pogon u općin. Industrija u ovom području se ne bi trebala uklopiti u naše razvojne vizije, naglasila je Roberta Medica, načelnica općine Lanišće.

Trgovina nema, ali nisu ni potrebne jer stanovnici većinu toga proizvedu sami. Ima ih 268. Od toga 36-ero djece koji odmalena znaju raditi.

Jedan od dječaka pili drva s tatom. Na pitanje što je bolje, ići u školu ili piliti drva odgovorio je: "Piliti drva, zabavnije je".

Svi obično idu na posao u Buzet, a Ida iz Buzeta ide na posao u školu na Ćićariju.

- Kad mi je ravnateljica ponudila posao odmah sam odlučila ići i nisam požalila. Lijepo je ovdje, posebno, istaknula je Ida Dolgoš, učiteljica iz Buzeta.

Ćićarija ne prati korak razvoja Istre. I to nije njezina mana, nego prednost. Jer ne mora se baš sve eksploatirati. Da parafraziramo poznatu izreku Indijanaca - kada betoniramo posljednju uvalu, kada urbaniziramo zadnju njivu i iznajmimo zadnji apartman - hoćemo li tek tada shvatiti da ne možemo jesti novac?, upitao je novinar Marko Percan.