Najstariji grb Grožnjana iz 1476.
Zrcalo vremena: Ruka Suncu pruža ljiljan – simbol dostojanstva i moći
Grožnjan grad umjetnika
Najstariji grb Grožnjana (Grisignana) uklesan u prozorsku ertu iz 1476. godine i pripada podestatu Alvisu Oriu koji je upravljao gradićem 1477. godine. Danas se taj grb ne koristi, već je u uporabi barokna verzija grba koja se nalazi iznad ulaza u gradski zvonik, a potječe iz 1603. godine. S obzirom da je vrlo sličan grbu vodnjanske patricijske obitelji Bettica, pretpostavlja se da je preuzet s pečata te obitelji, vjerojatno u prvoj polovici 15. stoljeća.
Obitelj Bettica, za koju se pretpostavlja da je u Italiju stigla iz Španjolske u 12. stoljeća, postaje moćna i bogata i svoj grb ukrašava posebnim cvijetom. U matičnim knjigama Vodnjana prvi se put spominju 1559. godine.
Dakle, na grbu općine Vodnjan prikazano je lice u obliku Sunca, te ruka koja Suncu pruža ljiljan, a ruka stoji točno između Sunca i Zemlje.
Mitovi o ljiljanima
Ljiljan je u botanici poznat više od tri tisuće godina, a svojim mirisnim, ljevkastim cvjetovima, sastavljenima od šest bijelih latica, neopisivo privlači pažnju. O njegovu porijeklu postoje i grčki i rimski mitovi, spominje se i u Sv. Pismu i to u vezi Uskrsa, odnosno Isusova uskrsnuća.
Prema grčkom mitu, bijeli ljiljan nastao je od kapljice mlijeka koja je kapnula na Zemlju dok je božica Hera dojila Herkula. Kako je on bio sin boga Zeusa i Alkemene, najljepše smrtne žene onog vremena, Zeus je izrazio želju da ga doji njegova žena Hera, nadajući se da će tako postati besmrtan. Hera, dakako, nije željela pristati na to. Ali, kada je jednom prigodom zaspala, položili su joj dijete na grudi. Nekoliko kapljica mlijeka prosulo se svemirom kreirajući pritom Mliječnu stazu. Jedna kapljica dotakla je Zemlju i iz nje je izniknuo bijeli ljiljan.)
U Rimu je slovio kao cvijet boginje Venere, koja je, kako kaže predaja, bila toliko opsjednuta ljiljanima da im je čak zavidjela na ljepoti. Zbog toga je, kako u grčkoj, tako i u rimskoj mitologiji, ljiljan slovio i za simbol požude, odnosno seksualnosti. Kada je riječ o Aziji, situacija je nešto drugačija, pa je za budiste ljiljan oduvijek predstavljao znak brige, milosti i suosjećajnosti, ali i izobilja, plodnosti i bogatstva.
Čini se, ipak, da je ljiljan svoj najveći trag ostavio u kršćanstvu. Kršćani širom svijeta u ljiljanu (posebno bijelom, koji je ujedno i najpopularniji) vide bezgrešnost, čistoću, čednost, pa i lik Djevice Marije.
Prema predaji, bijeli ljiljan niknuo je u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu na obroncima Maslinske gore. To je bilo mjesto na kojem je, prema evanđeljima, Isus često molio sa svojim učenicima, pa tako i te posljednje noći svog života. Iako je svoje učenike molio da ostanu budni, oni su zaspali, a on ostao budan, i to u velikoj boli, znajući što ga čeka. Sv. Pismo kaže da je molio u smrtnom znoju i da su te kapljice znoja, ali i suza, pale na tlo: na tom mjestu, prema predaji, niknuli su bijeli ljiljani.
Baš kao i Isusova smrt – također prema predaji - i smrt njegove majke Marije obilježena je ljiljanima. Naime, kada su ljudi posjetili Marijin grob tri dana nakon što je bila pokopana, pronađen je veličanstveni buket bijelih ljiljana.
Ljiljan se kao simbol posebno veže uz ‘sveca svega svijeta’, Antuna padovanskog. Čak je i papa Lav XIII. dopustio blagoslov ljiljana njemu u čast. Korijeni običaja da se ljiljani blagoslivljaju na blagdan sv. Antuna, 13. svibnja, dosežu do 18. st. nakon francuske revolucije. Franjevci su bili iseljeni s Korzike i njihova crkva ostala je napuštena. Ljudi su ipak posjećivali tu crkvu na blagdan sv. Antuna i jedne godine, iako je prošlo čak nekoliko mjeseci nakon Antunova blagdana, jedan vjernik našao je u crkvi još uvijek svježe ljiljane.
Zbog simbola moći i vladarskog dostojanstva, ljiljan se često pojavljuje na grbovima. Nalazi se, među ostalim, na grbu Firence, renesansnog grada dragulja: grb prikazuje dva graciozna ljiljana koji izgledaju kraljevski. Kraljevski ljiljani su prije svega simbol predstavnika francuskih kraljevskih dinastija. Povjesničari kažu da je zahvaljujući kralju Luju XI. cvijet ljiljana ukrasio grb obitelji Medici, čiji su se predstavnici više puta ponašali kao vladari Firence.
Što posebno reći o Grožnjanu?
Nakon života u gradinama, život se na prostoru Grožnjana vratio u ranom srednjem vijeku. U povijesnim vrelima prvi put spominje se 1102. godine kao castrum Grisiniana. S prekidima je pripadao feudalnom gospodaru Pietropelosa, a 1358. godine došao je pod vlast Venecije. Mlečani su obnovili i učvrstili zidine te je grad postao jednom od važnih karika u obrambenom sustavu mletačke Istre. U njemu je imao sjedište kapetan zadužen za obranu mletačkih posjeda sjeverno od Mirne (do kraja 16. st., kada prelazi u Rašpor). Imao je prometni izlaz na more preko luke u Baštiji na Mirni. Stradao je u kužnim epidemijama, ali i u Uskočkom ratu.
Grad prodan Mletcima 4.000 dukata
Izdvajamo jednu povijesnu epizodu: godine 1354. Grožnjan dolazi u ruke Volricha ili Ulricha Reifenberga. Četiri godine kasnije prodaje feud Veneciji za 4.000 dukata, kako bi podmirio ranije dugove. Volrich je 1356. godine, tijekom rata između Venecije i Mađarske, pružio u grožnjanskom kaštelu snažan otpor mađarskim trupama. Čini se, međutim, da je 1356., za vrijeme tog rata protiv Mađarske, pregovarao u Veneciji o predaji Grožnjana. Pod vlašću Venecije ostaje do njezine propasti, 1797. godine.
Nakon propasti Napoleonova carstva i njegovih Ilirskih provincija 1813. godine Grožnjan postaje sastavni dio Habsburškoga carstva. Kada je 1816.godine austrijski car Franjo I. obišao istarske posjede, prošao je i kroz Grožnjan, gdje se susreo sa svećenstvom i stanovništvom.
Župna crkva s tri titulara
Grožnjan je smješten iznad doline rijeke Mirne na brežuljku nadmorske visine od 228 metara. Srednjovjekovna urbana cjelina ostala je uglavnom nedodirnuta. Od 1358. godine Grožnjan ima status slobodne općine. Pedesetih godina prošlog stoljeća postaje dio općine Buje, a 1993. godine ponovno dobiva status općine.
Župna crkva, koja iznimno ima tri titulara - sv. Vid, Modest i Krešencija, prvi put se spominje 1310. godine. Ta jednobrodna crkva 1770. godine rekonstruirana je u baroknom stilu. Za današnji izgled zaslužan je kanonik Antonio Puzzer: za vrijeme njegove službe crkva je dograđena i proširena, te je od tadašnjeg izgleda ostao samo dio zapadnog zida i izrezbarene barokne korske klupe s grbom obitelji Puzzer.
Pored župne crkve uzdiže se zvonik visok 36 metara. Sagrađen je između 1603. i 1682. godine
U 19. st., odnosno 1800. godine, crkva dobiva privilegije (indulgencije, oprost od grijeha) pape Pija VII. u vrijeme grožnjanskog župnika Michaelea Dubaza, koji je posjetio Papu u Tarskoj vali, gdje se sklonio od nevremena sa svojom fregatom »Bellona«. Posebne moći (relikvije) nalaze se na oltaru Sv. Blaža u župnoj crkvi.
Općina Grožnjan, koja u svom grbu ima heraldički simbol ljiljana, svoj dan obilježava 15. lipnja, na blagdan zaštitnika župe sv. Vida, Modesta i Krešencije, koji su podnijeli mučeničku smrt u vrijeme cara Dioklecijana, 304. ili 305. godine. (Iste titulare ima i župa u Gračišću; župna crkva sagrađena i proširena 1769.-1876.).
Novovjekovne freske u starodrevnoj crkvici
Natpis uklesan u kamenu nad ulazom crkve Sv. Kuzme i Damjana, koja se nalazi izvan gradskih zidina, navodi da je građevina iz 1554. (prije 470 godina), a obnovljena 1834. godine (prije 190 godina). Crkva, s trijemom i preslicom i dva otvora za zvona, sagrađena je radom i donacijama župljana. Jedna je od onih u kojima su sveti liječnici (Kuzma i Damjan) tjerali zlu kob kako bi Grožnjanu snašlo bolje vrijeme.
Glavni oltar u crkvi dao je podignuti grožnjanski župnik Antonio Puzzer 1706. godine,
Unutrašnjost crkve alegorijskim freskama (medaljoni fantastičnog sadržaja) oslikao je 1988. godine slikar i grafičar Ivan Lovrenčić (1917.-2003.). Lovrenčić je smatrao je da je rad liječnika Kuzme i Damjana izuzetno bitan i važan za mjesno stanovništvo, ali nije oslikao samo njihov rad, već i rad ovdašnjih ljudi, prikazao je važnost plodova koje daje zemlja i trud oko tih plodova.
Rukavina pokretač obnove Grožnjana
U Gradskoj galeriji (danas Fonticus) u Grožnjanu Aleksandar Rukavina, zagrebački kipar, koji se 1965. godine preselio u Grožnjan kako bi mogao u Bujama predavati likovni odgoj, otvorio je atelje i pozvao studente obližnjih zemalja da posjete mjesto i okolicu, za koju je vjerovao da ima izuzetni kamen koji se može klesati. Odazvali su se uglavnom studenti iz Slovenije. Manifestacija, nazvana Ex tempore, koja je označila preporod gradića koji je bio gotovo napušten, održava se i danas.
Iste 1965. godine Grožnjan je proglašen Gradom umjetnika. Tadašnji predsjednik Općine Buje, Lino Gorjan (1931.-1996.), proglašavajući 2. svibnja Grožnjan Gradom umjetnika, simbolički je predao ključeve grada upravo Rukavini.
Spomenimo da je Gorjan, učitelj i političar, bio predsjednik Skupštine općine Buje od 1964. do 1969. godine, a od 1986. godine generalni direktor bujskog Digitrona.
Rukavina je prepoznao povijesnu vrijednost Grožnjana i predložio njegovo oživljavanje putem umjetničkih prostora. Ideju su podržali Općina Buje, Turistička zajednica, Pučko otvoreno učilište, te društva likovnih umjetnika Hrvatske i Slovenije. Zahvaljujući tome danas je Grožnjan prepun galerija u kojem rade i izlažu svoje radove brojni umjetnici, slikari, kipari, a na to se vežu i glazbenici. (Godine 1969. osnovan je Međunarodni kulturni centar HGM Grožnjan, svjetsko mjesto susreta glazbene mladeži. Godine 1999. legendarni Boško Petrović osniva Jazz festival).
Tko je bio Aleksandar Rukavina?
Studij kiparstva završio je 1958. godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Bio je suradnik Majstorske radionice Vanje Radauša. Od 1962. do 1969. godine u Bujama je radio kao nastavnik likovnog odgoja u osnovnoj školi i u gimnaziji, a od 1971. godine živio je i radi u Brtonigli.
U Brtonigli od 1989. godine djeluje Memorijalna galerija A. Rukavina, 2018. godine pokrenut je za studente kiparstva KipAR - kiparska škola »Aleksandar Rukavina«, a prošloga mjeseca u Brtonigli je otvoren Kulturni centar »Aleksandar Rukavina«.
Na trgu u Grožnjanu na Dan općine 2020. godine otkrivena je njegova bista.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
