Godina je 1990., ali još tada, prije 34. godine, Glas Istre imao je crvenu opremu i »branding« i isticao je kako je osnovan u Partizanima 1943. godine (od 1. studenog 1969. počinje izlaziti kao dnevni list tj. dnevnik).

No, unatoč »idili« koja se još uvijek negdje nazirala, naziralo se više kako u Jugoslaviji nekadašnje bratstvo i jedinstvo zamijenjuju političke stranke, pregovori interesnih skupina, ali i neki od posljednjih pokušaja da se bivša država sačuva u nekom obliku...

Konfederacija Jugoslavija

Već tada se spominjala stranka, za koju su se davale naznake da će pobijediti u Bosni i Hercegovini - SDA; »Pobijedit će Stranka demokratske akcije, tj. stranka Muslimana u koaliciji s jakom hadezeovskom strujom«. Stranka koja je značajno doprinijela u formiranju Bosne i Hercegovine, s njezinim tadašnjim vođom, Alijom Izetbegovićem, a kasnije i njegov sin Izetbegović junior bio je u visokoj politici BiH. Junior Izetbegović u našoj državi najpoznatiji je po svojoj supruzi liječnici, Sebiji, kojoj se dokazalo da je kupila doktorat fakulteta (koji je 2023. poništen) isto onako kako i mi idemo na pulski mrkat po svježu salatu. Sebija je jednostavno otišla na faks kupiti ‘horte’ (istarski: papire, diplome, op.a.).

Stariji Izetbegović, u tom članku bio je zagovornik stvaranja konfederacije Jugoslavije, nešto što se formaliziralo tek 12. listopada 1990. godine, kada su hrvatsko i slovensko vodstvo tj. predsjedništva Hrvatske i Slovenije iznijeli prijedlog konfederalnog preustroja Jugoslavije.

Za Crnu Goru se spominje: »U Crnoj Gori je teško očekivati neke konfederalne aspiracije (...) Bijelaši će tradicionalno biti za pripojenje Crne Gore Srbiji,« a u članku se spominje i SPC koja je tada, kao i danas, bila u ulozi nositelja srpske politike s ciljem domaganja tuđih teritorija. Nažalost, to se nije promijenilo ni danas u slučaju Crne Gore kojoj se često negira identitet i državnost no barem sada Crna Gora ima vlastitu Crnogorsku pravoslavnu Crkvu i članica je NATO saveza pa je zaštićenije no što je bila ‘90-e godine.

Zanimljivo je i da BiH niti dandanas kao federacija ne može »normalnim« putem funkcionirati kao država što govori o uspješnosti politika koje su se nazirale u našem članku prije 34 godine.

Jedina konfederacija na svijetu je Švicarska. Razlika između federacije i konfederacije leži u tome što je centralna vlast u konfederaciji slaba, a sustav je izrazito decentraliziran. Nije iznenađujuće da je Švicarska najdecentraliziranija država na svijetu, s 26 kantona koji djeluju kao zasebne države, ali zajedno nastupaju pod jednim imenom. S obzirom na povijest Švicarske i sam mentalitet nacija koje ju čine, to nije čudno, ali bi bilo iznenađujuće da je konfederacija uspjela u Jugoslaviji. Posebno uz one koji se skrivaju iza autokefalne crkve (nacionalne pravoslavne crkve koje same upravljaju sobom, nemaju centrističko upravljanje van države poput Katoličke crkve) i koji dan danas putem režimskih medija iznose neistine o Hrvatskoj iako im narod radi kod nas - sezonu na moru...

Zanimljivo bi bilo promatrati ljude koji su mislili da je konfederacija uopće bila moguća u sustavu, u kojem su se najznačajniji prihodi slali u Beograd te uz Crkvu koja je, umjesto promocije mira, inkluzivnosti i zajedništva, sklona različitim političkim spletkama osigurati teritorije pozivajući se na daleku historiju, odnosno, povijest.

Palestinci napali dopisnika

»Napadači su osuli »paljbu« kamenjem na automobilu Tanjugovog dopisnika. Na automobilu su, inače registarske tablice kao i na drugim vozilima žitelja zapadnog Jeruzalema, ali s uočljivom oznakom »press«, a u članku se navodi kako je uz napadnutog Stevana Čordaša i njegova žena lakše ozlijeđena.

Čordaš je nekadašnji diplomatski urednik te Tanjuga, agencije koja je nekada obuhvaćala šest država kao veliki medij, a sada je spala na režimsko glasilo vladajuće stranke susjedne države. I dalje, 34 godine nakon napada, Čordaš je uspio ostati aktualan te ga se može vidjeti u medijima, u kojima komentira rat između Izraela i Palestine, odnosno Hamasa, ovisno o gledištu tko s kim ratuje.

U današnje doba, kada su lažne vijesti i narativ sveprisutni, možda bi dobar savjet novinarima koji pišu na tu temu bio bi da izbjegava generalizaciju poput ove: »Palestinci su napali.« Umjesto toga, trebalo bi se precizno naznačiti tko je unutar te skupine odgovoran za napad, na primjer, »bolje« je reći »teroristi Hamasa su napali« umjesto »Palestinci,« jer terorističke aktivnosti ne predstavljaju cijeli narod.

Najniža plaća - 400 DEM

Ali, da ne bi sve bilo tako slično; tad smo pisali: »Rijeka, 22. lipnja - Postignuta je suglasnost da najniža cijena rada za najjednostavnije poslove u Hrvatskoj prema općem kolektivnom ugovoru iznosi 400 DEM (...). Privredna komora pristala je na protuvrijednost od 300 DEM...«

Njemačke marke su tek uvođenjem eura smanile svoju aktualnost, ne u Njemačkoj već nedavno u Hrvatskoj nakon ulaska u eurozonu, s kojom nema više kazni u nepostojećoj valuti jer je uveden euro. Kažnjavanjem u protuvrjednosti njemačkim markama trajalo je od prošlog tisućljeća, od ‘77. do novog ‘22. kad su ukinute, odnosno gotovo pa skoro i pola stoljeća.

Minimalna zatražena plaća prije 34 godine, bila je 204.52 eura, kad preračunate 400 maraka, a neto minimalac sad je triput veći, 677 eura; u svakom desetljeću duplo, rekli bi ekonomski optimisti. Ipak, komora je pristala na 300 DEM odnosno u protuvrijednosti sadašnjih 154.39 eura. Je li tad protuvrijednost od 300 odnosno 400 DEM bilo dovoljna za život ostavit ćemo čitateljima koji su živjeli u to doba, da rasprave uz kavu dok čitaju ovaj vremeplov.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam