TO JE GUŠT
Rakljanka Ariana Percan već je 6 godina profesionalna ribarica: "Najdraže mi je kad gremo na rake pa uloviš porcijaša"
Ariana Percan
More, mreže i riba svakodnevica su Ariane Percan, mlade 23-godišnje ribarice iz Raklja. Raški zaljev, oaza tišine i bogatog ribljeg svijeta, mjesto je gdje s ocem Damirom od malih nogu lovi ribu. Prvo iz hobija, a posljednjih nekoliko godina, odnosno od 2018. godine, i profesionalno.
– Počela sam se baviti ribolovom od malih nogu, uz tatu. Imala sam možda 8-9 godina kad sam s njim krenula na more. On se inače bavio sportskim ribolovom.
Meni se to jako svidjelo i kad sam imala slobodnog vrimena, vajk sam išla s njim, pogotovo kad je bio vikend pa nije bilo škole, prisjeća se Ariana.
Na more odlaze ujutro i navečer, a na brodu su uvijek u duetu – ona i otac Damir. Svaki dan love ribu, osim kad vremenske neprilike to ne dopuštaju.
Svojim iskusnim rukama, Ariana i njen otac, ovisno o periodu godine, love brancine, orade, palamide, mole i rakovice.
Ljubav i strpljenje
Baviti se ribolovom nije jednostavno, dinamičan je to posao, a osim ljubavi prema toj djelatnosti, potrebno je i mnogo strpljenja.
Nakon jutarnjeg podizanja mreža, potrebno je izvaditi ribu, a onda i očistiti mreže i pripremiti ih za večer, kada se one ponovno bacaju u more.
– Preko dana se mreže čiste, navečer se gredu kalati, i ujutro u ranu zoru gremo dizati. Sad je još nešto malo oradela, ali su pri kraju, pa su počeli brancini. Zahladilo je pa ima nešto miješane ribe, ali je slabo, kaže nam.
Dodaje da se većim brodom otisnu na pučinu, na švoje i na rombe.
– Sad počinje sezona rakova, nakon čega na proljeće kreće sezona orada, a onda u travnju sipe, kaže Ariana.
Cijeli ulov proda se ujutro, zahvaljujući stalnim kupcima. No, nisu svi dani isti – nekad je ulov pozamašan, no ima i dana kad se vrate s nešto laganijim kašetama. Ipak, kad su kante pune ribe – osjećaj je, priznaje, nevjerojatan.
– To je gušt, ne moren to nanke opisati. Kad uloviš nikega trofeja, kuntenat si. Najdraže mi je kad gremo na rake, pa uloviš porcijaša.
To mi je gušt jer ovako, u ovo doba, ujutro i navečer bude zima, pa si sav pospan i zaleđen. A na rake gremo preko dana, kad je lipo, priča nam sugovornica.
Tradicionalni zanat
Iako se mnogo žena odlučuje baviti ribolovom, prava je rijetkost vidjeti ovako mladu ženu u ovom poslu, osobito tako posvećenu, ne samo poslu već i očuvanju ribarstva, tradicionalnog primorskog zanata u ovom istarskom mjestu.
A iako je ribarstvo često percipirano kao muški posao, svjetski trendovi pokazuju da su žene sve više prisutne u ovoj industriji, odnosno čine čak 50 posto radne snage u tom sektoru.
Naša sugovornica nije samo ribarica: ona kombinira svoj posao s vođenjem turista tijekom sezone na jedinstvena iskustva i upoznaje ih, vozeći ih turističkim brodom, sa skrivenim uvalama i ljepotama raškog akvatorija.
– Bavimo se ruralnim turizmom, s njima idemo u ranu zoru na more, dižemo mreže s ribom, što njima bude senzacija, kaže Ariana.
Uz to, mlada ribarica usklađuje svoj život na moru s onim kopnenim baveći se ovčarstvom na vlastitom OPG-u. Završila je Srednju školu za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu u Puli, smjer komercijalist.
Na pitanje kakvi su uvjeti na moru, ističe da ih od hladnoće štite zaštitne rukavice i termo odijelo, no, kako kaže, prošlih su godina temperature bile puno niže nego sada.
Jedino ih malo »stišće« bura. Ali uvijek se, kaže, pronađe neka uvala u kojoj vlada bonaca. Njezina rutina obuhvaća ne samo ribolov nego i borbu s izazovima poput dupina i klimatskih promjena.
– Najveći su nam problem dupini i klimatske promjene. One nam remete mrijest orada koji bude ranije ili kasnije, ili ga naprave vani i ne dođu u uvale.
A dupini, koji su zaštićeni, nan delaju velike štete. Moraš biti šegaviji od njega, moraš dojti prije njega, ako ne, on ti ne pušti niš. Čim vidiš rupu na mreži, taj dan znaš da nemaš ulova.
Ili pak pusti nešto malo. Ali interesantno je da kada ljeti idemo s turistima da ih vide, nema ih nigdje. Eventualno se pojave tek predvečer, kaže nam Ariana.
Doma je – doma
Njihova uobičajena ruta je Raški zaljev, a kad je mirno i to dopuštaju uvjeti na moru, izađu na Kvarner i na Koromačno. Brodice su im privezane u uvali Kalavojna i u Krničkom poratu.
Pitamo je i poznaje li neke mlade entuzijaste iz njenog kraja koji se bave ribolovom poput nje, na što kaže da njeni vršnjaci najčešće odabiru sportski ribolov, budući da imaju drugi posao, pa niti ne stignu.
– Uvjeti nisu baš pogodni za bavljenje ribolovom, a osobito za ženu. To moraš voljeti, zima je, vitar je. A ako ideš na silu, to nije to, kaže mlada ribarica.
Zanimalo nas je i je li razmišljala ikada otići baviti se ribolovom u inozemstvo, odgovara da ne vjeruje jer je ipak doma – doma.
– Tu sam naviknuta, znam pozicije, znam vale, znam dubine. Po liti kada gremo se vidi di smo zagančali koji cunj, razvidiš situaciju pa već godinama znaš teritorij i kako funkcionira.
Možda bi se i priviknula da dođem na neki novi teren, možda bi se i brzo priviknula jer postoje danas sonderi i razna tehnologija. Ali opet, srce vuče doma.
Podrška obitelji i prijatelja čini je ponosnom na svoju predanost ribolovu, a njihovi komentari su joj dodatan vjetar u leđa.
– Nikad me nidan ni pogrdija, poštuju moj posao i vajk su to lipi komentari i lipe beside, vajk poticaji, rekla je Ariana. Pitali smo je i uspijeva li uskladiti privatan život i ribolov te što je s izlascima. Naglašava da je dogovor najvažnija stvar.
– Stvarno svugdje rivan pojti, sve se da riješiti. Zna biti i grdeg vrimena, pa ne izađemo na more i onda se ja tada razluftam. Znalo je biti situacija kad bi s fešte došla u četiri ujutro, samo bi se presvukla i išli bismo na more. Spavala bi poslije po danu, rekla nam je Ariana.
A ako se fešta baš odužila, na more bi otišli malo kasnije.
– Ali kad je sezona orada, onda se potrpimo. Idemo svaki dan i nema da izostanemo. Tih misec dan sam na moru i nema me nideri, kaže nam simpatična ribarica.
– Ribu jedem samo kad je štajun od ribe, i samo kad je ja ulovim. Ne kupujem je i ne stavljamo je u škrinju, jedino za brodet. A kad je uloviš ujutro, pa kad je spremamo za užinu, roštilj ili friganu, to ima sve gušte, zaključuje Ariana.
Mi ćemo joj poželjeti mirno more i kante pune ribe u njenim sljedećim morskim avanturama.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
