čudo
Rođenje Isusovo u pet slika - pogledajte slike iz razdoblja ranog novog vijeka koje se nalaze na području Istre i Kvarnera
Navještenje, 18. stoljeće, Nicola Grassi
Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama«. Tim se riječima, prema Lukinom evanđelju, anđeo obratio pastirima, nagovijestivši im rođenje Isusovo. U ovom ćemo prilogu, putem slika iz razdoblja ranog novog vijeka, što se nalaze na području Istre i Kvarnera, prezentirati nekoliko epizoda iz ciklusa Kristova djetinjstva što su prethodile i slijedile nakon tog, za kršćane velikog događaja.
Cijela je priča započela neočekivanom viješću. Anđeo Gabrijel je navijestio Djevici Mariji kako će začeti Sina Božjega. Jedan od ljepših primjera tog prikaza u našem kraju nalazi se u Katedralnoj riznici na Krku, a njegov autor je slikar Nicola Grassi, djelatan u prvoj polovici 18. stoljeća. Djelo nosi stilska obilježja venecijanskog rokokoa, ima tripartitnu podjelu, a središnju scenu Navještenja flankiraju sveti Augustin i sveti Ivan Nepomuk s lijeve strane, dok su na desnom panelu naslikani sveti Franjo Paulski i sveti Petar Alkantarski. Sveci su od središnjeg prizora odijeljeni naslikanim jonskim stupovima i pilastrima. Anđeo koji Mariji donosi blagovijest spušta se na oblaku, uzdignute desne ruke, u pozi antičkih govornika, te pokazuje na golubicu Duha Svetoga za koju saznajemo iz evanđelja da će sići na Bogorodicu te da će je sila Svevišnjega osjeniti. U lijevoj pak ruci Gabrijel nosi ljiljan, simbol čistoće, tj. znak koji ukazuje na bezgrešno začeće Djevice Marije. Ona pak kleči na podu, ruku prekriženih na prsima, te tako pokazuje da prihvaća Božju volju. Grassijev prikaz nastao je oko 1740. godine, u smiraju njegova života. Iako se ovaj majstor ne ubraja među najvažnije venecijanske slikare tog razdoblja, njegovi se radovi, koje karakteriziraju patetični likovi i rafinirani kolorit, ističu kvalitetom u okviru slikarske produkcijena istočnojadranskoj obali.
Nakon Navještenja, u ciklusu Kristova djetinjstva slijedi Pohođenje, odnosno Vizitacija.
Susret Marije i Elizabete
Djevica Marija odlazi u posjet rođakinji Elizabeti, koja je također trudna. Prema evanđelju, u trenutku kad je Elizabeta začula Bogorodičin pozdrav, zaigra joj dijete – sveti Ivan Krstitelj – u utrobi te se ona napunila Duha Svetoga i povikala: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje«. Jedan od prikaza s tim motivom nalazimo na zidu svetišta u župnoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Balama. Na velikom platnu, četiri i pol metra visokom i dva metra širokom, prikazane su zagrljene Djevica Marija i Elizabeta, dok se iza njih nalaze njihovi muževi – sveti Josip i svećenik Zaharija. U prvom su planu pak prikazani sveti Andrija koji nosi križ te mjesni zaštitnik blaženi Julijan Balski u franjevačkom habitu. Iznad njih nalazi se Bog Otac s trokutastom aureolom, simbolom Trojstva, koji desnicom blagoslivlja događaj.
Venecijanski slikar Matteo Ponzone, pohrvaćeno Pončun, autor je ovog djela te se ono datira u prvu polovicu trećeg desetljeća 17. stoljeća. Važnost ove slike u okviru majstorova opusa je u tome što je napravljena na početku njegove karijere te doprinosi boljem poznavanju tog razdoblja Ponzoneova stvaralaštva. Njegov učitelj slikanja bio je Sante Peranda, koji je bio jedan od protagonista mletačkog slikarstva krajem 16. te posebice u prvim desetljećima 17. stoljeća. Osim u Veneciji i njezinoj okolici, dobar dio Ponzoneova stvaralaštva nalazimo na istočnojadranskoj obali. Prvenstveno zbog toga što on početkom četvrtog desetljeća 17. stoljeća dolazi u Split, na poziv brata Sforze Ponzonea, splitskoga nadbiskupa, i tamo se zadržava desetak godina. Da se u tom razdoblju suživio s dalmatinskom sredinom, svjedoči i činjenica da je ostao zapamćen po nadimku »taco ti boga«, kako bilježi njegov suvremenik venecijanski slikar, grafičar i kroničar umjetnosti Marco Boschini. Zanimljivo je također spomenuti kako se dugo pretpostavljalo da je Matteo Ponzone rodom s Raba, međutim pronađeni su dokumenti što svjedoče da je kršten u venecijanskoj crkvi San Moisè.
Poklonstvo pastira
Zatim je došlo vrijeme Isusova rođenja. Prema evanđelju, sveti Josip i Marija nisu u Betlehemu – kamo su putovali radi popisa pučanstva što ga je dao napraviti rimski car August – uspjeli pronaći mjesto u svratištu. Prenoćili su u štali, gdje je Marija rodila Isusa te ga položila u jasle. Potom se anđeo obratio pastirima – riječima citiranim u uvodu ovog teksta – te su oni uputili u Betlehem, pokloniti se rođenom Djetetu. Primjer Poklonstva pastira možemo vidjeti na malenom prikazu u Zavičajnom muzeju grada Rovinja, za koje se smatra da je nastalo u radionici vrsnog napuljskog slikara Luce Giordana. Djelo je osmerokutne forme te se pretpostavlja d je nekoć bilo dijelom drvene ukrasne oplate na zidovima ili svodu neke crkve na jugu Italije.
Moguće je da je ovo ulje na drvu za svoju zbirku pribavio industrijalac Georg Hütterott te da je nakon Drugog svjetskog rata ono završilo u fundusu rovinjskog muzeja. U središtu skicozno izvedenog djela možemo vidjeti Bogorodicu koja pokazuje Dijete te pastire koji mu se klanjaju. Na krajnjem desnom dijelu prikaza vidimo i pastiricu, čiji prikaz na temi Poklonstva pastira postaje redovita pojava od 17. stoljeća. Također, naslikani su vol i magarac. Njihov prikaz ima uporište u Pseudomatejevu evanđelju, prema kojem su se činom Kristova rođenja ispunile riječi proroka Izaije: »Vol poznaje svoga vlasnika i magarac jasle svoga gospodara«.
Poklonstvo kraljeva
U ciklusu Kristova rođenja, susljedna tema poklonstvu pastira je ona poklonstva kraljeva, koje dakako nisu identične, iako se njihovi motivi ponekad preklapaju. Temeljni literarni izvor za prikaz ove scene je Matejevo evanđelje: »I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu«. Jedno zanimljivo Poklonstvo kraljeva, napravljeno temperom i uljem na drvu, također se čuva u Zavičajnom muzeju grada Rovinja te se njegova provenijencija isto tako veže uz obitelj Hütterott, odnosno vjeruje se kako potječe iz velikog salona njihove rezidencije na otočiću Sveti Andrija.
Na djelu vidimo s desne strane prikazanu Svetu Obitelj – svetog Josipa koji kleči i u desnoj ruci drži štap te Djevicu Mariju s Djetetom koje ima križnu aureolu, koja podsjeća gledatelja na Kristovo spasenje putem križa. S lijeve strane prikazani su Gašpar, Melkior i Baltazar, kraljevi koji su se, držeći darove, došli pokloniti Kristu. Najstariji je među njima Gašpar, koji klečeći prilazi Isusu i skida krunu pred kraljem svih kraljeva te mu pruža svoj dar. U redu iza njega čekaju Melkior i Baltazar sa svojim darovima.
Usprkos natpisu »Bonifascio f.« na poleđini djela, smatra se kako njegov autor nije cijenjeni mletački slikar Bonifacio de’ Pitati, već je to djelo najvjerojatnije napravio neki njegov sljedbenik. Naime, kvaliteta rovinjskog djela bitno odstupa od De’ Pitatijeva stvaralaštva. Valja istaknuti kako je ova slika namijenjena za privatnu pobožnost, na što ukazuju njezine dimenzije od 67x103 cm. Upravo je De’ Pitati sa svojom radionicom za tržište isporučio velik broj takvih djela. Stoga su i nakon njega članovi njegove radionice i sljedbenici koristili njegova kompozicijska, tipološka i koloristička rješenja, što su i dalje uživala popularnost na tržištu.
Čuvši da se u Betlehemu rodio Isus, za kojega je proročanstvo reklo da ima biti novi kralj židovski, vladar Judeje Herod uplašio se za svoje prijestolje.
Bijeg u Egipat
Njemu su Gašpar, Melkior i Baltazar trebali dojaviti gdje se Dijete nalazi, međutim njih trojica su usnula san u kojem im je rečeno da se više ne vraćaju k Herodu, te su se drugim putem zaputili u svoju zemlju, nakon što su se poklonili rođenom Isusu. Potom se, prema Matejevu evanđelju, anđeo pojavio u snu svetome Josipu i rekao mu: »Uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem, jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi«. Sveti Josip je učinio što mu je anđeo savjetovao i Sveta Obitelj je pobjegla u Egipat te su ostali tamo do Herodove smrti.
U Zbirci sakralne umjetnosti vodnjanske crkve svetog Blaža, nalazi se slika Bijeg u Egipat, nastala u trećoj četvrtini 18. stoljeća. Njezin autor nije nam poznat, međutim riječ je o djelu nastalom po uzoru na rad što ga je napravio Carlo Maratta za rimsku crkvu Sant’ Isidoro. Identična kompozicija vodnjanske slike, samo zrcalno okrenuta, ukazuje na to da je njezin autor koristio grafički predložak pri izvedbi svojeg rada. U 17. i većem dijelu 18. stoljeća grafički materijal se sve više umnažao, a izravnu su korist od toga imali osrednji slikari, jer je korištenje grafičkih predložaka, kako bi se kopirala kompozicija nekog umješnog majstora, jamčilo određenu kvalitetu slikanog rada.
U ovoj priči možda je zgodno istaknuti da je autor izvornika Carlo Maratta, jedan od najboljih baroknih slikara, posebno zanimljiv zbog dodirnih točaka s Hrvatskom. Naime Giovanni Pietro Bellori, slikar, antikvar i kroničar umjetnosti iz 17. stoljeća u svom radu »Le vite de’ pittori, scvltori et architetti moderni« kaže kako je Maratta hrvatskog podrijetla. Prema njemu, za osmanlijskih prodora na hrvatski teritorij u vrijeme sultana Sulejmana, mnoge su kršćanske obitelji migrirale u Anconu, a među njima je bio i Carlov djed Matteo Maratta. Bellori nas nadalje izvještava da se Tommaso, Carlov otac, oženio za Faustinu Masini iz Camerana te da su imali djevojčicu, koja je umrla kad su oni već bili u poodmakloj dobi. S obzirom na okolnosti, Tommaso Maratta nije imao puno nade da će imati još jedno dijete te se stoga zavjetovao svetome Karlu. Kako mu je žena ipak začela sina, on mu je nadjenuo ime Carlo u čast svecu kojemu se obratio.
Riječ čudo veže se uz ovo blagdansko razdoblje. Čudom smo započeli priču, njime je i završavamo. S nadom u ona nadolazeća…
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
