Glas Istre na svojim stranicama priprema čitatelje i piše što očekuje narod Istre u pogledu narodne vlasti, ponajprije što slijedi nakon zasjedanja ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Teme su i novo sudstvo i Jedinstveni narodni front.

Predsjednik AVNOJ-a dr. Ribar pozdravlja zastupnike u Topuskom (Arhiva Glas Istre)

Iz pisanja Ante Drndića čitatelji Glasa Istre, koji su u rukama držali ciklostilom, šapirografom, umnoženu novinu, mogli su ‘prošetati’ kroz povijest Istre, borbu za svekoliku slobodu. Novinar i jedan od urednika Glasa Istre, Vladimir Vid Švalba (potpisuje se St. V.), piše u srpnju 1944. o novim tekovinama narodnooslobodilačke borbe.

Povijesni zaključci

Švalba piše: »Narod Istre i čitave Hrvatske uvijek s velikim interesom prati rezultate zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOH-a, jer oni znače prekretnice u razvoju naše narodnooslobodilačke borbe. One nam pokazuju što je postignuto tokom oslobodilačkog rata u pogledu izgradnje našega novog života i nove državne zajednice. Pokazuju nam, da sve žrtve i napori naših naroda nisu uzaludni. 8. i 9. svibnja u Topuskome održano je III zasjedanje ZAVNOH-a, na kojemu su doneseni zaključci od historijske važnosti. Na tom zasjedanju donesena je ‘Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske’. U njoj se naglašava, da su hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno ravnopravni, a nacionalnim manjinama osiguravaju se sva prava na nacionalni život. Svim građanima Hrvatske osigurava se jednakost i ravnopravnost pred zakonom, zajamčuje im se lična i imovinska sigurnost, pravo vlasništva i sve demokratske slobode. Izborno pravo vrši se tajnim glasanjem, od koga se može odstupiti samo u toku oslobodilačkog rata. Pravo birati i biti biran imaju svi građani i građanke, koji su navršili 18 godina, a borci bez obzira na godine. Dužnost je i čast svakog za oružje sposobnoga građanina da sudjeluje u oslobodilačkom ratu.

Dušan Diminić, tajnik Oblasnog JNOF-a za Istru (Arhiva Glas Istre)

Donesena je ‘Odluka o ZAVNOH-u kao vrhovnom zakonodavnom i izvršnom narodnom predstavničkom tijelu i najvišem organu državne vlasti demokratske Hrvatske’. ZAVNOH na osnovu volje naroda u Hrvatskoj, u skladu s odlukama AVNOJ-a, jeste vrhovni organ narodne vlasti. Zakonodavnu vlast vrši ZAVNOH na svojim plenarnim zasjedanjima, a izvršnu predsjedništvo ZAVNOH-a i narodna vlada.

U ‘Odluci o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na II zasjedanju AVNOJ-a’ vijećnici ZAVNOH-a utvrđuju, da su sada ispunjene vjekovne težnje hrvatskog naroda za ostvarenje nacionalne države, koje nisu mogle hiti ispunjene ni u staroj Jugoslaviji ni u fašističkoj Pavelićevoj tvorevini. U borbi hrvatski je narod stekao pravo na samoodređenje. U zajedničkoj su borbi narodi Jugoslavije izvojevali slobodu i ravnopravnost i tako su ostvarene njihove težnje. Ističući nepokolebljivu volju za zajedničkim životom ZAVNOH izjavljuje, da su samo AVNOJ i Nac. komitet jedini ovlašteni da pred inozemstvom zastupaju Hrvatsku, a to pravo poriče izbjegličkoj vladi. ZAVNOH s pravom očekuje, da će vlade velikih Saveznika čim prije priznati Nac. komitet.

Ljubo Drndić i Ante Drndić s djedom Josipom Ujčićem (Arhiva Glas Istre)

U ‘Odluci o ustrojstvu i poslovanju NOO-a i narodnooslobodilačkih skupština federalne države Hrvatske’ utvrđeno je da u Hrvatskoj kao federalnoj državi u sastavu federativne Jugoslavije sva vlast pripada narodu. U selima, općinama i manjim gradovima narod izabire NOO-e, a u većim gradovima, kotarevima, okruzima, oblastima i pokrajinama narod izabire zastupnike NO skupština, kao što izabire i članove ZAVNOH-a. Skupštine iz svoje sredine kao svoje izvršne organe izabiru NOO-e. Odbornici i zastupnici skupština polažu račun narodu, koji ih je izabrao i mogu od većine birača svakog časa biti opozvani. Historijski zaključci III zasjedanja ZAVNOH-a još nam jednom potvrđuju principe slobode, ravnopravnosti, demokracije i bratstva, koji pobjedonosno vode narode Jugoslavije u ovoj teškoj i neravnoj borbi. Oni i nama Istranima služe kao novi, još jači poticaj da sve svoje snage stavim o u službu narodnooslobodilačke borbe. Istarskim Talijanima - antifašistima još jednom pokazuju da će i njihovi pravedni nacionalni zahtjevi biti osigurani u hrvatskoj domovini. Istranin znade, što znači biti bespravno roblje, kome se ne dozvoljava ni govoriti materinjim jezikom. On znade, koja je velika sreća i ponos moći sam odlučivati o svojoj sudbini. I zato Istra će pojačati svoje napore i žrtve i uvijek će novim snagama rasplamsati oslobodilačku borbu do konačne pobjede!«

Narodno sudstvo

U Istri se pri kraju rata ustrojava nova narodna vlast, a tim slijedom i novo narodno sudstvo. Što je bilo prije, što dalje slijedi? Glas Istre piše: »Naš je narod u Istri najteže osjetio što je bilo staro sudstvo. Fašistički zakoni pisani na tuđem jeziku i u duhu potpuno tuđem našem pravnom osjećaju, bili su uvijek primjenjivani na štetu našeg naroda, koji je osjećao da je ovo pravosuđe njemu potpuno tuđe i da u fašističkom sudu za njega nema pravde. Stvarajući svoju narodnu vlast naš je narod stvorio i svoje novo narodno sudstvo, koje proizlazi iz njegova pravnog shvatanja i odgovara njegovim potrebama. To sudovanje vrše NOO-i, organi narodne vlasti.

(Arhiva Glas Istre)

U njima narod neposredno učestvuje u sudstvu kao sudac i sudi po narodnom pravnom shvaćanju. Sudsku vlast vrši narod preko sudova općinskih, kotarskih, okružnih, oblasnih odnosno pokrajinskih NOO-a te ZAVNOH-a. Sudovi raspravljaju uvijek u vijeću od tri člana, odbornika NOO-a, koje bira narod istodobno sa ostalim članovima NOO-a. Na taj način je potpuno osigurana demokratizacija sudstva, koja se izražava u tome što će suci proizlaziti iz naroda, koji će preko njih dijeliti pravdu prema svom shvaćanju i potrebama. Postupak pred narodnim sudom je kratak, brz, usmen, jednostavan jasan i slobodan od svakog birokratizma. Sudovi će uvijek nastojati da se sporovi urede na drugarski način tj. putem nagodbe i gledat će da na svaki način spriječe suvišno parničenje, koje su do sada često iskorištavali bezdušni advokati, da iscijede i posljednju paru iz džepa klijenata.«

Uporni rad u selu

Zadaci Jedinstvene fronte sasvim su konkretni u datim ratnim prilikama. Uvjeti su takvi da se ne mogu držati veliki zborovi, konferencije i priredbe. I u tom i takvom djelovanju ne treba stati, već se prilagoditi.

O tome piše Dušan Diminić, tajnik Oblasnog JNOF-a za Istru: »Aktivisti JNOF-a treba da pronalaze nove načine rada. Umjesto velikih manifestacionih zborova, uporni i svakodnevni rad u selu. Treba držati male sastanke u svakom zaseoku ili čak u pojedinim kućama zasebno. Na tim sastancima pročitat će se najnovije vijesti iz svijeta i objasnit narodu svu lažljivost i opasnost izmišljene neprijateljske propagande. U sadašnjim prilikama ni naši odbornici neće moći razvijati sav onaj posao kao što su to do sada radili. Međutim u njih su uprte oči naroda. Oni kao aktivisti JNOF-e treba da pomognu narodu izdržati u tom teškom času (…).

Na sastanku NOF treba stvoriti plan tako da svako selo bude obuhvaćeno. Važnost naše narodne štampe, naročito »Vijesti« danas je ogromna. Na tom polju prvi zadatak je osigurati pravilnu raspodjelu naših novina. Tu treba naročito aktivizirati omladinske organizacije, pa će svako selo redovito čitati »Vijesti«, »Glas Istre« i druga naša izdanja. Ovaj »sitan« politički rad postat će u pravom smislu velik.«

Snaga NOP-a Istre

Ljubo Drndić piše poduži članak »U čemu leži snaga narodnooslobodilačkog pokreta u Istri« koji završava pozivom: Stupajmo pod zastavom Fronte za očuvanje tekovina naše borbe u sretnoj Jugoslaviji.

Drndić piše: »Svijest naroda Istre da se sada, u ovom krvavom sukobu sa fašističkim okupatorom i domaćim izdajicama ostvaruju njegove vjekovne težnje, čini jednu od bitnih karakteristika NOP-a u Istri. Na toj podlozi mobilišu se najšire narodne mase i ostvaruje čvrsto i nerazorivo jedinstvo. ?Austro-Ugarska vodila je u Istri politiku raspirivanja mržnje i sukoba između Talijana i Hrvata. Pomoću talijanske manjine kojoj je davala veća prava i privilegij, dvorska carska klika ostvarivala je svoj plan izrabljivanja slavenske većine. Polovinom 19. stoljeća hrvatski narod Istre počinje upornu borbu za svoja nacionalna prava.

Kad je 1883. prvi put u pokrajinskom saboru u Poreču istarski velikan dr. Matko Laginja progovorio hrvatskim jezikom, bijesna talijanska gospoda izbaciše ga sa njegovim drugovima iz dvorane. Ali nekoliko dana kasnije, seljaci Poreštine, naoružani vilama, motikama i rankunima, pratili su ponovno svoje zastupnike u Poreč vičući: »Gospodo Latini, ne date li narodu prava milom, dat ćete ih silom!« Pod vodstvom biskupa Dobrile, Matka Laginje, Dinka Vitezića, Matka Mandića i drugih, svojom jedinstvenošću u svakidašnjom borbom sa talijanskim grofovima i gospodom, hrvatski narod Istre ostvarivao je svoja kulturna i politička prava.

Težnja za ujedinjenjem sa ostalom hrvatskom braćom sve se jasnije očitovala. 1918. g. postojali su svi uslovi da Slovensko primorje i Istra postanu sastavni dio jugoslavenske teritorije. Međutim, to se nije dogodilo. Francuska, Engleska i carska Rusija potpisuju 1915. g. tajni Londonski pakt, obećavajući Italiji Istru i ostale naše krajeve, kao nagradu za njen ulazak u rat na njihovoj strani. Mi smo poslužili kao moneta za potplaćivanje. 12. novembra 1920. g. u Rapalu završena je velika izdaja. Pred hrvatskim narodom snosi najveću odgovornost za to klika izdajničkih političara oko Trumbića, u kojima je velikosrpska reakcija našla vjerne sluge. Velikosrpska klika veselo je potpisala ugovor u Rapalu, a 1924. g. paktom u Rimu predala i Rijeku Italiji. Bojala se da bi Hrvatska sa Istrom bila suviše jaka i opasna za njenu politiku nacionalnog ugnjetavanja ostalih naroda i stvaranje Velike Srbije pod jugoslavenskom firmom. Izdaja u Rapalu označava već potpuno jasno politiku izdaje jugoslavenstva od strane velikosrpske klike, a ujedno i put nezapamćenog terora nad našim narodom Slov. primorja i Istre od strane talijanskih imperijalista.

Vrijeme ricinusa

Narod Istre nije mogao da se pomiri sa izdajom u Rapalu. Labinski rudari 1921. g. vodili su tromjesečni štrajk i svojom borbom branili fašistima ulazak u rudnik. Po svim istarskim selima seljaci su puškama dočekivali fašiste i opirali se talijanskoj okupaciji. Ali otpor je bio osuđen na propast zato, što su talijanski imperijalisti, imajući podršku sila Antante, bili spremni da ga uguše pod svaku cijenu, a s druge strane što iza Istre nije stajala njena istinska domovina Jugoslavija, već Jugoslavija na čelu sa protunarodnim režimima, koji su kumovali kod prodaje Istre i Slov. primorja i mirno gledali kako se trgaju od nas dijelovi našeg nacionalnog teritorija. Za Istru počinje period ricinusa i vlažnih Liparskih otoka, period gušenja najosnovnijih političkih i kulturnih prava.

Pred crnim terorom velik broj Istrana uspijeva da se skloni u Jugoslaviju. Mnogi od njih brzo shvaćaju da stara Jugoslavija nije onakva, kakovu su oni zamišljali. Postaje im jasno da sloboda Istre traži od njih borbu protiv velikosrpske klike. I tako u sukobima sa jugoslavenskom policijom i agentima protunarodnih režima formira se i odgaja novo borbeno rukovodstvo Istre, koje 1941. g. stupa u NOB-u i koje će odigrati značajnu ulogu u dizanju narodnog ustanka u Istri. Kod kuće se narod i dalje odupire fašističkim zvjerstvima. Gortanova puška koja je 1929. g. htjela da sačuva nacionalnu čast Hrvata i buna talijanskih žena 1933. g. svjedoče o nepokorenosti hrvatske Istre. Ali taj otpor bio je mjestimičan i spontan. Manjkala je ona istinska narodna snaga koja bi usmjerila borbu pravim putem. Narod je, nemoćan pred fašističkim terorom, prestao da vjeruje u svoje snage, stvarao sebi, opasnu iluziju o Jugoslaviji, kao zemlji slobode i od nje očekivao spas.

Plamen NOP-a

Brzi poraz Jugoslavije izazvao je u Istri još veće razočaranje. Narod nije znao da sebi rastumači događaje. Mislio je da je sad i zadnja nada propala. Ali početkom 1942. g. na poziv Komunističke Partije vraćaju se u Istru prvi njeni sinovi i prenose plamen NOP-a. Uslovi za rad bili su teški. Prvi politički rukovodioci neumorno su ukazivali narodu gdje leže uzroci propasti Jugoslavije i novu izdaju pod maskom Draže Mihailovića, a ujedno ukazivali put zajedničke borbe za našu novu domovinu.

Tokom 1942. g. i sve do narodnog ustanka postignuti su vidni uspjesi. 800 istarskih boraca prešlo je žičanu granicu da se tamo zbog nemogućnosti djelovanja na terenu Istre, bore za slobodu. Istarska četa »Vladimira Gortana« vršila je već prve akcije, a decembra 1942. g. 10.000 talijanskih vojnika poduzelo je zbog nje ofanzivu na sektor Planika i Učke. Po našim selima bilo je organizirano preko 200 odbora.

Kapitulacijom Italije, koja je došla kao rezultat savezničkih pobjeda i pobjeda naše NOV, stvoreni su objektivni uslovi za opći narodni ustanak. Ali krivo bi bilo misliti da je taj ustanak bio spontan. Uspjeh ustanka zavisio je od tadašnjeg rukovodstva NOP-a u Istri i od njegovog snalaženja u tim momentima. Trebalo je odlučno povesti mase na neprijateljske garnizone, oduzeti dojučerašnjim tlačiteljima oružje iz ruku i otvoriti novo poglavlje u povijesti Istre. Taj korak je učinjen. Njemačka ofanziva oktobra 1943. g. nije mogla da slomi probuđenu snagu ìstre. Put je bio izabran, pravac jasno određen. Već u početku NOB-e u Istri, a kasnije u daljnjem razvoju, nasuprot NOP-u sve jasnije izlazi na vidjelo izdajnička linija »čekanja«, čiji su nosioci u Istri protunarodni svećenici. Oni su sebe rado prikazivali čuvarima nacionalne svijesti u teškim danim a fašističkog ropstva (…).

Nova Jugoslavija

Naš stav bio je od prvog dana jasan: ujediniti sve narodne snage u borbi protiv okupatora i njegovih domaćih slugu, omogućiti talijanskim antifašistima da borbom na našoj strani operu sa sebe ljagu fašizma i povezati čvrsto našu borbu sa borbom svih naroda Jugoslavije. Politika NOP-a je pobijedila, politika okupatora i domaćih reakcionera doživjela je poraz. 12.000 Istrana nalazi se danas u NOV. U Istri postoji 500 NOO-a koje narod neobično cijeni. Talijanski antifašisti borbom u bataljonu »Pino Budicin« ostvaruju već danas svoja nacionalna prava zagarantirana odlukom ZAVNOH-a (…).

Narod Istre imao je, a danas pogotovo ima, samo jedan program: pripojiti se novoj demokratskoj i federativnoj Jugoslaviji.«

Povezane vijesti

• SDP-ovci zabrinuti za ljudska prava u Hrvatskoj
• Prihvaćena predstečajna nagodba za Glas Istre novine d.o.o.
• Svaka nevina žrtva i popaljeni dom još je čvršća spona naroda s njegovom vojskom