Ako išta hrvatsku metropolu čini istinskim velegradom onda je to onaj rush hour, ona prometna špica u rano popodne kad se radni narod vraća kući s posla i kad se u automobilima što su zapeli u prometnim gužvama skidaju svi sveci s neba. Tu, u taj sat, sve tehnike samokontrole, meditacije, pozitivna razmišljanja padaju u vodu. Ali, vazda ima ali. Može se i usred tjedna, usred te nesnosne špice, život u tren pretvoriti u zabavno igralište, pa još na zelenoj ledini pod idiličnim, visokim krošnjama vrbe. Može se jednostavno zaigrati cornhole, ili "jednostavnije" rečeno, može se kukuruzom gađati rupa! Jer, kako netko pametan primijeti pa sroči – kukuruzna rupa na dan, sve brige tjera van!

Pazinjanka Katarina Belac

Dobro, spustimo sad vreću kukuruza malo na tlo, makar i nije za zamjeriti potpisniku ovog teksta na posvemašnjem oduševljenju igrom, pače sportom, što se cornhole zove. Kako se nećeš oduševiti kad se već nakon par bacanja vreće u rupu na dasci čini da si bogom dan talent, pa se zato i ne daš s tratine.

(Snimio Davor Kovačević / Novi list)

- Tako sam i ja počeo - smije se Marin Barišić, što vašem novinaru, što vašem fotoreporteru.

(Snimio Davor Kovačević / Novi list)

Ne samo da je tako onomad za boravka u SAD-u počeo, nego je po povratku u Zagreb krenuo širiti cornhole slavu naokolo, osnovao u Zagrebu ekipu Cornhole Croatia, pokrenuo natjecanje, a ne misli stati, sve se čini, dok cornhole ne postane olimpijski sport. Ali, krenimo mi od temelja, od činjenice da u početku bijaše daska!

Povezane vijesti

• Pazin: Tri kanadera gasila požar, izgorjelo 25 hekatara šume
• U pazinskom kaštelu završen 7. TradInEtno festival
• Ni ga ča je Pazin, srce i duh Istre