SVJETSKI DAN TURIZMA
Rimska legija, gladijatori i zanatlije utaborili se na Vižuli
Dobro uhodana ekipa s Dana antike i Spectacule Gladiatorie (Snimila Branka Popov)
Ovaj je vikend u Medulinštini povodom obilježavanja Svjetskog dana turizma bilo izrazito živahno. Ronilački centar SHARK je omogućio razgled podmorja – u Premanturi se išlo na biciklističke ture i čistio okoliš, dok je u samom Medulinu postavljena nova izložba "Vještina ribarenja – umijeće življenja", koja prikazuje svakodnevicu osnovnog zanimanja starih Medulinaca. Nigdje nije bilo toliko "živo", doduše, kao što je bilo u Arheološkom parku Vižula, gdje se pod programom "Vikenda antike", smjestio rimski tabor s običnim pučanima, zanatlijama, legionarima i najpoznatijim majstorima rimskih tehnika borbe, gladijatorima.
Oživljena povijest
U ovome se taboru svatko mogao naći u jednoj od mnogih aktivnosti, zabavnih i edukativnih: što kroz radionice izrade antičkih vijenaca, nakita i keramike, gastronomske delicije; što kroz malu školu mačevanja za najmlađe, a što kroz uprizorenja borbe i vojne vještine rimskih legionara, i gladijatorskog "sparring" treninga.
Akteri su bili već dobro nam poznati pulski gladijatori koji se tijekom ljeta bore i osvajaju srca domaće i strane publike u pulskoj Areni, "Ludus Histrus" te oživljavatelji povijesti iz "Udruge Mutila – Medulin".
Područje oko ulaza u Arheološki park Vižula, pretvoreno je na dva dana u antički mikro-lokalitet sa štandovima, šatorom, fotopointom i kovačkom peći, a nadzor nad svime je budno vršio i rimski centurion Rade Lukić, koji nam odaje i kako se dolazi do tog vojnog čina:
- Rimski centurion je ovdje da zaštiti mlade djeve od razuzdanih gladijatora i nevoljnika i čuva vrijednosti tradicionalne rimske kulture, tradicije i baštine. Centurionom ne možeš biti prije nego prođeš kompletnu vojnu izobrazbu od najnižeg legionara.
Sam Rade je služio u vojsci, i stoga je među pripadnicima re-enactment scene cijenjen dovoljno da čuva i ložu samog cara Vespazijana tijekom predstava u Areni, no, kako kaže, on smatra da je uloga rimskih vojnika da čuvaju puk, a pretorijanaca da čuvaju careve.
Ulogu rimskog kovača, odjevenog u jednostavnu rimsku tuniku od gruboga lana, uprizorio je Porcus (Nenad Cukon), inače gladijator u Areni. Njegov je zadatak bio pružati kovačke usluge, poput popravaka opreme, ukoliko nužno, ali i napraviti mali rimski nož kroz dva dana manifestacije.
- Uvijek na ovakvim manifestacijama prvi dolazim, a zadnji odlazim. U re-enactmentu, odnosno oživljavanju povijesti, pokušava se dočarati kako je nekoć bilo, okusima, mirisima i zvukovima, primjerice, antike, smatra Nenad o ulozi oživljavatelja.
Akcija i hedonizam
A upravo je tako i bilo, jer je atmosfera koja je vladala bila potpuno drugačija od vreve modernoga doba. Mnogi su se odlučili prošetati po Vižuli, pa onda zastati i utonuti u duh antike, okruženi prirodnim zvucima. Negdje ozad akcije, čulo se kucanje čekića kovača i drvodjelca, rasprave o oružju i opremi uz trening, i naravno, uživanje u životu u stilu hedonističkih Rimljana.
Gordana Lončar iz Buzeta nam je objasnila kako se pak, tradicionalno pletu košare:
- Počinje se sa izradom konstrukcijske mreže, za koju je potrebno imati sušene grančice drena. Nakon sušenja, grančice se oblikuje u krug, što čini temelj svake košare. Sa obje strane se stvara "ruža" iz koje kreće pletenje, koje traje oko četiri ili pet sati sveukupno, iskusnim košararima. Šiba, odnosno bekva po našemu, od pamtivijeka se sadila uz krajeve vinograda, i koristila se za vezivanje loze, a pogodna je i za košare, kaže Gordana, kojoj je košararstvo u obitelji od djeda, pa je preko njenog oca došlo i do nje.
Gordanin muž Mile nam je pak, između ritmičkih udaraca po drvetu, ispričao kako se postiže majstorstvo rada sa drvetom, i koje materijale on koristi za svoje rukotvorine.
- Imamo oskorušu, maslinu, trešnju, vrbu, klen, topolu i bekvu. Mora se uvijek raditi od suhog drva, jer u sirovom obliku, može puknuti. Sušenje je i procedura koja najdulje traje. Radimo predmete za kućnu uporabu, daske za rezanje, žlice, batove, zdjele, i slično. To radim dugo, a prije sam i kipario s kamenom.
Drvdjelac Mile, bio je u procesu izrade "tulca", posudu za brus ručne kose, koji se inače nosio uz bok. Tulac se ručno buši svrdlima, a izvana se oblikuje prvo sjekirom, teslicom, pa potom finijim brusnim papirima. Priznaje da se u antici radilo drugačije – drvo se brusilo staklima, što neki i danas rade. Jedan takav tulac, napominje, izradi se kroz oko 5 sati aktivnog rada.
Nova tradicija?
Organizator "Vikenda antike" je Ozren Grbavčić, koji se i sam, odjeven u rimsku tuniku, poistovjetio sa oživljavanjem povijesti:
- Arheološko nalazište Vižula traži i vapi za ovakvom manifestacijom. Postoje predstave "Krispa", ali mi smo se potrudili upravo za ove dane turizma napraviti iskorak prema oživljenoj povijesti, te u sklopu programa Turističke zajednice i Općine Medulin uprizoriti antički način života u ovom unikatnom mjestu. I to sve kroz besplatne radionice i sudjelovanje gdje je dovoljno doći i izabrati što vam se u nekom trenutku radi. Drago mi je da je važnost događaja prepoznata, i nadamo se da će ovo postati tradicija koja se može s vremenom i proširiti na više punktova diljem Arheološkog parka Vižula, zaključuje Ozren.
Tradicije koje opstaju
Mile Lončar, između ritmičkih udaraca po drvetu, priča o majstorstvu drvodjelstva:
- Imamo oskorušu, maslinu, trešnju, vrbu, klen, topolu i bekvu. Mora se uvijek raditi od suhog drva, jer u sirovom obliku, može puknuti. Sušenje je i procedura koja najdulje traje. Radimo predmete za kućnu uporabu, daske za rezanje, žlice, batove, zdjele, i slično.
Tulac za brušenje kose se buši svrdlima, a izvana se oblikuje prvo sjekirom, teslicom, pa potom finijim brusnim papirima. U antici se radilo drugačije – drvo se brusilo staklima, što neki i danas rade.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
