S koncerta operne dive i solistice srpskog Narodnog pozorišta u Novom Sadu Verice Pejić u Župnoj crkvi Blažene Djevice Marije
Nakon tri dana preksinoć je završeno drugo izdanje Labine - Festivala umjetnosti i tolerancije koji je u Labinu okupio niz eminentnih imena iz svijeta kulture i umjetnosti s područja Hrvatske, Vojvodine i Srbije. Nakon okruglog stola o umjetnosti u egzilu, toleranciji i važnosti suživota na kojem su govorili Rajko Grlić, Rade Šerbedžija, Slavenka Drakulić, Vladimir Posavec, Božidar Knežević, Vladimir Pištalo i Zoran Bulatović - Bale, program posljednjeg festivalskog dana nastavljen je ispred labinske Gradske knjižnice. Tu je održan još jedan ciklus likovne radionice za djecu, ali i susret plesnih škola "Plesni kaleidoskop Labin-Zagreb" te koncert učenika Umjetničke škole Matka Brajše Rašana Labin "Lake note malih glazbenika".
Subotnje poslijepodne bilo je rezervirano za nastup Dramske skupine Flacius labinske srednje škole "Mate Blažina" koja je na više lokacija staroga grada izvela scensko putovanje labinskom baštinom.
Navečer je u Župnoj crkvi Blažene Djevice Marije održana Sveta misa "Molitva za mir", u sklopu koje je koncert opernih arija, solo pjesama ukrajinskih, mađarskih i hrvatskih kompozitora izvela proslavljena novosadska operna diva i solistica srpskog Narodnog pozorišta u Novom Sadu Verica Pejić uz pratnju maestra Aleksandra Bahuna. Pejić je program posvetila situaciji u Ukrajini pa je otpjevala i himnu Odese, ariju iz operete "Bijela akacija" čime je željela poslati poruku mira ljudima u Ukrajini. Koncert je završila pjesmom posvećenoj Međimurju na hrvatskom jeziku.
U Teatrinu je održana monodrama s glazbenim elementima "Bol", koju je izvela beogradska glumica i autorica Mila Manojlović, u pratnji glazbenika Boška Mijuškovića. Riječ je o alternativnoj i jedinstvenoj predstavi o ljudskoj boli u raznim životnim situacijama, često i tragičnim. Nakon toga odigrana je predstava "39 stepenika" u izvedbi Pozorišta mladih iz Novog Sada.
Trodnevni festival Labina uz nulti dan koji je bio prožet umjetnošću i tolerancijom završio je u kasnim noćnim satima uz glazbu i druženje u Ulici Giuseppine Martinuzzi, pred Palačom Negri.