Paradoks križa: Od sramote do znaka spasenja

Raspelo iz Eufrazijeve bazilike, iz 15. stoljeća (Snimio Robert Buršić)

Jedan rimski vojskovođa pripremao se za odlučujuću bitku pa mu je, prema njegovu mišljenju, bila potrebna pomoć bogova. Na nebu je ugledao svjetleći križ i riječi: "U tom ćeš znaku pobijediti". Postavio je taj znak na svoju ratnu zastavu i otada je pobjeđivao, sve dok godine 324. nije postao vrhovnim vladarom Rimskog Carstva.

Junak priče je Konstantin Veliki.

Od tog vremena kršćanstvo postaje priznatom religijom u Carstvu, raste mu ugled, popularnost i moć, a križ postaje simbolom kršćanstva. Križem se ukrašavaju crkve, podižu se na javnim mjestima i u domovima, a milijuni ljudi nose ga oko vrata.

Strašna smrt na stupu

Crux, što u prijevodu znači kolac, stup ili križ, najrašireniji je i najprepoznatljiviji simbol kršćanstva. Razapinjanje na križ kao "najužasnijega i najstrašnijega oblika smrti" (Ciceron) izmislili su Feničani. S vremenom se način mučenja na križu usavršavao - od jedne grede do križa koji je danas poznat kao simbol Isusove muke. Kaznu razapinjanjem u Rimu ukinuo je 337. godine upravo car Konstantin u znak poštovanja prema Isusu.

Sprava za mučenje postala je preko Isusa simbol kršćanstva, simbol koji većinu ljudi podsjeća na vjeru, pa je križ postao svojevrsna "oznaka" vjere. Tijekom prva tri stoljeća kršćanstva simbol križa prikrivao se drugim formama: sidro, svastika, grčka slova (T, X, P), krug i drugo; bio je to crux dissimulata, prikriveni, kamuflirani križ. Od 6. stoljeća njegov oblik poprima mnoštvo oblika i funkcija.

Najpoznatiji je latinski križ (crux capitata, crux ordinaria) koji je najuobičajeniji oblik križa u zapadnoj Crkvi. Križ je bez tijela, čime upućuje na uskrsnuće i nadu u vječni život. Poznat je i Petrov križ ili naopako okrenut križ (crux inversa) koji je dobio ime po apostolu Petru, koji je umro u Rimu mučeničkom smrću oko 64. godine za vladavine cara Nerona. Ne smatrajući se dostojnim umrijeti poput svoga Učitelja, mučitelje je zamolio da križ okrenu naopako.

Nacisti oskvrnuli simbol života

Čudan je povijesni put prastarog simbola svastike, kukastog križa. U slučaju svastike nepobitna je mudrost: ne čini simbol zlo, već zlo čine ljudi. Svastiku, koju je za sva vremena okužio nacizam, koristile su mnoge kulture tijekom tri tisuće godina: predstavljala je život, Sunce, moć i snagu, sreću. Nacisti su taj drevni simbol dobra i sreće oskvrnuli i više nigdje nije poželjan. Na sličnome su tragu vitezovi-križari, koji su u križarskim vojnama i pohodima na svojim zastavama i štitovima nosili Kristov monogram (X, P), kada su pod tim znamenjem radili mnoga sramotna djela.

Križ postaje sve nepoželjniji simbol u javnosti. Taj trend pojavio se u zapadnoj Europi i postaje sve učestaliji i u Hrvatskoj. Simbolika križa postaje nepoželjan dodatak u javnim ustanovama. Često se vode rasprave treba li križ biti u školama i bolnicama te se sve češće navodi da je križu mjesto samo u crkvenim objektima. Kao glavni argument takvih zahtjeva navodi se politička korektnost. Taj pojam podrazumijeva inkluzivnost svih zajednica u društvo. Religija, odnosno vjera, počinje se shvaćati kao sustav koji razdvaja ljude i koji isključuje pojedince koji joj ne pripadaju.

Njemačka je primjer zemlje koja je zabranila isticanje raspela u javnim ustanovama. U Odluci o raspelu iz 1995. godine njemački Savezni ustavni sud donio je zakon koji je zabranio prisutnost vjerskih simbola (raspela) u javnim ustanovama. Križ može biti prisutan u katoličkim školama, ali mora biti uklonjen ako roditelji to zatraže. Slučaj koji je potaknuo raspravu u njemačkom društvu dogodio se 1973. godine nakon što se jedan Židov žalio da je njegova sloboda vjeroispovijesti bila povrijeđena jer je morao govoriti u njemačkoj sudnici u kojoj je bio križ.

Raspela, sakralna baština

U troimenoj župnoj crkvi u Lanišću (sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile) nalazi se vrlo vrijedno gotičko drveno raspelo s početka 15. stoljeća. Postavljeno je po sredini apside, u žarištu svih silnica crkve. Ubraja se u najvrjedniju istarsku srednjovjekovnu baštinu.

Raspelo iz pulske katedrale, što potječe iz 13. stoljeća, bilo je među izlošcima na izložbi "Hrvati - kršćanstvo, kultura, umjetnost" 1999. godine u Vatikanskim muzejima. Iste godine u Splitu je predstavljeno drveno raspelo iz Eufrazijeve bazilike. Romaničko drveno raspelo tada je dobilo gotičke crte.

Na zidu u srednjoj apsidi crkve sv. Eufemije u Gračišću visi drveno romaničko raspelo iz 13. stoljeća. Ovo iznimno umjetničko djelo predstavljalo je hrvatsku sakralnu umjetnost na velikoj izložbi u Parizu 1971. godine.