sezona pred vratima
U Labinu se grade dva nova šoping centra i dom za starije… A gdje su nam radnici?
Ilustracija (Pexels)
U Labinu se grade dva šoping centra, onaj na mjestu bivše Tvornice "Rade Končar" najavljuje zapošljavanje 50 radnika, a onaj koji niče na ulazu u Labin kod Croduxa - stotinjak. Završava se i Dom za starije koji će svoja vrata, kao i šoping centri, otvoriti sredinom godine. Svi zajedno trebali bi zaposliti dvjestotinjak radnika, a pred vratima je i nova turistička sezona u kojoj ni do sada nije bilo dovoljno sezonske radne snage, ni s domaćeg a pogotovo lokalnog tržišta rada.
Odakle novi radnici? Da li se investira bez planiranja kadrova, treba li više stipendirati, planirati i školovati u skladu s realnim potrebama gospodarstva, kakva je perspektiva? Naime, nedostatak radnika jedan je od najvećih problema hrvatskih poslodavaca. Nije problem samo nedostatka radnika u turizmu, sve veći broj poslodavaca i izvan ove djelatnosti pribjegava uvozu radne snage iz BiH, Srbije, pa i prekooceanskih zemalja. Činjenica je da je nemoguć napredak gospodarstva bez odgovarajućih radnika, no važno je voditi računa o kvaliteti, ne samo o kvantiteti. Kad je turizam u pitanju, zadnje dvije godine nije se gledala kvaliteta, već isključivo broj, jer se nije imalo vremena baviti se kvalitetom.
Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, kaže da su zakazale državne institucije.
- Sustav izdavanja radnih dozvola za radnike "trećih" zemalja pokazao se kao trom i neučinkovit, gdje su poslodavci "naručene", pa i "plaćene" radnike dobivali s po tri mjeseca zakašnjenja, jer u MUP-u nije imao tko obraditi zahtjeve, odnosno izvršiti provjeru radnika i izdati im radnu dozvolu. Nerijetko su ti radnici već bili tu, koristili i smještaj i prehranu, ali nisu imali radnu dozvolu i nisu mogli raditi. Kad su već došli, nije bilo vremena s njima provesti edukaciju i osposobljavanje, pa nisu bile rijetke pojave da su i takvi radnici odlazili, jer nisu bili spremni na ovakav tempo i nisu mogli odgovoriti izazovima koji su se od njih tražili. U konačnici, to se zasigurno osjetilo na kvaliteti usluga koje pružamo. Hrvatski turizam bio je prepoznatljiv upravo po tome što su u ovoj djelatnosti radili većinom domicilni radnici koji s ovom djelatnošću žive od rođenja, znaju kulturu, običaje, povijesne znamenitosti.
Danas sve manje domicilnih radnika želi sezonski raditi u ovoj djelatnosti, prije svega, jer su uvjeti rada teški, a plaće značajno zaostaju za plaćama na istim poslovima u zapadnoeuropskim zemljama. U Austriji, Njemačkoj, Irskoj ili Italiji radnici na istim poslovima u turizmu imaju dva pa čak do četiri puta veća primanja nego što imaju u Hrvatskoj. Ne čudi zato da su mnogi, čak i stalni radnici, odselili u susjedne nam zemlje i tamo rade. Kada se uzme u obzir da su im naši poslodavci nudili čak i poticajne otpremnine čim su prešli 50. godinu, jer su već bili "stari" i "neproduktivni", po njihovom mišljenju. Često razmišljam što je bilo u glavama tih poslodavaca koji su ostvarivali enormne prihode i dobiti, a nisu htjeli povećavati plaću. Ne mogu to shvatiti, jer svatko tko je imao zrna soli u glavi znao je da će čim uđemo u EU i čim se radnici budu mogli kretati unutar EU-a - posebno oni koji su ionako morali iz Slavonije, Međimurja ili nekih drugih krajeva Hrvatske spakirati kofere da bi tijekom sezone zaradili - otići tamo gdje će ih više platiti, ističe Cvitić.
Potvrđuje da su plaće turističkih radnika, iako i dalje niske, značajno povećane zadnjih nekoliko godina upravo zbog toga jer radnika nema. Činjenica je, kaže sindikalistica, da je profit poslodavaca značajno manji nego pred desetak godina, ali, da apsurd bude veći, unatoč tome još uvijek imaju prostora za još veće povećanje plaća, jer u drugim europskim zemljama hoteli ostvaruju značajno manju dobit u odnosu na hotele u Hrvatskoj. Ako radnici tamo imaju dvostruko veću plaću, zašto takvu plaću ne daju u Hrvatskoj? Jako puno vlasnika turističkih kompanija upravo dolazi iz europskih država, ali i drugih zemalja.
Iseljenici i useljenici
- Dolazimo do apsurdne situacije, naši građani, naši kvalitetni radnici se iseljavaju iz Hrvatske da bi radili iste ili slične poslove, a na njihova radna mjesta dolaze drugi, strani radnici koji su u pravilu nekvalitetni, ne zato što ne žele raditi, nego te poslove nisu nikada obavljali i treba im vremena da se implementiraju, nauče i priviknu. Tim radnicima osigurava se na teret poslodavca smještaj i prehrana, agencijama se plaća provizija i po tisuću eura za svakog radnika, plaća im se put ovamo i natrag te plaća koja je ista kao što je imaju naši radnici. Zato nas ne treba čuditi nezadovoljstvo domicilnih radnika i to ne samo sezonskih, već i stalnih radnika koji opravdano smatraju da su diskriminirani.
Znači, domicilni radnici rade za istu plaću kao i strani, sami snose troškove stanarine, režijskih troškova, prehrane. Znači velik dio plaće moraju izdvojiti za podmirenje troškova. Uvoznim radnicima poslodavac plaća doslovno sve, a isplaćena plaća im ostaje čista i oni je šalju svojim obiteljima. Ta plaća se ne troši u Hrvatskoj. I zato se često postavlja pitanje kome odgovara takav turizam. Što Hrvatska i građani Hrvatske, a koji nemaju apartmane ili kuće za iznajmljivanje, što imaju od takvog turizma? Profit ubiru stranci koji su vlasnici hotelskih poduzeća i izvlače je iz Hrvatske, sa stranim radnicima koji plaću za svoj rad također šalju izvan Hrvatske, kaže Cvitić.
Smatra da bi država trebala imati drugačiji tretman prema domicilnim radnicima. Ako se poslodavcu kao neoporezivi priznaju troškovi smještaja i prehrane uvezenih radnika, zašto ne i takav isti trošak po osnovi režijskih troškova stanarine, smještaja i prehrane domicilnih radnika.
- Ne tražimo ništa više od onoga što dobivaju strani radnici. Zašto domicilni radnici moraju uvijek biti diskriminirani? Možda bi ih bilo znatno više i to ne samo u turizmu nego i u drugim djelatnostima, kada bi u vlastitoj državi imali drugačiji tretman. Možda bi se i vratili kada bi imali veća primanja. Pri tome ne mislim samo na radnike u turizmu ili gospodarstvu općenito. Naprotiv, u društvima i u ustanovama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, ali i u državnim službama i javnom sektoru plaće su značajno niže. Nekad se u komunalnim poduzećima i u ustanovama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave morala upotrijebiti veza da bi se zaposlilo. Danas i ta društva vape za radnicima.
Plaće tih radnika nisu atraktivne, a teško da se u tim društvima i ustanovama može zaposliti strane radnike. Danas je teško naći odgajatelje u dječjim vrtićima, njegovatelje u domovima za starije i nemoćne, medicinsko osoblje, ali i komunalne redare, radnike u komunalnim poduzećima, kao i stručne radnike u odjelima gradova i općina. Njihove plaće su se izjednačile s plaćama sobarice u boljim hotelskim kompanijama. Da se razumijemo, te sobarice ili drugo pomoćno osoblje rade veoma teško i intenzivnim tempom i malo zarađuju, ali ne može jedna odgajateljica u vrtiću koja se brine za našu djecu, koja ih od malih nogu uči o vrijednostima u životu, jedna učiteljica ili nastavnica imati plaću od 800 do 900 eura. Ne može jedan doktor koji naš život ima u svojim rukama imati plaću kao jedan kuhar. Totalno su se poremetile vrijednosti u društvu, a umjesto da država kroz poluge vlasti uspostavi određenu ravnotežu, jaz se sve više povećava. Nismo uređena država i zato nam se sve više mladih iseljava, smatra predsjednica SIKD-a.
Nema razreda za prodavače
Država nije pravovremeno prepoznala problem nedostatka radne snage, a usto ga ni danas ne percipira na odgovarajući način. Danas naši poslodavci moraju tražiti radnike u dalekim zemljama drukčije kulture, mentaliteta i jezika. Te prepreke rezultiraju gubitkom konkurentnosti, a desit će nam se promjene koje su nužne radi integracije migrantskih radnika u Hrvatskoj.
Problem nedostatka radnika je problem cijele Hrvatske. Činjenica je da je Labinština zbog deindustrijalizacije koja se događala tijekom 90-ih, još i kasnije bila suočena s ovim problemom nedostatka radnika u odnosu na zapadnu Istru
- Mene manje muči problem gdje će šoping centri naći radnike. Fluktuacija radnika postoji u svim djelatnostima i u svim kompanijama. Radnici, posebno kad su u pitanju radna mjesta gdje nije potrebna neka viša stručna sprema, fluktuiraju iz jedne kompanije u drugu, iz jedne djelatnosti u drugu, gdje su uvjeti rada i primanja ili odnos prema radniku bolji. Mene više zabrinjava tko će nam raditi u dječjim vrtićima, u domovima za starije i nemoćne osobe, u domovima zdravlja. Tamo gdje se traži prije svega stručna radna snaga, gdje ne mogu raditi radnici iz trećih zemalja, a mi im ne nudimo dovoljno ne samo da ih privučemo, već i da ih zadržimo. I tu jedinice lokalne samouprave moraju naći prostora da stipendiraju takva obrazovanja, da takvim radnicima uvjete rada učine atraktivnima, da im povećaju primanja kako bi im bila privlačna. Jer ako to ne bude bilo ostvarivo, onda smo uništili život budućih generacija od rođenja pa do starosti, pa i smrti, upozorava Cvitić.
Kakva je situacija u obrazovnom sustavu, obrazovanju mladih za potrebe tržišta rada, provjerili smo u Srednjoj školi Mate Blažine u Labinu koja obrazuje učenike u gimnazijskom programu, opće i jezične gimnazije, te četverogodišnjim i trogodišnjim strukovnim zanimanjima. Broj učenika varira od godine do godine, a kreće se između 430 i 470. Trenutno se ovdje školuje 465 učenika. Ravnatelj škole Đani Žufić potvrđuje da više nemaju program za prodavače, ali planiraju otvoriti nove smjerove.
- Svake godine gimnazijski program završava između 35 i 45 učenika, koji nakon uspješno položenih ispita državne mature svi upisuju neki od studija na sveučilištu ili veleučilištu. U elektrotehničkom i ekonomskom odjeljenju većinom imamo po 24 učenika. Oni srednjoškolsko obrazovanje završavaju obranom završnog rada, ali se uglavnom prijavljuju i za polaganje ispita državne mature. Od tih 40-ak gotovo svi nastavljaju obrazovanje na visokoškolskim ustanovama. U trogodišnjim usmjerenjima broj učenika oscilira, najviše ih je u instalaterima-monterima i elektromehaničarima, ukupno 24, dok se program kuhara i konobara iz godine u godinu smanjuje. Ove godine ih imamo 21 koji završavaju srednju školu, ali su nam prvi i drugi razred puno manji.
Svi učenici trogodišnjih strukovnih škola nakon obrane završnog rada spremni su za tržište rada, kaže ravnatelj.
"Slatke brige"
Do unazad sedam godina obrazovali su i učenike za zanimanje prodavača, ali nakon što
se taj program nije više mogao kombinirati s nekim drugim zanimanjem, ovo se odjeljenje ugasilo zbog vrlo malog interesa učenika. U školi namjeravaju, uz prijavu na EU projekte, izraditi kurikulume za dva nova zanimanja vezana uz obnovljive izvore energije. "Smatramo da bi zanimanja kao što su instalater fotonaponskih sustava i monter solarnih sustava zanimala mlade te da bi i na tržištu rada oni brzo našli zaposlenje", kaže Žufić.
Kako osigurati radnike za postojeće i nove pogone, šoping centre i turističku sezonu, pitali smo i labinskog gradonačelnika Valtera Glavičića.
- Da je netko u Labinu desetak godina unatrag postavio ovakvo pitanje, svi bi mu odgovorili u stilu kako su to slatke brige te da takvih briga ima samo u Njemačkoj ili Švicarskoj. Da, doista je to danas i realnost i gorući problem. Možda napomenuti i da su u Labinu u zadnje četiri godine izgrađene četiri nove tvornice, dakle proizvodnja, ono čemu teži cijela Hrvatska. Isto tako dovršava se dugogodišnji san svih Labinjana o izgradnji doma za starije te počinje izgradnja trgovačkih centara za odjeću, obuću, kućne
potrepštine, opet sve ono za čime danas Labinjani trče u Pulu i Rijeku. Dakle, slobodno mogu reći da je Labin u vrlo intenzivnom rastu, što sa sobom nosi i pluseve i minuse, kao i sve u životu. Kao što Njemačka u ovom trenutku traži više od 400 tisuća radnika, tako ih i u Labinu realno nedostaje oko 200. Rješenje je jasno, morat će se u procesu bitno olakšati fluktuacija radne snage. Prije svega tu mislim na državu koja je pretroma u izdavanju radnih dozvola, recimo za građevinu. S druge strane, pod hitno moramo sve napraviti da pomognemo domaćem stanovništvu da ostane u rodnom kraju na način da s jedne strane poslodavci, a s druge strane mi kao gradovi i općine uložimo dodatne napore i pomognemo mladim obiteljima. Labin je ovaj tjedan potpisao prve ugovore s mladim obiteljima za besplatne parcele za gradnju obiteljskih kuća, prvi u Hrvatskoj uveli smo dualni model stipendiranja, a sada razmišljamo o pomoći mladim obiteljima pri kupnji prvog stana. U stalnim smo razgovorima i s gospodarstvenicima i poduzetnicima, tako da ne bježimo od problema, već ga rješavamo na način specifičan gradu koji ima jaku industriju i turizam, kaže gradonačelnik Glavičić.
A kakva je trenutna situacija na tržištu rada, kakva je ponuda i potražnja? Zavirili smo u statistiku Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Na dan 31. prosinca 2022. u evidenciji Područnog ureda u Puli bilo je prijavljeno 3.529 nezaposlenih osoba. Od tog broja njih deset posto evidentirano je u labinskoj ispostavi, gdje se prijavljuju nezaposleni s prebivalištem u gradu Labinu te općinama Kršan, Pićan, Raša i Sveta Nedelja. Po obrazovnoj strukturi među nezaposlenima na Labinštini njih 14 (četiri posto) nema završenu osnovnu školu, a 75 (21 posto) ima završenu osnovnu školu. Sa srednjom trogodišnjom školom te KV i VKV radnika ima 138 (38 posto), a s četverogodišnjom srednjom školom ili gimnazijom 86 osoba (24 posto). Prvi stupanj fakulteta, stručni studij ili višu školu ima 26 nezaposlenih osoba (sedam posto), a fakultet, akademiju, magisterij i doktorat njih 20 (šest posto).
Otvoreni natječaji
S obzirom na najavu otvaranja velikih trgovačkih lanaca, doma za starije i nemoćne i još nekih poslovnih subjekata istražili smo koliko u evidenciji nezaposlenih u Labinu trenutno ima takvih kadrova. Koncem 2022. u evidenciji su imali svega devet prodavača, tri blagajnika, četiri skladištara te dva pomoćna skladištara. Zanimljivo je da je koncem 2022. bio evidentiran samo jedan njegovatelj starijih i nemoćnih, a niti jedna medicinska sestra, odnosno tehničar. Nadalje, evidentirano je šest recepcionara, osam pomoćnih kuhara, četiri pomoćna konobara, devet kuhara, 14 konobara, jedan barmen, četiri sobara te 19 čistača.
S druge strane, tijekom 2022. poslodavci su samo u Ispostavi Labin prijavili značajan broj slobodnih radnih mjesta za rad na istim tim poslovima. Tražili su 37 prodavača, 49 kuhara, 102 konobara, 30 čistača, 48 sobara i četiri medicinske sestre, odnosno tehničare. Očit nesrazmjer u potražnji i ponudi radne snage koji je, vidimo, golem i prije spomenutih novih investicija. Postavlja se pitanje odakle će novi poslodavci osigurati potrebnu radnu snagu.
Iz Valamar Riviere, koja ima hotele i u Rapcu, kažu da će u sezoni 2023. imati više od 7.500 zaposlenika među kojima gotovo tisuću stalnih sezonaca te oko 4.000 sezonskih radnika uključujući studente i učenike koje kompanija stipendira. Dva rabačka hotela, Mediteran i Marinu, pretvorili su u smještajne objekte za sezonce izvana.
- Očekujemo da ćemo i ove godine većinu radnih mjesta popuniti sa zaposlenicima iz Hrvatske, a zadovoljni smo i interesom kandidata iz regije. U Rapcu zapošljavamo visok udio lokalnog, kao i domicilnog stanovništva i bilježimo odličan odaziv kandidata iz cijele Hrvatske. Zaposlenicima iz drugih dijelova Hrvatske nudimo izvrstan smještaj u Kući Valamar. U Rapcu su otvoreni natječaji za sve profile djelatnika. Imamo i najveći program za stalne sezonce u Hrvatskoj koji omogućava cjelogodišnja primanja za više od tisuću sezonaca, i koji je otvoren za nove prijave. U 2022. su povećane plaće za stručna zanimanja u hotelima, kampovima i ljetovalištima, programom "Flexi posao" prilagođavaju se radne obveze potrebama djelatnika, a uz program "Živi destinaciju", osim kvalitetnog smještaja i prehrane zaposlenicima koji dolaze iz drugih krajeva Hrvatske, djelatnici mogu koristiti popuste na više od 300 prodajnih mjesta te destinacijske zabavne sadržaje kao što su izleti i sportske aktivnosti, kažu u Valamaru.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
