ILEGALNA NASELJA NA VODNJANŠTINI
Bespravni graditelji počeli uklanjati svoje objekte! Slovenski državljani za početak uklonili nadstrešnicu ispred kamp kućice
(Snimio Milivoj MIJOŠEK)
Borba protiv bespravne gradnje, u koju je vrlo angažirano ušao Grad Vodnjan, daje rezultate - zabilježili smo slučaj prvog samoinicijativnog uklanjanja nadstrešnice i pripreme za uklanjanje mobilne kućice na jednoj od mnogobrojnih parcela na području Barbarige i Peroja na kojima su godinama nicale građevine bez dozvola.
Doduše, na Vodnjanštini, prema nekim procjenama, ima oko četiri tisuće bespravnih objekata pa je ovaj prvi slučaj uklanjanja tek kap u moru, ali odnekud valja početi. Očito su slovenski državljani, koji su sami uklonili nadstrešnicu ispred svoje kamp kućice, shvatili da je bolje da sami sve uklone prije no što to učini Grad o njihov trošak. Iako je koncem prošlog tjedna mještanima izgledalo kao da će na tom mjestu Slovenci ponovno nešto graditi, budući da je uokolo bilo građevinskog materijala, ispalo je da su zapravo uklanjali svoju bespravnu gradnju.
Potpuno ludilo
Upravo smo se zbog tog slučaja u ponedjeljak uputili na teren pa usput prošli gotovo sva ilegalna naselja između Peroja i Barbarige i još se jednom uvjerili da je situacija na terenu (ne znamo više ni koju riječ upotrijebiti) grozna. Ono što se tu dogodilo ne može se nazvati ni neredom u prostoru, već potpunim ludilom. Nema tu neke logike, nikakvog prostornog reda, kućice su pobacane po parcelama kao da ih je netko spustio s neba pa nije mario gdje će ih odložiti.
Naš je dojam da je šteta nepovratna. Čini se da bi Gradu trebala površina od nekoliko nogometnih igrališta za pohraniti sve ono što bi trebalo ukloniti s mnogobrojnih parcela. Jedina nada je da će bespravni graditelji, poput Slovenaca s početka priče, shvatiti da više nema besplatnog ljetovanja u potleušicama, pa i zarade od iznajmljivanja, i da će sami početi rušiti ono s čime su doslovno uništili šume.
Namjerno koristimo zamjenicu ono, jer ne može se to što su ilegalni graditelji dovukli i(li) izgradili na tom području nazvati nikako drugačije. Radi se uglavnom o manjim objektima, svakakvih boja i oblika, zidanim i montažnim, napuštenim i nastanjenim. Ljepota u ova naselja nije ni provirila, odreda je riječ o, malo je reći, ružnim nastambama, sklepanima na brzinu, bez ikakve namjere i želje da se uklope u prostor. Ima tu poljskih WC-a, vanjskih kuhinja, velikih tankova za vodu podignutih na krovove objekata, betonskih i žičanih ograda, visokih zidova ili traka kojima ograđuju parcele…
Reklo bi se na prvu da su ilegalni graditelji dovitljivi, da znaju svemu doskočiti, snaći se, a zapravo je to nužnost kada gradite tamo gdje nema struje, kada se na jedan priključak za vodu spaja na desetke kućanstava.
Zvuči kao neslana šala, ali u naselju nazvanom Puhov gaj postoji oglasna ploča na koju je netko izvjesio obavijest da svaki korisnik ima pravo na odvoz dva kubna metra krupnog otpada godišnje, i to besplatno. Naveden je broj vodnjanskog komunalnog poduzeća Contrada, uz poziv da žitelji ne bacaju smeće u šumu te zahvalu što naselje održavaju čistim. Pohvalno je što se netko brine da otpad ne završi u šumi, što je najčešći prizor uz bespravna naselja, ali činjenica je da je ta šuma već uništena zbog ilegalne gradnje i da su sve te kućice zapravo smeće kojemu tu nije mjesto.
Zanimljivo je da većina objekata u Puhovom gaju ima kante za otpad koje je dijelila Contrada. Kako su ih uspjeli dobiti, pitanje je na koje bi netko iz tog komunalnog poduzeća trebao odgovoriti. Naime, ilegalni graditelji ne plaćaju odvoz otpada pa bi bilo doista karikaturalno da oni imaju sve usluge kao i mještani koji moraju uredno podmirivati sve obaveze jer, eto, žive u legalnim kućama.
Strahuju od redara?
U blizini te oglasne ploče je kuća s tablom kakva se rijetko viđa. Radi se o tabli kakvom se uobičajeno upozorava na prisutnost oštrog psa, no ovdje su uz psa dodane i slike puške, pištolja i noža, uz opasku da, osim oštrog psa, kuću čuvaju gazda i njegova obitelj. Ispred objekta je parkiran noviji automobil ljubljanske registracije. Nalazimo se u jednom od šest, kako su ih sami ilegalni graditelji nazvali, odvojaka u Puhovom gaju. Treba se nekako snaći u tom kaosu pa su si zato valjda i označili odvojke, odnosno ulice.
Inače, mještani okolnih legalnih naselja nam kažu da Puhov gaj ima svega jednog stalnog stanovnika. Ne možemo ni zamisliti kako je tu živjeti zimi kad nema nikoga, okružen svim tim silnim objektima, u mrklom mraku… Riječ je o osobi s Vodnjanštine koja navodno nije mogla riješiti svoje stambeno pitanje na drugačiji način nego bespravnom izgradnjom malene kuće.
Takvi slučajevi su svakako problem koji Grad ne smije zanemariti. Nije isto kazniti nekoga tko je izvan građevinskog područja, dakle bez dozvola jer ih ni ne može dobiti, izgradio objekt radi besplatnog ljetovanja i dodatne zarade te onoga kome je to jedini krov nad glavom. Ne želimo reći da bi domaće ljude trebalo amnestirati zbog ilegalne gradnje i kažnjavati samo strance, već samo da bi trebalo pripaziti da se ne dogode situacije da netko preko noći ostane bez jedinog doma.
Ali daleko smo još od takvih scenarija. Grad Vodnjan, naime, ima zakonske ovlasti sankcionirati jedino bespravno postavljanje mobilnih objekata, dok su čvrste građevine u domeni građevinske inspekcije. Nije da na cijelom području nismo zatekli table građevinske inspekcije o zabrani daljnje gradnje, ali one kao da nikome ništa ne znače. Kod jedne kuće nailazimo na čovjeka koji nešto nadograđuje.
Ispred kuće je parkirano vozilo slovenskih registracijskih oznaka, a na kućnom pragu leži nevezan veliki vučjak kojemu se, barem tako djeluje, može približiti jedino Cesar Millan, poznat i kao šaptač psima. Možda je objekt i legaliziran u posljednjem valu legalizacije, ali kod ilegalnih graditelja, prema svemu sudeći, vrijedi pravilo - jednom bespravni, uvijek bespravni. Zato ta masovna legalizacija, što se pokazalo u praksi, nije imala baš puno smisla.
Osim Puhovog gaja, tu je i Hrastov lug te Paradiž, dva naselja bliže Peroju koja djeluju nestvarno. U njima vlada još veći nered nego u Puhovom gaju, što, vjerujte nam na riječ, nije nimalo lako ostvariti. U Hrastovom lugu je jako puno objekata u koje očito nitko ne svraća već dugo vremena i može ih se tretirati jedino kao otpad. Tu su kamp kućice bez prozora, nedovršene nastambe od betonskih bloketa, kuće s urušenim krovovima od salonita… Neki su putevi odnedavno neprohodni, po njima su pobacali grote i granje. Izgleda da ilegalci strahuju od komunalnih redara pa ih na sve načine pokušavaju spriječiti da dođu do njihovih vikendica.
Utihnuli strojevi
Iako su bespravni objekti izgrađeni ili dovezeni na šumske i poljoprivredne parcele, ispred niti jednog od njih nismo vidjeli da je nešto posađeno, da netko ima barem mali vrt. Jedna od rijetkih kuća ispred koje je nešto posađeno u vlasništvu je, reklo bi se po prezimenu na poštanskom sandučiću, austrijske ili njemačke obitelji. No, radi se o kržljavoj maslini koja usred šume ni nema nekog izgleda da se razvije.
Nedavno smo pisali i o novom krčenju šuma, o bagerima kod Puhovog gaja koji pripremaju novo veliko područje za bespravnu gradnju. Sada su ti strojevi utihnuli. Moguće zbog najave Grada da kreće u obračun s divljom gradnjom. Vodnjan je definitivno poslao snažnu poruku, u tome ga zasad slijedi tek Općina Medulin.
Ne znamo što čekaju drugi. Možda da vide hoće li se cijela akcija pokazati i pravno legitimna. Isto kao i bespravni graditelji koji će sigurno nastaviti po starome ako i izdaleka namirišu da nisu kaotična samo njihova naselja već i pravni poredak u Hrvatskoj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
