Postoje dvije tekućine koje su posebno prijatne za ljudsko tijelo: vino iznutra, a ulje izvana. Oboje su izvanredni prirodni proizvodi, ali ulje je apsolutno potrebno, čovjek nije pogriješio kad je posvetio svoje napore kako bi ga sačuvao.

Tako je zapisao čuveni rimski povjesničar Plinije Stariji u djelu "Naturalis historia". To djelo čini 37 knjiga i ono je jedno od prvih enciklopedijskih kompendija u povijesti europske kulture. Gaius Plinius Secundus Maior (r. 23., u. 79.) stradao je od otrovnih para kad se morskim putem previše približio plinovima koje je izbacila erupcija Vezuva.

Maslinovo ulje bio je neophodan proizvod u svakidašnjem životu antičkih Rimljana. I ne samo njih.

Plinije Stariji smješta kvalitetu istarskog maslinovog ulja na visoko drugo mjesto, odmah iza ulja iz Venafra, Campanije. To potvrđuje i Plinijev suvremenik Marcijal koji veliča ulje svog rodnog kraja u Španjolskoj. U prijevodu Mate Križmana to priznanje glasi: "Kordubo, koja si rodnija od uljevitog Venafra, a savršena koliko i ulje u amfori iz Istre."

Ulje je bilo svrstano u tri kategorije, a najcjenjeniji je bio L'oleum omphacium. Dobivalo se iz još zelenih maslina, proizvodilo se u rujnu. Najviše se koristilo za vjerske svrhe i za izradu parfema, dok ga stoljeća kasnije nije zamijenio alkohol. Plinije naglašava da to ulje ima odličan okus.

Tradicija čuvenog istarskog ulja proteže se kroz dva milenija: posljednjih godina Poluotok je više puta proglašen najboljom maslinarskom regijom svijeta.

Uljara u Barbarigi je, prema poznatim podacima, imala 20 tijeskova. Uljare u Libiji i Alžiru radile su tek između 3. i 5. stoljeća pa je stoga uljara u Barbarigi dosad najveći poznati proizvodni pogon za maslinovo ulje u Rimskom Carstvu između 1. i 3. stoljeća naše ere. To govori o izuzetno velikoj ulozi proizvodnje maslinova ulja u Istri, ističe doc.dr.sc. Davor Bulić.

- Poljoprivreda je bila osnova rimskog gospodarstva. Ona je bila i glavno sredstvo bogaćenja rimske aristokracije. Zemljišni posjedi u Istri u vlasništvu samog imperatora, pripadnika njegove obitelji i članova senatorskog staleža, potvrđeni su epigrafskim nalazima na više mjesta u južnoj i duž zapadne obale Istre. Dostupni arheološki i literarni izvori ukazuju da je maslinarstvo bila najznačajnija gospodarska djelatnost Istre tijekom prvog i prve polovine drugog stoljeća, odnosno da su znatne površine u južnoj Istri bile pokrivene maslinicima. Među poznatim nalazištima ostataka postrojenja za preradu maslina ističe se uljara u Barbarigi koja je imala dvadeset tijeskova za obradu maslina.

Katon, rimski pisac iz 2. stoljeća prije Krista, u svojem agronomskom priručniku napisao je da su dva tijeska dovoljna za 12-15 hektara maslinika. Uljara u Barbarigi stoga je mogla prerađivati masline zasađena na površini između 240 i 300 hektara. U Istri je poznato više desetaka postrojenja s tri ili četiri tijeska, napominje Bulić.

Vlasnik uljare u Barbarigi vjerojatno je bila senatorska obitelj Setidija jer je natpis sa spomenom Tita Setidija Firma, konzula iz 112. godine naše ere, pronađen u naselju Betika u neposrednoj blizini ostataka rimske ruralne arhitekture. Senatorski je stalež ulagao u zemljišne posjede jer je poljoprivreda bila najsigurniji i najizdašniji izvor prihoda u rimsko doba, kaže Bulić.

Maslinovo ulje je jedini poljoprivredni proizvod Istre koji je u ranom Carstvu komercijaliziran u većim količinama na širem području izvan poluotoka. Maslinovo ulje i popratne djelatnosti, u prvom redu proizvodnja ambalaže u kojoj se plasiralo istarsko ulje na tržište, bile su djelatnosti koje su obilježile ekonomsku povijest antičke Istre, napominje Bulić. Maslinovo ulje bilo je jedan od temelja rimske prehrane. Koristilo se i za izradu kolača. Marco Gavio Apicio u svojoj čuvenoj recepturi navodi više od 300 recepata gdje se koristi maslinovo ulje, pa tako daje i savjet da se tanjur poškropi uljem kada se na njega stavlja riba, meso i povrće. Daje i recept za slatko: Tostirati pinjole, promiješati ih s medom, paprom, garom, mlijekom, jajem i s malo dobrog vina i ulja.

Širenju korištenja maslinovog ulja među stanovništvom pomoglo je na određen način i njegovo uključivanje u prehranu vojske Julija Cezara u mnogim regijama.

U doba Rima maslinovo ulje korišteno je kao baza za izradu parfema i drugih proizvoda, služilo je i kao gorivo za osvjetljenje u manjim keramičkim svjetiljkama (lucerna), za zaštitu kože, u proizvodnji tekstila i kože te druge svrhe. Nusproizvod u obliku crnog taloga (amurca) korišten je kao pesticid, ali i medicinski preparat.

Važne podatke iznosi i Mateoliveoil.com: ulje iz Istre činilo je više od 75 posto prihoda Mletaka ubranih na Poluotoku. Manji se dio poreza odnosio na vino, drvo i ribu. Od 1771. do 1794. godine proizvodnja ulja doživjela je velike promjene uvjetovane klimatskim (ne)prilikama. Izuzetno sušne godine smanjile su prinose s 20.460 na 1.050 orni. Jedna orna=65,30 litara. Zabilježeno je i da je na početku Prvog svjetskog rata u Istri bilo 730.000 stabala maslina.

Povezane vijesti

• Matijašić: Zanima me antičko razumijevanje pojma povijesti
• Medaki: Stara škola postala uljara
• Maslinari, pratite prognozu i izbjegavajte bakar!